Međunarodni tim lekara otkrio je da je lek klopidogrel koji se često prepisuje za razređivanje krvi i ne donosi dodatne rizike, efikasniji od aspirina u sprečavanju srčanih i moždanih udara.
Milionima ljudi se savetuje da uzimaju aspirin kako bi smanjili rizik od ozbiljnih kardiovaskularnih problema, a mala doza aspirina dnevno čini krv manje lepljivom i pomaže u sprečavanju srčanih i moždanih udara.
Analiza skoro 29.000 pacijenata sa koronarnom arterijskom bolešću (KAB) pokazala je da je klopidogrel bolji od aspirina u sprečavanju ozbiljnih srčanih i moždanih udara, bez povećanja rizika od većeg krvarenja, prenosi Gardijan.
KAB je najčešći oblik srčane bolesti i vodeći uzrok smrti i invaliditeta širom sveta, a od ovoga boluje više od 300 miliona na globalnom nivou. Ova bolest nastaje kada se arterije u srcu suze nakupljanjem ateroma, masnog materijala unutar njihovih zidova, a bol ili nelagodnost koja se oseća zbog takvog sužavanja naziva se angina i ako dođe do blokade može da izazve srčani udar.
KAB često zahteva doživotno lečenje kako bi se sprečili srčani udari, moždani udari i kardiovaskularna smrt, a pacijentima je često prepisivan aspirin.
Nova analiza sedam kliničkih ispitivanja pokazala je da pacijenti koji su uzimali klopidogrel imaju 14 odsto manji rizik od velikih neželjenih kardiovaskularnih ili cerebrovaskularnih događaja - uključujući srčani udar, moždani udar ili kardiovaskularnu smrt - u poređenju sa onima koji su uzimali aspirin.
Analiza je obuhvatila različite grupe pacijenata, uključujući one koji su prošli procedure kao što je postavljanje stenta ili su iskusili akutni koronarni sindrom, i ispitala je različite podgrupe kako bi se osiguralo da se nalazi mogu široko primeniti.
Primetno je da su čak i pacijenti koji su možda slabije reagovali na klopidogrel kao rezultat genetskih ili kliničkih faktora i dalje imali koristi od njegove upotrebe u odnosu na aspirin.
Rezultati ukazuju na to da bi klopidogrel trebalo da se smatra preferiranim dugoročnim antitrombocitnim lekom za pacijente sa koronarnom arterijskom bolešću, dodaje Gardijan.
''Ovi rezultati podržavaju prednost klopidogrela u odnosu na aspirin za hroničnu antitrombocitnu monoterapiju kod pacijenata sa stabilnom koronarnom arterijskom arterijom. Široko rasprostranjena dostupnost, generička formulacija i pristupačnost klopidogrela dodatno podržavaju njegov potencijal za široku primenu u kliničkoj praksi'', rekli su naučnici na kardiološkoj konferenciji u Madridu, gde su predstavili studiju.
Sve više saznajemo koliko su različiti delovi našeg tela povezani i kako međusobno utiču – a nova studija otkriva zanimljive veze između crevnih bakterija i rizika od nesanice.
Istraživanje, koje su sproveli naučnici iz Kine i SAD, sugeriše da nesanica može biti bar delimično povezana sa mikrobima u digestivnom sistemu, prenosi Danas.rs.
Štaviše, veza ide u oba pravca: loš san može poremetiti ravnotežu crevnih bakterija, stvarajući začarani krug koji dodatno otežava borbu sa nesanicom.
Dalja istraživanja mogla bi pomoći u razvoju novih tretmana zasnovanih na ovim nalazima, piše Science Alert.
Tim psihijatra Šangjuna Šija sa Medicinskog univerziteta u Nanjingu koristio je statističku metodu poznatu kao Mendelova randomizacija. Ova tehnika analizira genetske varijacije, koje su određene rođenjem i nisu pod uticajem načina života, kako bi se utvrdilo da li jedan faktor zaista utiče na drugi.
Proučavajući genetske i zdravstvene podatke više od 400.000 ljudi, istraživači su pronašli nekoliko jasnih veza. Neki tipovi bakterija povećavali su rizik od nesanice, dok su drugi smanjivali šanse za poremećaje sna.
Najjača veza primećena je kod bakterija iz grupe Clostridium innocuum, koje, iako obično nisu opasne, kod nekih ljudi mogu doprineti nesanici.
„Identifikovali smo ukupno 14 bakterijskih tipova koji su pozitivno povezani sa nesanicom i 8 koji su negativno povezani. Takođe, primetili smo da nesanica može uticati na 19 različitih mikrobnih taksona“, navode istraživači.
Naučnici već znaju da postoji osa creva i mozga, koja funkcioniše u oba pravca. Prethodna istraživanja povezivala su je sa nivoom stresa, neurodegenerativnim bolestima, ali i stanjima poput autizma i ADHD-a.
Istraživači smatraju da hemijske reakcije koje neke bakterije pokreću ili zaustavljaju mogu delimično objasniti ove nalaze. Još smo na početku, a potrebna su dodatna istraživanja na raznovrsnijim populacijama – svi učesnici ove studije bili su evropskog porekla.
Važno je napomenuti da bakterije creva nisu jedini faktor u nesanici. Na rizik utiču i stres na poslu, navike u ishrani i piću, ali ove bakterije svakako predstavljaju važan aspekt koji treba dodatno istražiti.
Na osnovu ovih nalaza, u budućnosti bi mogli biti razvijeni prebiotici i probiotici koji bi pomagali u borbi protiv nesanice. Takođe, razmatraju se i transplantacije crevne mikrobiote kao potencijalni tretman – pristup koji se istražuje i za druge zdravstvene probleme.
„Ukupno, dvosmerni efekti nesanice na crevnu mikrobiotu i obrnuto predstavljaju složen odnos koji uključuje imunsku regulaciju, upalne procese, oslobađanje neurotransmitera i druge molekularne i ćelijske puteve“, zaključuju istraživači.
Mnoge promene na grudima bitno je pratiti i primetiti na vreme, što je važno za zdravlje svake žene.
Kako tvrde lekari, promene na grudima mogu biti znak raka dojke, pa ukoliko to primetite, bitno je da ne odlažete odlazak lekaru.
Lekari takođe ističu da mekana masa koja se pomera ispod vaše kože najverovatnije može biti cista ispunjena tečnošću. Ukoliko je grudvica čvrsta, moguće je da se radi o benignim promenama, ali je sve bitno proveriti sa lekarom.
Tragovi koji podsećaju na ujed insekta, crvenilo ili osip, koji ne prolaze ni nakon nekoliko nedelja, mogu biti znak nekog od oblika raka dojke.
Ukoliko tkivo postane nabrano poput narandžine kore, to može biti znak začepljenja limfnih čvorova.
Rak kože koji se najčešće javlja na nogama, ali i grudima,koje takođe mogu biti meta ove bolesti.
Prilikom samopregleda bitno je da obratite pažnju na asimetrije, ivice mladeža koje su nepravilne, varijaciju boja i na to da li rastu i šire se.
Ruke nam mogu otkriti puno o našem zdravstvenom stanju budući da promene na prstima i dlanovima mogu biti prvi znak ozbiljnih poremećaja u telu.
Iz tog razloga, važno je da dobro pogledate svoje ruke i obratite pažnju na sledeće:
Na šta može da ukazuje: esencijalni tremor
Svi ponekad imamo drhtanje ruku, a uzroci mogu biti razni, od preterivanja sa alkoholom i kafom do napada anksioznosti ili niskog nivoa šećera u krvi. Međutim, stalno drhtanje ruku može ukazivati na esencijalni tremor, bolest koja je nasledna i pogoršava se vremenom. Iako je takvo stalno drhtanje ruku prilično neprijatno, utešno je što iza njega obično nema ozbiljnih zdravstvenih problema. Međutim, u retkim slučajevima, takvo drhtanje može biti rani simptom nekih prilično ozbiljnih bolesti, poput Parkinsonove bolesti. Stoga je najbezbednije otići na pregled kod lekara koji će proveriti da li postoji razlog za zabrinutost, piše Jutarnji.hr.
Na šta bi to moglo da ukaže: Rejnoov sindrom
Ovo je prilično česta bolest kod koje dolazi do prekida cirkulacije krvi, što uzrokuje promene u boji prstiju i ruku (postaju beli, a ponekad i tamnoljubičasti) u kombinaciji sa bolom i osećajem pečenja, utrnulosti i peckanja. Najčešći okidač za pojavu ovih simptoma je hladnoća, a pušenje i anksioznost mogu pogoršati stanje. Nošenje rukavica i izbegavanje hladnoće su samo neke od preventivnih mera koje mogu ublažiti simptome ili sprečiti njihovu pojavu, ali ako su postali izuzetno intenzivni, bilo bi dobro konsultovati lekara koji može da prepiše lekove za poboljšanje cirkulacije.
Na šta bi to moglo da ukaže: kontaktni dermatitis
Iritirana, crvena koža, često između prstiju, verovatno je uzrokovana kontaktom sa iritantom, kao što su sapun, deterdžent ili sredstva za čišćenje. Postoji i stanje koje se naziva alergijski kontaktni dermatitis, kod koga opisane simptome izazivaju određeni alergeni, najčešće lateks u gumenim rukavicama, nikl u nakitu ili mirisi u toaletnim potrepštinama. U blažim slučajevima, hidrokortizonska mast ili krema koja se može kupiti bez recepta može pomoći, ali ako sumnjate da imate alergiju, obratite se lekaru kako biste identifikovali alergen i izbegavali ga u budućnosti.
Na šta bi to moglo da ukaže: reumatoidni artritis
Bolni i otečeni vrhovi prstiju mogu biti znak ranih faza reumatoidnog artritisa, autoimune bolesti koju karakteriše hronična upala zglobova. Često počinje u 40-im godinama i trenutno ne postoji definitivan lek, ali lekovi i neke promene načina života (redovno vežbanje, održavanje idealne telesne težine) mogu značajno pomoći u ublažavanju simptoma.
Na šta bi to moglo da ukaže: UV oštećenja
Takođe poznate kao „staračke pege“, smeđe mrlje na koži ruku mogu biti znak oštećenja izazvanog prekomernim, produženim izlaganjem suncu bez odgovarajuće zaštite, što dovodi do stvaranja naslaga melanina (čija je uloga da zaštiti kožu od sunca). Ove mrlje se obično prvo pojavljuju na rukama, jer je to deo tela koji je najviše izložen sunčevim zracima. Kreme za izbeljivanje mogu donekle poboljšati stanje i smanjiti vidljivost mrlja, ali one nikada neće potpuno nestati, jer još uvek ne postoji metoda koja ih može potpuno ukloniti. Stoga je najpametnije što možete učiniti da sledite odgovarajuće preventivne mere: steknite naviku da svakodnevno nanosite kremu za ruke sa SPF-om od 15 na ruke.
Na šta može ukazivati: Stres
To nisu jedva vidljiva udubljenja (koja, ako postoje, verovatno su uzrokovana nekom mehaničkom traumom, poput udarca noktom), već duboki i veoma izraženi žlebovi poznati kao Boove linije. Često nastaju kao rezultat stresa, što može dovesti do zaustavljanja rasta nokta, a samim tim i do formiranja žlebova kada nokat ponovo počne da raste. Boove linije se mogu javiti i kao posledica bolesti, na primer, ako ste nedavno imali neku ozbiljnu operaciju ili slično. U svakom slučaju, vremenom će nokat porasti, iseći ćete udubljenje zajedno sa njim i problem je rešen.
Na šta može ukazivati: Sindrom karpalnog tunela
Karpalni tunel štiti živac koji vam omogućava da pomerate palac i prva tri prsta na svakoj ruci. Ako se tetive i ligamenti karpalnog tunela upale, na primer zbog ponavljajućeg rada kao što je kucanje, počinju da pritiskaju živac, što uzrokuje peckanje, utrnulost, slabost i bol u prstima. Ovaj problem je češći kod žena nego kod muškaraca i obično se javlja u četrdesetim godinama. Istraživanja su pokazala da sindrom karpalnog tunela može biti povezan i sa bolestima štitne žlezde, reumatoidnim artritisom i nekim kontraceptivnim pilulama. Ako ste primetili bilo koji od simptoma ove bolesti, konsultujte se sa lekarom, a kao preventivnu meru, povremeno napravite pauzu od kucanja i istegnite prste i ruke.
U ovom periodu leta sve je više dece kod kojih se ispoljava alergija na ambroziju i druge korove, koja samo može da oteža polazak u vrtić i školu.
Do kada traje sezona alergija i kako da je prepoznamo objasnio je dr Saša Milićević.
"Ambrozija zaista iz godine u godinu sve više zauzima prostor, naročito u ovom periodu godine. Roditelji će to primetiti tako što deca imaju jutarnje kijanje, svrab u nosu, okice mogu da budu crvene. Nekada se kod dece koja su sklonija, koja imaju atopijski dermatitis, to ispoljava tako što otežano dišu, naročito pri naporu, igranju ili trčanju", objašnjava dr Milićević. Lekar dodaje:
"Ambrozija pre svega deluje preko organa za disanje, očiju, ali i preko kože. Ukoliko se deca dugo igraju u travi, bilo bi dobro da se zaštite sa odećom – dugim nogavicama i dugim rukavima, ali to jeste pomalo nemoguće tokom leta."
Pedijatar ističe da je kod dece koja imaju alergiju važno da se počne sa preventivnom terapijom, koja izuzetno pomaže.
"Teško je izbeći ambroziju, jer je praktično svuda, a deca moraju da izlaze napolje. Antihistaminici kao preventivna terapija su važni", istakao je dr Milićević.
Alergijski rinitis je zapaljenska reakcija sluzokože nosa koja nastaje usled izlaganja alergenima poput polena, grinja ili životinjske dlake, piše za Stetoskop.info prim. mr sci. med. Spomenka Kovačević, specijalista pedijatrije i magistar pulmologije.
Ovaj poremećaj može značajno uticati na kvalitet života, izazivajući nelagodnost i otežavajući svakodnevne aktivnosti kod dece i odraslih.
Danas se smatra da bebe koje tokom prve godine često imaju potrebu da im se briše nosić, imaju više od 70 odsto šanse da razviju alergijsku kijavicu u šestoj godini života. S druge strane, bebe sa ekcemom takođe spadaju u rizičnu grupu za razvoj alergijske kijavice ili neke druge vrste alergije, piše Stetoskop.info.
Ako dete tokom noći čujno diše, nemirno spava i često se okreće, to može značiti da traži položaj u kojem će lakše disati.
Ukoliko dete ujutru ustaje sa kijanjem, kašljem ili čak povraćanjem, verovatno je imalo problema s disanjem na nos tokom noći. Takva deca mogu ujutru osećati bol u grlu, jer je disanje na usta neselektivno – za razliku od nosa koji filtrira i zagreva vazduh.
Jedan od znakova alergije u nosu je i učestalo trljanje nosića, kao da dete oseća svrab. Naravno, kod male dece su česte i prehlade, kada dete često “proslinavi”.
Sledeća faza problema s nosom može biti upala uha. Sekretorni otitis može izazvati konduktivnu nagluvost, pa dete prestaje da pravilno čuje, pojačava televizor ili počinje glasno da priča i viče. Na taj način problem sa nosom može uticati i na zdravlje uha.
Alergijski rinitis kod dece gotovo uvek prati noćni kašalj.
Kada se dijagnostikuje, alergija može biti polenska i tada se smatra sezonskom.
Poleni drveća, trava i korova su najčešći uzročnici, a svaki od njih ima specifičan kalendar polenizacije. Drveće počinje da polenizuje već u februaru, trave postaju aktuelne u maju, dok korovi počinju krajem jula i traju do kraja septembra. U tim periodima mogu se preduzeti mere za prevenciju alergijskih napada.
Danas postoje sredstva koja sprečavaju da alergeni dođu u kontakt sa receptorima. Za decu stariju od dvanaest godina dostupna je vakcina protiv polena koja značajno ublažava simptome.
Iako je sezonski rinitis vezan za određeno doba godine, alergija je često doživotna, pa se simptomi mogu ponavljati svake godine.
Vakcinacija i tzv. imunoterapija pomažu u smanjenju nivoa antitela u organizmu deteta, što ublažava simptome. Takođe, dostupni su biološki lekovi koji ciljano smanjuju IgE antitela u krvi i na taj način suzbijaju alergiju. Ovi lekovi su dostupni tek nakon dvanaeste godine života.
Sezonske alergije javljaju se svake godine u određenom periodu, dok su celogodišnje alergije, poput alergija na grinje i kućnu prašinu, prisutne tokom cele godine. Kako su ovi alergeni svuda prisutni, teško je potpuno ih eliminisati, ali postoje preporuke za održavanje doma i brigu o detetu koje mogu smanjiti rizik od simptoma.
Alergijski rinitis nastaje pod uticajem alergena, a potencijalni okidači mogu biti veoma različiti.
Najznačajniji trigeri uključuju:
zagađenje,
vlagu i statički elektricitet u vazduhu,
brzinu vetra,
nagle promene temperature,
pa čak i alergiju na hladnoću.
Jesenji, zimski i prolećni virusi dodatno doprinose razvoju simptoma i često deluju kao alergeni.
Kod dece bez alergije, obična kijavica prolazi za nekoliko dana, dok kod dece s alergijom simptomi mogu potrajati i do tri meseca.
Zbog toga se preporučuje preventivno delovanje na početku školske godine. Škole su često izvori virusa i grinja, pa je septembar, kao početak školske sezone, posebno kritičan period i u alergološkom kalendaru se označava kao visokorizičan.
U tom periodu važno je započeti odgovarajuću terapiju kako bi se ublažili simptomi i sprečilo pogoršanje alergijskog rinitisa.
Dijagnostika se može raditi tokom cele godine, jer nivo imunoglobulina ostaje stabilan bez obzira na godišnje doba. Tek lek koji se primenjuje nakon dvanaeste godine može smanjiti nivo ovih antitela.
Testiranje je moguće obaviti u bilo kom trenutku kada postoji potreba. Standardna procedura uključuje testiranje na 13 inhalatornih alergena, dok testiranje na alergije na hranu nije deo rutinske dijagnostike zbog ograničenog kliničkog značaja.
Ipak, hrana postaje značajan faktor kod alergija visokog stepena, posebno kada dete razvije alergiju šestog stepena, što može izazvati ozbiljne reakcije poput anafilakse. Ovo je najčešće slučaj kod alergija na kikiriki, koje su uobičajene kod dece s ekcemima.
Lečenje alergijskog rinitisa kod dece i odraslih sprovodi se prema standardizovanim protokolima prilagođenim uzrastu. Pridržavamo se međunarodnih smernica i preporuka.
Terapija može biti lokalna (npr. sprejevi za nos) ili sistemska, u zavisnosti od intenziteta simptoma i potrebe za širim delovanjem.
U početnoj fazi lečenje traje od 3 do 6 meseci, dok se kasnije terapija sprovodi preventivno, u periodima kada su alergije najizraženije.
Važno je da u kući nema vlage ni buđi, jer oni mogu pogoršati simptome alergija.
Takođe, čišćenje prostora treba obavljati kada dete nije prisutno, kako bi se izbeglo udisanje prašine. Površine treba da budu ravne i glatke, bez previše ukrasa, a knjige je najbolje držati u zatvorenim policama ili ormarićima.
Zavese i teške draperije nisu preporučljive, jer se retko peru i zadržavaju prašinu. Najbolje je koristiti pamučne prostirke ili tradicionalne krpare, posebno kod dece sa ozbiljnom alergijom na grinje.
Deci koja pate od alergija savetuje se da izbegavaju boravak u vikendicama, gostinskim sobama ili hotelima, posebno ako su prvi gosti, jer ti prostori često sadrže visoke koncentracije grinja koje mogu izazvati otežano disanje.
Posebnu pažnju treba posvetiti temperaturi u prostorijama gde dete boravi, naročito tokom spavanja. Optimalna temperatura za spavaću sobu je između 15 i 17 stepeni. Prekomerno zagrevanje prostorija može negativno uticati na razvoj pluća, dok je preporučena maksimalna temperatura za dnevne aktivnosti 18 stepeni. Nažalost, deca se često previše utopljavaju, što nije korisno za njihov razvoj.
Takođe, preporučuje se da dete ne boravi u kuhinji tokom pripreme hrane, kako bi se smanjila izloženost isparenjima i česticama iz kuvanja.
Ukoliko se alergijski rinitis ne leči na vreme, mogu se razviti ozbiljne komplikacije, poput polipa u sluzokoži nosa. Polipi su promene koje zahtevaju hirurško uklanjanje.
Sinusi mogu postati potpuno upaljeni, a kada se to dogodi kod dece starije od sedam godina, postoji rizik od razvoja alergijske upale sinusa (alergijskog sinusitisa). Ova upala može uzrokovati glavobolje i stalno curenje nosa.
Komplikacije se dodatno pogoršavaju sekretornim otitisom, što može dovesti do privremene nagluvosti.
U nekim slučajevima, neophodno je ugraditi cevčice za drenažu tokom operacije kako bi se eliminisala tečnost iz uha.
Statistike pokazuju da čak 70 odsto dece koja pate od alergijskog rinitisa razviju i alergijsku astmu tokom života.
Svakodnevna odlaganja mogu povećati rizik od ozbiljnih komplikacija, uključujući polipe, upalu sinusa, pa čak i alergijsku astmu.
Pogrešna ili prekomerna upotreba antimikrobnih lekova ubrzava proces rezistencije.
Antibiotici su supstance koje ubijaju mikroorganizme ili sprečavaju njihovo razmnožavanje u živom organizmu.
Oni deluju baktericidno odnosno eliminišući ciljnu bakterijsku ćeliju ili inhibišući njen dalji rast i razmnožavanje odnosno bakteriostatski - piše N1.
Mehanizmi delovanja antibakterijskih lekova su sledeći:
inhibicija sinteze ćelijskog zida bakterija,
inhibicija funkcije citoplazmatske membrane,
inhibicija sintezeproteina,
inhibicija sinteze nukleinskih kiselina,
inhibicija metabolizma folata.
Šta predstavlja rezistencija na antibiotike?
Otpornost bakterija na dejstvo antibiotika.
Mehanizmi rezistencije su sledeći:
enzimska destrukcija ili inaktivacija leka,
izmena ciljnog enzima,
izmena propustljivosti ćelijskih ovojnica,
izmena strukture ribozoma,
izmena metaboličkog puta.
Urođena rezistencija bakterija je uslovljena nedostatkom ciljne strukture za lek.
Plazmidi i transpozoni su odgovorni za brz razvoj rezistencije na lekove kao i za prenos rezistencije između različitih sojeva bakterija.
"Antibiogram predstavlja rezultat ispitivanja osetljivosti bakterija na antibakterijske lekove 'in vitro'", kaže za Stetoskop, dr Irena Mitić, specijalista mikrobiologije sa parazitologijom.
Antibiogram testiranje osetljivosti bakterija na odgovarajuće antibiotike sa ciljem da se ustanovi koji će antibiotik dovesti do izlečenja, kao i detekcija rezistencije koju izolovani uzročnik poseduje. Na taj način sprečavamo pogrešnu upotrebu antibiotika.
Rezultati dobijeni difuznom metodom obeležavaju se sa:
S: senzitivan soj
I: intermedijaran - srednje osetljiv soj
R: rezistentan - otporan soj
Antimikrobna rezistencija (AMR) je prirodan proces u kome dolazi do promene genetskog materijala.
Osetljivi mirkoorganizmi mogu postati rezistentni mutacijom sopstvenog materijala ili ugradnjom gena poreklom od drugih mikroorganizama koji determinišu rezistenciju.
Pogrešna ili prekomerna upotreba antimikrobnih lekova ubrzava ovaj proces.
Na primer:
uzimanje antibiotika kod virusnih infekcija kao što su prehlada ili grip,
korišćenje antibiotika kao promotera rasta kod životinja koje se koriste za ishranu ljudi,
kada se daju zdravim životinjama kao prevencija.
Gde se mogu naći rezistentni mikroorganizmi?
Kod ljudi, životinja i u životnoj sredini (voda, zemlja i vazduh).
Antimikrobna rezistencija je u fokusu interesa Svetske zdravstvene organizacije, Centra za kontrolu bolesti i nacionalnih zdravstvenih i poljoprivrednih institucija u cilju podizanja svesti o važnosti racionalne i odgovorne primene antibiotika i očuvanju njihove delotvornosti.
U slučajevima kada zbog težine bolesti nije moguće čekati nalaz antibiograma ili nije moguće uzorkovanje, lekar daje antibiotik na osnovu težine kliničke slike bolesti i poznavanja najčešćih uzročnika bolesti.
Radi se mikrobiološka dijagnostika bioloških materijala sa mesta infekcije i to:
bris - grla, nosa, jezika, usne duplje, kože, rane, oka, uha, vagine i cerviksa, uretre, prepucijuma, glansa,
sputum,
urinokultura,
koprokultura.
Uzorci se zasejavaju na specijalizovanim hranljivim podlogama u cilju dobijanja kulture bakterije, sa koje se dalje vrši identifikacija izolovane vrste bakterija i izrada antibiograma.
jabukovo sirće, osim što je odlično za vašu salatu, može da posluži i kao lek.
Najbolje je sipati dve do tri kašičice sirćeta u čašu mlake vode, i popiti natašte, a ako želite da smršate i ubrzate metabolizam, to možete da uradite pre svakog obroka - pše Kuvar.in.rs.
Jabukovo sirće možete koristiti za:
Smanjenje učestalosti infekcija grla i sinusa
Sniženje povišenog nivoa holesterola u krvi
Lečenje akni, bubuljica i uklanjanje peruti
Zaštitu sluzokože želuca i creva od trovanja hranom
Podizanje imuniteta i zaštitu od alergija
Kao preventivno sredstvo protiv zamora mišića nakon napornih treninga
Ubrzavanje metabolizma i mršavljenje
Bolje varenje
Olakšanje simptoma artritisa i gihta
Sprečavanje nastanka mokraćnih kamenaca i upala
Eliminaciju neprijatnog zadaha i izbeljivanje zuba
Posvetljenje kose
Olakšanje svraba nakon uboda insekata
Uklanjanje bradavica - natopite vatu i ostavite je na bradavici preko noći
Insulinska rezistencija je stanje u kojem ćelije tela ne reaguju efikasno na insulin, a svake godine pogađa sve veći broj ljudi.
Mnogi ni ne znaju da imaju ovaj problem jer simptomi često izostaju sve dok se ne urade rutinske analize krvi. Kada ćelije ignorišu insulin, glukoza iz hrane ostaje u krvotoku, što tera pankreas na pojačanu proizvodnju ovog hormona, piše EatingWell, a prenosi B92.
Hrana bogata ugljenim hidratima često ima lošu reputaciju, ali nutricionisti i edukatori za dijabetes ističu da nisu sve žitarice iste.
Integralne žitarice bogate vlaknima i proteinima, sa minimalno dodatih šećera, mogu biti ključni deo uravnotežene ishrane za upravljanje insulinskom rezistencijom. Zapravo, one koje su bogate rastvorljivim vlaknima mogu pomoći u poboljšanju osetljivosti na insulin.
Ovas je izvanredan izvor rastvorljivih vlakana, posebno beta-glukana, koji dokazano sprečava nagle skokove šećera u krvi, poboljšava osetljivost na insulin i snižava loš (LDL) holesterol. Ovsene pahuljice možete koristiti za pripremu kaša, kao vezivno sredstvo ili za zgušnjavanje smese za palačinke.
Klinička studija iz 2021. godine, objavljena u časopisu Journal of Functional Foods, pokazala je da dnevni unos pet grama beta-glukana iz ovsa tokom 12 nedelja znatno poboljšava hemoglobin A1C, ključni marker za dugoročnu kontrolu šećera u krvi.
Poput ovsa, i ječam je bogat beta-glukanom. Istraživanje objavljeno 2020. godine u časopisu Clinical Nutrition Research sugeriše da beta-glukan iz ječma pozitivno utiče na nivo glukoze nakon obroka i podstiče osetljivost na insulin tako što usporava varenje i apsorpciju.
Zbog svoje žvakaste teksture, ječam je odličan prilog, ali i hranljiv dodatak supama, čorbama i salatama. Nutricionisti preporučuju korišćenje oljuštenog ječma jer sadrži više vlakana.
Iako je možda ne povezujete odmah s vlaknima, kinoa je žitarica koja zaslužuje mesto na jelovniku. Jedna šolja kuvane kinoe sadrži čak 5 grama vlakana i bogata je biljnim proteinima, što produžava osećaj sitosti.
Studija iz 2023. godine objavljena u Frontiers in Physiology otkrila je da su učesnici koji su uključili kinou u ishranu imali bolji nivo šećera u krvi nakon obroka i poboljšanu osetljivost na insulin. Blagog je ukusa, pa se lako uklapa i u slana i u slatka jela — od salata do kuvanih jela.
Heljda, poznata i kao kaša, zapravo je seme biljke, a ne prava žitarica. Jedna šolja kuvane heljde obezbeđuje gotovo pet grama vlakana. Pregled istraživanja iz 2023. godine objavljen u Food Science & Nutrition navodi da redovna konzumacija heljde može sprečiti nagle oscilacije glukoze u krvi i poboljšati osetljivost na insulin. Orašastog je ukusa i odlično se uklapa u kaše, salate, rižoto, ali ide i sa slatkim jelima poput palačinki i mafina.
Iako pirinač ima reputaciju namirnice koja podiže šećer u krvi, smeđi pirinač je integralna žitarica sa tri grama vlakana po šolji kuvanog pirinča. Pregled studija iz 2022. godine pokazao je da smeđi pirinač može usporiti varenje i apsorpciju ugljenih hidrata, što doprinosi nižem nivou glukoze nakon obroka. Zbog svestranosti i blagog ukusa, idealna je baza za razna slana jela, ali i deserte.
Ključ je u rastvorljivim vlaknima. Kada jedemo integralne žitarice, rastvorljiva vlakna upijaju vodu i formiraju gel u sistemu za varenje, čime usporavaju varenje i brzinu kojom se glukoza apsorbuje u krvotok. Istovremeno, fermentacija rastvorljivih vlakana podstiče proizvodnju kratkolančanih masnih kiselina u crevima.
Te kiseline podržavaju nerve uključene u regulaciju glukoze i holesterola, kao i oslobađanje hormona GLP-1. Nutricionistkinja Mišel Rutenštajn ističe njegovu ulogu:
"Kao odgovor na unos hrane, GLP-1 pomaže poboljšanju tolerancije na glukozu i osetljivosti na insulin tako što pojačava oslobađanje insulina i usporava pražnjenje želuca kako bi se regulisao metabolizam šećera u krvi."
Nutricionistkinja Rutenštajn preporučuje tri do pet porcija raznovrsnih integralnih žitarica dnevno za poboljšanje insulinske osetljivosti.
Sigurno ste već čuli izreku: „Kad ti život da limun, napravi limunadu.“ Hajde da je malo prilagodimo — šta kažete da umesto toga napravite limunovu vodu?
Iako se limun obično vezuje za sladak ukus limunade (zahvaljujući dodatom šećeru), evo jedne važne činjenice: „Limun je zapravo jedno od voća sa najmanje šećera,“ kaže Džulija Zumpano, dijetetičarka iz Klivlendske klinike. Dodaje i da je, kako se približava sezona gripa, dobro znati da su limunovi puni vitamina C koji jača imunitet. Takođe su niskokalorični, sadrže malo ugljenih hidrata, a imaju i vlakna, prenosi Danas.
Patricija Varaćelo je pila limun i vodu svakog dana i svoja zapažanja je iznela u magazinu Healthy.
„Moja mama je radila kao instruktorka fitnesa i lifestyle kouč, pa sam iz prve ruke videla koliko koristi donosi limunova voda — bio je to obavezan deo njenog jutarnjeg rituala. Iako sam i sama povremeno pila limunovu vodu, tek kada su mi urednici predložili ovaj tekst, odlučila sam da se potpuno posvetim tome“, napisala je.
U nastavku saznajte zašto bi limunova voda mogla da bude odličan dodatak i vašoj rutini, uz savete nutricionista o tome kako da je najbolje uključite u ishranu.
„Limun je neverovatno voće puno hranljivih materija,“ kaže dr Samjuel Matis, porodični lekar i profesor na Univerzitetu u Teksasu. Osim što su puni vitamina C, „sadrže i značajne količine vitamina B6 i kalijuma, koji su važni za energiju i zdravlje srca.“ Vitamin C pomaže i u apsorpciji gvožđa, pa može smanjiti rizik od anemije.
U pola čaše limunovog soka (oko 120 ml) dobijate:
27 kalorija
8,4 g ugljenih hidrata
3,1 g šećera
više od pola preporučenog dnevnog unosa vitamina C
vitamine B kompleksa
minerale poput magnezijuma i bakra
antioksidanse (lutein, zeaksantin, beta-kriptoksantin).
Limun sadrži i posebne supstance:
hesperidin (može da smanji aterosklerozu),
eriocitrin (antioksidans, smanjuje upale),
D-limonen (olakšava varenje i smiruje želudac).
Mešanje limuna s vodom poboljšava apsorpciju ovih hranljivih materija. A ako koristite ceo limun, vlakna iz pulpe dodatno pomažu zdravlju creva.
Potrebno vam je samo: svež limun i voda. Preporučuje se blago topla ili voda sobne temperature jer tako najbolje čuva vitamin C.
Kako da napravite:
Iscedite pola limuna u čašu (oko 250 ml) vode.
Voda treba da bude sobne temperature ili blago topla.
Ako vam je previše kiselo, dodajte još malo vode ili ubacite mentu, đumbir ili prstohvat kurkume (protiv upala).
Po želji možete dodati i prstohvat crnog bibera — on poboljšava apsorpciju.
Izbegavajte šećer, a malo meda povremeno je u redu.
Nema čvrstog naučnog pravila, ali čaša limunove vode ujutru može biti posebno korisna — nakon 6–10 sati sna, telo je blago dehidrirano, a vitamin C daje energiju i može ubrzati metabolizam.
Bolja hidratacija – počela sam da pijem više vode i lakše postizala dnevni unos, napisala je Patricija.
Bolja probava – kiselina iz limuna pomaže varenje, a kako starimo, nivo želudačne kiseline opada.
Jači imunitet – vitamin C štiti od infekcija, baš kao što pijemo limun čaj kad smo prehlađeni.
Prevencija bubrežnih kamenaca – citrat iz limuna može da spreči njihovo stvaranje i razbije manje kamenčiće u začetku.
Mršavljenje i salo na stomaku: Limunova voda sama po sebi ne topi masne naslage, ali može pomoći da jedete manje i ubrzati metabolizam.
Detoksikacija: Ideja da limun „detoksikuje“ telo je mit — to radi jetra. Limun pomaže samo indirektno, jer podstiče unos vode.
Apsolutno, ali umereno. Previše limuna može oštetiti zubnu gleđ zbog kiseline. Savet: pijte kroz slamčicu i perite zube redovno.
Pažljiv izbor namirnica može pružiti brzo olakšanje. Nadutost može nastati zbog prejedanja, brzog jedenja ili netoleran...
Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.
Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.
Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.