Jedan muškarac utopio se u subotu na Adi Ciganliji, a kako sezona kupanja još nije počela - na plaži nije bilo spasilaca koji bi mogli da mu pomognu. Ivan Milenović, instruktor spasilaca iz Crvenog krsta, ističe da velika razlika između temperature vode i vazduha može da dovede do zdravstvenih problema kod kupača, ali da i u tim situacijama postoji način kako da pomognete sebi ukoliko u blizini nema spasioca.
Sezona kupanja na Adi Ciganliji počeće tek 20. juna, a zvanično objašnjenje je da temperatura vode još nije dovoljno velika za bezbedno kupanje.
Međutim, i pored toga, na Adi je veliki broj kupača koji su prepušteni sami sebi.
Ivan Milenović, instruktor spasilaca iz Crvenog krsta, savetuje građanima da se pridržavaju pravila kupanja, vode računa o zdravlju, o načinu na koji ulaze u vodu, a posebno da ne ulaze punog stomaka i ukoliko konzumiraju alkohol.
Ukoliko se, ipak, desi da vam pozli u vodi ili vas uhvati grč, Milenović kaže da postoje načini samospasavanja dok ne stigne pomoć sa obale.
„Kada vidimo da nam se nešto dešava treba da što pre pozovemo pomoć, da se okrenemo na leđa i počnemo da plutamo. Kod onih koji su bolji plivači ako ih uhvati grč mogu da pokušaju u vodi da istegnu taj deo tela“, kaže spasilac.
Dodaje da je najvažnije opustiti se, umiriti se, okrenuti na leđa i disati što kvalitetnije.
„Svaki organizam ima nivo plovnosti. Kada se opustimo i izdignemo stomak, napunimo ga vazduhom i raširimo ruke, veća je verovatnoća da ćemo ostati na površini vode“, objasnio je.
U slučaju da sa obale primetimo da se neko davi, prvo što treba da uradimo da je da pozovemo nadležnu službu, kaže spasilac.
On upozorava da svaki ulazak sa obale dovodi u rizik i onoga ko spasava, i onoga ko se davi.
„Sve što možete da uradite sa obale je da mu dobacite, date savet i pozovete pomoć“, rekao je spasilac.
„Najbolje i nabezbednije je da učimo da plivamo“, zaključio je spasilac.
Izvor: n1info.rs
Masaža temena glave je najbrži i najefikasniji način za postizanje mentalne relaksacije – dve psihološkinje objašnjavaju zašto i kako izvući maksimalne benefite.
„Masaža temena glave je posebno efikasna u podsticanju psihološke dobrobiti i mentalnog opuštanja”, kaže Silvija Dal Ben, psihološkinja sa psihoanalitičkom orijentacijom i klinička direktorka online psihološke službe Unobravo u Španiji.
Kako prenosi Zadovoljna.rs, ova tehnika prevazilazi klasičnu brigu o temenu glave i podsticanje rasta kose – ona ima direktan uticaj na nervni sistem i sposobna je da brzo smanji nivo stresa. Uz to, predstavlja jedno od najkompletnijih iskustava brige o sebi, jer uključuje telo, um i emocije.
Masaža temena glave je praksa koja se sastoji od nežnih pokreta i pritisaka – prstima ili specijalnim alatom – na čitavom području glave gde se nalaze folikuli dlake. Osim što poboljšava mikrocirkulaciju i doprinosi zdravlju kose, ova tehnika se smatra efikasnim sredstvom za postizanje stanja opuštenosti i smanjenje stresa, sa pozitivnim efektima i na depresiju i anksioznost.
„Kada se fizički i emocionalno posvetimo svojoj glavi, ceo organizam to oseti. To je način da se vratimo sebi, da usporimo i da se podsetimo da je mentalna dobrobit temelj zdravlja“, kaže psihološkinja Laura Villanueva.
Ovaj efekat ima i jasno naučno objašnjenje, dodaje Dal Ben. „Teme glave je jedna od regija sa najvećim brojem nervnih završetaka u celom telu. To znači da masaža na tom području izaziva trenutni osećaj prijatnosti i dubokog opuštanja. Stimulisanje ovih nervnih završetaka aktivira krvotok, ublažava mišićnu napetost u vratu i ramenima, i što je najvažnije – smanjuje nivo kortizola, hormona stresa“, ističe ona.
Prema rečima Villanueve, ključ efikasnosti masaže temena glave leži u njenom delovanju na parasimpatički nervni sistem, a naročito na vagus nerv – moždani živac koji stimuliše mir, opuštanje, odmor, varenje i skladištenje energije.
„Delujući na teme glave, ne samo da se ublažava fizička napetost, već se aktiviraju i psihološki mehanizmi povezani sa osećajem udobnosti i sigurnosti“, objašnjava stručnjakinja. Posebno ističe i emocionalnu dimenziju dodira kose.
„Kada smo deca, najčešće nas maze po glavi. Zato masaža temena u nama budi osećaj nežnosti i brige. Kada se naša kosa dodiruje s pažnjom i nežnošću, nivo kortizola opada, a raspoloženje se popravlja“, primećuje Villanueva.
Prednosti masaže temena glave za psihičko blagostanje mogu se sumirati ovako:
Smanjuje stres: aktivira fiziološki odgovor tela na opuštanje i snižava nivo kortizola.
Poboljšava raspoloženje: tokom masaže mozak luči endorfine, neurotransmitere poznate kao „hormoni sreće“.
Povećava emocionalno blagostanje: pruža osećaj udobnosti i sigurnosti, pomažući u ublažavanju anksioznosti i depresije.
Postoji više tehnika za izvođenje masaže temena. Evo nekoliko najčešćih:
Kružni pokreti: vrhovima prstiju pravite nežne kružne pokrete po čitavom temenu, uz blagi pritisak.
Pokreti u cik-cak liniji: pomerajte prste napred-nazad po temenu prateći cik-cak šemu.
Pritisak jagodicama prstiju: primenjujte blag pritisak jagodicama na različite tačke temena, zadržavajući pritisak nekoliko sekundi na svakoj tački.
Tapkanje: koristite vrhove prstiju da lagano tapkate po temenu glave.
Kako biste maksimalno iskoristili pozitivne efekte masaže temena, Villanueva savetuje sledeće:
Izaberite pravi trenutak: nemojte žuriti – masirajte kada imate vremena i možete se posvetiti trenutku.
Masirajte najmanje 5 minuta: da bi masaža imala stvarne koristi, treba da traje barem 5 minuta.
Koristite ulje: nanošenje ulja za kosu pre masaže čini iskustvo prijatnijim i opuštajućim.
Budite nežni: izbegavajte preveliki pritisak kako ne biste iziritirali kožu glave.
Da li masaža temena ima veći opuštajući efekat od klasične masaže tela? Prema rečima Silvije Dal Ben, ne postoji jedinstven odgovor: „Svaka vrsta masaže ima svoju svrhu. Na primer, masaža tela je odlična za opuštanje mišića i otklanjanje napetosti. Prednost masaže temena je ta što direktno deluje na psihološki stres i mentalno blagostanje. Zbog toga može biti efikasnija kada je cilj brzo umirenje uma“, objašnjava ona.
Još jedna važna prednost je praktičnost: masažu temena možete lako raditi kod kuće, samo vrhovima prstiju ili pomoću alata poput masažne četke.
„To je jedan od najjednostavnijih i najpristupačnijih načina da uvrstimo brigu o emocionalnom zdravlju u svakodnevnu rutinu“, zaključuje Dal Ben, a prenosi Zadovoljna.rs.
Poslednji obrok pre spavanja nije ništa manje važan od doručka, a stručnjaci donose spisak namirnica koje bi trebalo potpuno izbegavati.
Ako želite da poboljšate san i opšte zdravlje, izbegavajte masnu, začinjenu i prerađenu hranu pred spavanje. Takve namirnice mogu izazvati stomačne tegobe, gorušicu i poremećaje nivoa šećera u krvi, što ometa san i dugoročno može doprineti gojenju, piše Verywell Health, a prenosi Sensa.hr.
Ipak, to ne znači da pred spavanje ne smete ništa pojesti. Ključ je u izboru laganih, hranljivih obroka sa nemasnim proteinima, zdravim mastima i sastojcima koji podstiču san, poput melatonina i triptofana.
Preporučuje se da takvi obroci ne prelaze 200 kalorija.
Triptofan – aminokiselina koja pomaže u stvaranju serotonina i melatonina. Nalazi se u ovseni kaši, tuni, soji, semenkama bundeve, mleku sa niskim procentom masti, pudingu od čia semenki, svinjetini, ćurećim grudima i jajima.
Serotonin – „hormon dobrog raspoloženja“ koji podržava san, pamćenje i raspoloženje. Nalazi se u bananama, kiviju, ananasu, šljivama i orasima.
Melatonin – reguliše ritam spavanja i budnosti. Nalazi se u soku od višnje (bez dodatog šećera), bademima, orasima, kukuruzu i jagodama.
Ovih pet namirnica treba potpuno izbegavati pred spavanje:
Iako je pica često izbor za kasne večere, može poremetiti san, naročito ako spadate u trećinu ljudi koji imaju gorušicu barem jednom nedeljno.
Paradajz u sosu je veoma kiseo i može iritirati želudac, izazivajući gorušicu, refluks i stomačne tegobe. Osim toga, pica je masna, a masnoće se sporije vare, što povećava rizik od gorušice ako legnete ubrzo nakon jela.
Začinjena hrana, uključujući ljute papričice, često izaziva stomačne tegobe ako se jede uveče.
Sadrže kapsaicin — supstancu koja daje ljutinu — a istraživanja pokazuju da on može povećati telesnu temperaturu, što ometa san.
Pasulj je bogat vlaknima, što ga čini teškim za varenje ako se jede neposredno pred spavanje. Može izazvati nadutost i gasove, naročito ako niste navikli na ishranu bogatu vlaknima.
Ipak, ishrana bogata vlaknima može poboljšati san — samo ga jedite ranije tokom dana.
Iako su pomorandže i drugo citrusno voće veoma hranljivi, možda nisu najbolji izbor pred spavanje, naročito ako ste skloni gorušici.
Njihova kiselost izaziva refluks, naročito ako legnete ubrzo nakon jela.
Mala količina suvog voća neće škoditi, ali preterivanje može izazvati nesanicu.
Pored velike količine vlakana, suvo voće sadrži i visoku koncentraciju šećera i kalorija, što otežava uspavljivanje i može izazvati buđenje tokom noći, prenosi Sensa.hr.
Ako imate zdrav i blizak odnos sa majkom, verovatno je da ćete se prvo obratiti njoj kada ste pod stresom. Postoji nešto neverovatno umirujuće u tome što vam majka govori da će sve biti u redu.
Ispostavlja se da taj osećaj nije samo subjektivan, već je univerzalan. Bez obzira da li razgovaramo licem u lice ili telefonom, istraživanja su pokazala da sam razgovor sa mamom može značajno smanjiti nivo stresa.
U studiji iz 2012. godine, naučnici su otkrili da razgovor sa mamom telefonom ima isti efekat kao i fizičko prisustvo - barem kada je u pitanju emocionalna podrška, prenosi Index.hr.
Istraživački tim koji je predvodila Lesli Selcer, saradnica u Child Emotion Lab -u na Univerzitetu Wisconsin-Medison, objavio je svoje nalaze u časopisu "Proceedings of the Royal Society B".
Zaključili su da nema razlike u smanjenju stresa između razgovora sa mamom lično i razgovora sa njom telefonom.
U studiji je učestvovalo 68 devojčica uzrasta od sedam do 12 godina koje su prošle kroz stresne zadatke - rešavanje matematičkih problema i javnog nastupa.
Nakon toga, devojčice su podeljene u četiri grupe: jedna grupa je ostavljena sama bez kontakta sa majkom, druga je razgovarala sa njom lično, treća preko telefona, a četvrta preko SMS poruka.
Rezultati su bili iznenađujući. Devojčice koje su razgovarale sa svojim majkama - bilo lično ili telefonom - imale su viši nivo oksitocina, hormona povezanog sa vezivanjem, poverenjem i empatijom. Obe grupe su takođe imale niži nivo kortizola, hormona stresa.
S druge strane, devojčice koje su komunicirale sa majkama samo putem SMS poruka imale su značajno niži nivo oksitocina i viši nivo kortizola - gotovo kao da uopšte nisu imale kontakt.
„Ranije se smatralo da je fizički kontakt potreban za oslobađanje oksitocina, ali ovi rezultati jasno pokazuju da majčin glas može imati isti efekat kao zagrljaj - čak i kada ona nije fizički prisutna“, rekao je Selcer.
Set Polak, direktor laboratorije, dodao je:
„Godinama sam viđao studente kako zovu svoje mame odmah posle ispita. Mislio sam da je to preterano, ali sada vidim - možda je to zapravo brz i efikasan način da se osećate bolje. To nije neka 'pop psihologija', već prava fiziološka reakcija“.
Prema portalu "Nemours Kids Health", svako dete će u nekom trenutku iskusiti stres. Ključna uloga roditelja je da pruže osećaj sigurnosti, ljubavi i da budu tu za svoje dete kada mu je to potrebno.
Ova studija potvrđuje ono što mnogi intuitivno osećaju - majčin glas, bilo lično ili preko telefona, može imati snažan uticaj na naše emocionalno stanje.
Nikada nismo prestari za razgovor sa mamom, a nauka je to sada i potvrdila.
PET (Parent Effectiveness Training) i F.A.I.R. tehnika predstavljaju efikasne metode psihološke komunikacije i rešavanja konflikata, koje se koriste u individualnoj i porodičnoj psihoterapiji. Njihova primena ima širok dijapazon – od poboljšanja roditeljskih veština, preko emocionalne regulacije, do rešavanja problema u partnerskim i profesionalnim odnosima, koje se sve više koristi i kod nas, čak i u online varijantama koje su se pokazale jednako uspešne, što možete videti na primeru PEAT & F.A.I.R. - Savremena psihološka metoda pomoći i samopomoći sajta.
Parent Effectiveness Training, odnosno Trening efikasnosti roditelja, osmislio je američki psiholog dr Tomas Gordon još 1962. godine. Ova metoda se bazira na principima nenasilne komunikacije, aktivnog slušanja, izražavanja osećanja bez napadanja, kao i rešavanja sukoba bez gubitnika.
Osnovna svrha PET tehnike je da roditeljima (ali i učiteljima, menadžerima i drugima) pruži alat za izgradnju odnosa zasnovanih na uzajamnom poštovanju, otvorenoj komunikaciji i međusobnom razumevanju. Ova metoda nije namenjena kažnjavanju ili kontroli deteta, već jačanju emocionalne veze kroz dijalog i empatiju.
F.A.I.R. tehnika je akronim koji označava engleske reči Feelings, Assertions, Impact, Requests – osećanja, iznošenje stava, uticaj i zahtevi. Ova tehnika je razvijena u okviru kognitivno-bihejvioralnih terapijskih pristupa i koristi se prvenstveno za jačanje asertivne komunikacije i emocionalne regulacije, naročito kod osoba sa poteškoćama u međuljudskim odnosima ili niskim samopouzdanjem.
F.A.I.R. se koristi kao struktura za izražavanje sopstvenih potreba i emocija na nenapadan, ali jasan i efektivan način. Često se koristi u tretmanu graničnih poremećaja ličnosti (posebno u DBT – dijalektičko-bihejvioralnoj terapiji), ali i u svakodnevnoj psihoterapijskoj praksi kod anksioznosti, depresije i interpersonalnih problema.
Obe metode se koriste za:
PET i F.A.I.R. se odlikuju praktičnošću i direktnom primenljivošću u svakodnevnim životnim situacijama. Za razliku od tradicionalnih psihoanalitičkih tehnika koje se baziraju na introspektivnom radu kroz duži vremenski period, ove metode nude konkretne veštine koje klijent može brzo naučiti i odmah primeniti.
Ključne prednosti:
Tehnike kao što su PET i F.A.I.R. predstavljaju dragocene alate u savremenoj psihoterapiji i svakodnevnom životu. Njihova primena omogućava zdraviju komunikaciju, dublje razumevanje među ljudima i efikasno rešavanje konflikata, bez pribegavanja kontroli, manipulaciji ili povlačenju. U vremenu kada su odnosi pod sve većim pritiskom, ovakvi pristupi postaju ne samo korisni, već i neophodni za očuvanje mentalnog zdravlja i kvalitetnih odnosa.
Mnogi se pitaju kako da brzo odmrznu mleveno meso, a u žurbi posežu za brzim rešenjima – ostave meso na kuhinjskom pultu ili ga čak preliju vrelom vodom kako bi ubrzali proces. Nažalost, iako praktični, ovi načini mogu da donesu više štete nego koristi.
Izbor prave metode odmrzavanja mesa ne utiče samo na ukus, već i na bezbednost obroka. Mleveno meso je naročito osetljivo – zbog svoje strukture i velike površine pogodnije je za razvoj bakterija, pa oprez nije opcija, već nužnost, a ovo su najčešće greške koje treba izbegavati:
Iako deluje jednostavno i prirodno, ova metoda krije ozbiljne rizike. Spoljašnji sloj mesa brzo se zagreje i postaje idealno tlo za razmnožavanje bakterija, dok je unutrašnjost i dalje smrznuta. Rezultat? Povećan rizik od trovanja hranom.
Topla ili vrela voda može brzo da otopi led, ali istovremeno podstiče brzo širenje bakterija. Površinski slojevi mesa brzo ulaze u rizičnu temperaturnu zonu, dok unutrašnjost ostaje sirova – zbog čega je ova metoda posebno opasna.
Ispravne i bezbedne metode odmrzavanja:
Premeštanjem smrznutog mesa u frižider (najbolje na donju policu, dalje od druge hrane), omogućavate mu da se ravnomerno i bezbedno otopi. Ova metoda traje duže – obično se koristi preko noći, ali drži meso van opasne zone i sprečava razvoj bakterija.
Ako nemate vremena da čekate celu noć, hladna voda može da bude dobra alternativa. Mleveno meso stavite u vodootpornu kesu i potopite u hladnu vodu. Vodu menjajte na svakih 30 minuta. Na ovaj način meso će se otopiti za oko sat vremena, ali ga obavezno termički obradite odmah nakon odmrzavanja.
Za one koji su u velikoj žurbi, mikrotalasna je najbrže rešenje. Ipak, budite oprezni – meso će se delimično skuvati, što znači da ga treba odmah pripremiti do kraja. Koristite posude pogodne za mikrotalasnu i izbegavajte da meso stoji nakon odmrzavanja.
Odmrzavanje je prvi korak u pripremi svakog jela, i ako se izvede pogrešno, može da ugrozi ceo proces kuvanja i vaše zdravlje. Mleveno meso je posebno rizično zbog načina na koji je obrađeno i skladišteno, pa zahteva dodatnu pažnju.
U kuhinji brzina ne sme da bude važnija od bezbednosti. Ako planirate da koristite mleveno meso, izdvojte vreme i razmislite unapred. Frižider i hladna voda su vaši najbolji saveznici u očuvanju zdravlja i kvaliteta jela. Jer prava odgovornost počinje pre nego što se tiganj zagreje, prenosi Večernji list.
U vremenu kada digitalni uređaji preuzimaju primat, fizičke knjige i dalje imaju svoju posebnu vrednost. Ne samo da predstavljaju izvor znanja i uživanja, već unose i toplinu, karakter i dušu u svaki prostor. Zbog toga mnogi sanjaju o svom kutku za čitanje – mestu koje odiše mirom, inspiracijom i stilom.
Kućna biblioteka nije luksuz rezervisan za prostrane domove – može se osmisliti i u najmanjem stanu, ako se pažljivo planira. U ovom tekstu otkrićemo kako da napravite funkcionalnu i estetski privlačnu kućnu biblioteku.
Prvi i najvažniji korak u kreiranju kućne biblioteke jeste pronalaženje odgovarajuće lokacije. Ne mora to biti zasebna soba – kutak u dnevnom boravku, hodniku, čak i ispod stepeništa može se pretvoriti u impresivan književni centar. Važno je da prostor bude dovoljno stabilan za postavljanje polica i da ne bude izložen direktnom suncu ili visokoj vlažnosti, jer to može oštetiti knjige.
U zavisnosti od kvadrature, možete birati između zidnih polica, samostojećih regala ili kombinovanih rešenja. Ključ je u pametnom iskorišćavanju vertikalnog prostora i sigurnoj montaži. Tu posebno važnu ulogu igraju funkcionalni i estetski nosači za police, koji ne samo da obezbeđuju stabilnost konstrukcije, već doprinose i vizuelnom izgledu prostora. Moderni nosači dolaze u različitim stilovima – industrijskim, minimalističkim, rustičnim – i mogu u velikoj meri naglasiti dizajnerski karakter biblioteke.
Prilikom montaže, vodite računa o visini i razmaku između polica. Knjige različitih formata zahtevaju različite dimenzije prostora, pa je preporučljivo projektovati police tako da obuhvate sve kategorije – od džepnih izdanja do velikih umetničkih monografija. Takođe, obavezno pričvrstite više regale za zid, posebno ako imate decu, kako biste sprečili prevrtanje.
Ne zaboravite i na budući rast vaše kolekcije – ostavite mesta za nove naslove. Najlepše kućne biblioteke su one koje rastu s vama, prate vaše interese i stalno se obnavljaju.
Kada se završi montaža polica, sledeće važno pitanje je kako organizovati knjige. Iako mnogi ovu odluku donose vođeni isključivo estetikom, funkcionalna organizacija može znatno olakšati svakodnevnu upotrebu biblioteke i doprineti njenoj dugovečnosti. Nered u knjigama vodi do zaboravljenih naslova, duplikata i izgubljenog prostora.
Najčešći načini organizacije su po žanru, autoru ili formatu. Ako imate više beletristike, odvojite romane od stručne literature, dok ljubitelji eseja i publicistike mogu kreirati tematske celine. Organizacija po boji takođe može biti vizuelno efektna, ali treba je koristiti oprezno – često otežava brzo pronalaženje željenog naslova.
Knjige treba složiti uspravno, sa blagim razmakom, kako bi im papir mogao da “diše”. Pretrpane police mogu deformisati povez i otežati vađenje knjiga. Ako imate naslove koji nisu reprezentativni za izlaganje, razmislite o donjim zatvorenim delovima regala ili ukrasnim kutijama. Jedan od saveta je i da ostavite prostor za izlaganje omiljenih knjiga – bilo na posebnoj polici, stočiću ili kao deo dekoracije.
Osvetljenje igra presudnu ulogu u funkcionalnosti kućne biblioteke. Loše svetlo može izazvati naprezanje očiju, dok dobro osvetljen kutak doprinosi atmosferi i užitku. Idealna kućna biblioteka kombinuje prirodnu i veštačku svetlost, a svaka vrsta ima svoje prednosti.
Prirodna svetlost daje prostoru toplinu i čini ga prijatnim, ali može biti neprijatelj knjiga ako su police direktno izložene UV zračenju. Stoga, preporučuje se korišćenje zavesa ili roletni koje filtriraju svetlost. Ako je prostor u potpunosti bez dnevnog svetla, još je važnije da osvetljenje bude pažljivo planirano.
Kombinujte opšte osvetljenje (plafonske lampe) sa usmerenim izvorima svetlosti (stone lampe, zidne svetiljke, LED trake iznad polica). Lampa za čitanje treba da ima toplo svetlo (3000-3500K) i da se može prilagoditi visini i uglu. Osvetljenje iznad polica ne samo da pomaže u snalaženju među knjigama, već doprinosi vizuelnoj eleganciji prostora.
Kućna biblioteka nije samo prostor za odlaganje knjiga – to je kutak za čitanje, učenje, razmišljanje i beg od svakodnevnog haosa. Zato je važno da u svom književnom kutku predvidite i udoban nameštaj. Najbolje rešenje je fotelja ili manja sofa sa ergonomskim naslonom, uz tabure ili oslonac za noge.
Pored toga, stočić za kafu ili pomoćna površina za odlaganje knjiga, naočara, pića ili lampi može učiniti razliku. Tepih ispod nameštaja doprinosi osećaju topline i akustičnoj udobnosti. Ako imate dovoljno mesta, radni sto može biti sjajan dodatak, posebno za one koji istražuju ili pišu.
Zvučna izolacija takođe može biti od koristi – posebno ako je biblioteka u prometnijem delu stana. Tepisi, zavese i tapacirani nameštaj prirodno apsorbuju zvuk, dok police pune knjiga same po sebi doprinose tišini prostora.
Kada jednom napravite svoju kućnu biblioteku, sledeći izazov je njeno redovno održavanje. Knjige su osetljive na vlagu, sunčevu svetlost, prašinu i insekte, pa je neophodno stvoriti optimalne uslove za njihovo očuvanje. Idealna temperatura za skladištenje knjiga je između 18 i 22 stepena, uz relativnu vlažnost od 40–60%.
Najvažniji zadatak je redovno brisanje prašine – ne samo sa polica, već i sa samih knjiga. Koristite suvu ili blago vlažnu krpu, i izbegavajte agresivna hemijska sredstva. Knjige se ne bi smele previše gurati jedna uz drugu, jer se time oštećuje povez i ometa ventilacija.
Pazite i na položaj – knjige treba da stoje uspravno, s osloncem ako ih nema dovoljno da same formiraju red. Naslagane knjige mogu izgubiti oblik i teže se koriste. Takođe, vodite računa o ventilaciji – prostor bez cirkulacije vazduha podložniji je stvaranju buđi, posebno ako se nalazi blizu spoljnog zida.
Izrada kućne biblioteke ne zahteva ogroman prostor, ali zahteva pažljivo planiranje, kvalitetnu izradu i ljubav prema knjigama. Bilo da gradite malu biblioteku u uglu sobe ili posvećujete celu prostoriju ovoj svrsi, ključ je u detaljima i u vezi koju imate sa svojim knjigama.
Izvor: saveti.rs
Iako je plaža idealno mesto za opuštanje, sunčanje i kupanje, bezbrižne letnje trenutke ponekad mogu pokvariti neprijatne situacije poput krađe.
Kako biste uživali u moru i suncu bez stresa, donosimo vam nekoliko korisnih saveta koji vam mogu pomoći da zaštitite svoje stvari, prenosi Net.hr.
Ako na plažu dolazite automobilom, zatvorite sve prozore i zaključajte vozilo. Ne ostavljajte vredne stvari na vidljivim mestima.
Ako dolazite biciklom, vežite ga za stabilne, fiksne objekte poput ograda ili drveća, kako biste smanjili mogućnost krađe.
Na plažu ponesite samo najneophodnije stvari – malu količinu novca i osnovne lične stvari.
Ne držite novac i lične karte zajedno, a bankovne kartice odvojite od PIN-a. Nikada ne nosite napisani PIN sa sobom.
Izbegavajte pokazivanje novca i nakita pred drugima bez stvarne potrebe.
Ne ostavljajte ključeve od stana, sobe ili vozila na vidljivim i lako dostupnim mestima – bezbedno ih odložite.
Uvek čuvajte svoje stvari pod nadzorom ili ih ostavite kod osobe od poverenja.
Pazite na strance koji nude pomoć - nisu svi dobronamerni, piše Policijska uprava Istre.
Razgovor za posao predstavlja važan trenutak za svakog kandidata jer je to prilika da ostavi dobar utisak, pokaže svoje sposobnosti i ubedi poslodavca da je upravo on ili ona prava osoba za to radno mesto. U takvim situacijama svi žele da se predstave u najboljem svetlu, istaknu svoje kvalitete i profesionalna dostignuća, te ostave utisak sigurnosti, motivisanosti i spremnosti za nove izazove.
Ipak, potraga za poslom iz snova često može više ličiti na noćnu moru, uz odbijanje i ignorisanja koja vas prate na svakom koraku. Kada konačno dobijete priliku za važan razgovor za posao, želite da on protekne što bolje. Ponekad imate osećaj da ste briljirali, ali tada se situacija preokrene i poslodavac postavi ono zloglasno pitanje: "Imate li vi neka pitanja za nas?"
Naravno, uvek možete pitati šta možete očekivati tokom prvih dana na novom radnom mestu ili o očekivanjima vezanim za platu. Međutim, ako zaista želite da dobijete taj posao, postoji jedno pametno pitanje koje možete postaviti, a koje vam, ako ga postavite na pravi način, može u velikoj meri pomoći u sledećem koraku vaše karijere, piše Unilad.
Dajući najbolje savete za razgovor za posao, međunarodna onlajn platforma za zapošljavanje Monster Jobs otkrila je nekoliko pitanja koja možete postaviti na kraju razgovora, a jedno se posebno istaklo. Na kraju razgovora, vi biste trebalo da pitate poslodavca da li ima bilo kakvih nedoumica ili završnih pitanja.
"Uvek pitajte osobu koja vas intervjuiše da li ima bilo kakve nedoumice u vezi sa vašim sposobnostima da obavljate posao. Imala sam odlična iskustva sa postavljanjem ovog pitanja jer ono tera ispitivača da odmah promisli o celom razgovoru. Obično će iskreno odgovoriti, što vam pruža poslednju priliku da se dodatno 'prodate'", rekla je ekspert za ljudske resurse Šantal Bešervez.
Ako ispitivač iznese neku nedoumicu, to je odlična prilika da je razjasnite i podelite primere koji potvrđuju da ste sposobni za taj posao. Na primer, možete reći:
"Znam da nemam mnogo profesionalnog iskustva sa društvenim mrežama, ali koristim Tviter za promociju humanitarne organizacije u kojoj volontiram vikendom i povećala sam broj pratilaca za 20% u poslednjih godinu dana."
Slična su pitanja postavljana i na Redditu, ali nisu se svi složili da je korišćenje reči "nedoumice" najbolji pristup.
"Da li je prihvatljivo pitati ispitivača: 'Imate li neke nedoumice u vezi s mojom sposobnošću da obavljam ovaj posao?' ili bi trebalo da se uzdržim od takvog pitanja?", pitao je jedan korisnik.
I dok su mnogi smatrali da je to sjajna prilika da umirite potencijalnog poslodavca, jedan korisnik je predložio drugačiji pristup:
"Da li smatrate da moje iskustvo i veštine odgovaraju ovom radnom mestu?"
Drugi se složio: "Uvek postavljam to pitanje. Do sada mi je donelo samo korisne, konstruktivne povratne informacije i mislim da je poslodavcima pokazalo da, iako delujem samouvereno, nisam arogantan."
"Postavio sam to pitanje na razgovoru. Poslodavac je bio zabrinut zbog mog nedostatka iskustva. Dao sam nekoliko primera softvera i drugih specijalizovanih zadataka koje sam samostalno naučio, i naglasio da u timskom okruženju, kao što je njihova firma, sigurno ne bih imao problema. Takođe sam govorio o svom volonterskom radu u okviru kog sam vodio velike projekte. Na kraju sam dobio posao", podelio je treći korisnik, prenosi Večernji list.
Poslednjih godina temperature obaraju rekorde. Nažalost, sve češće ćemo se susretati sa takvim pojavama. Ekstremno visoke temperature nas mogu iscrpeti, ali vlažnost vazduha čini toplotne talase još opasnijim.
Toplotni stres u Evropi postaje sve veća pretnja ljudskom zdravlju, a to je stanje u kojem postoji neravnoteža između proizvodnje toplote i sposobnosti tela da tu toplotu oslobodi u životnu sredinu, prenosi 24sata.hr.
Kopernikus služba za klimatske promene i Svetska meteorološka organizacija UN (WMO) objavile su da je mortalitet povezan sa vrućinom porastao za oko 30 odsto u poslednjih 20 godina, jer su toplotni talasi u Evropi postali duži i intenzivniji.
Ova kombinacija vrućine i vlažnosti leti može biti smrtonosna. Posebno je problematično u gradovima, gde kombinacija vrućeg asfalta i nedostatka zelenila stvara nepodnošljive uslove koji često utiču na zdravlje.
Visoka vlažnost vazduha u kombinaciji sa visokom temperaturom otežava telu da ostane hladno, pa su ljudi skloniji raznim zdravstvenim problemima.
Para, koju stvara visoka temperatura i visoka relativna vlažnost, može izazvati nekoliko zdravstvenih problema. Većinom su to blage reakcije, ali ako se ne leče blagovremeno, mogu biti opasne po život.
Ovo je stanje koje je skoro svako iskusio, a javlja se kada izgubimo više vode nego što naše telo može da nadoknadi. Visoka vlažnost, veća od 75 odsto relativne vlažnosti, uzrokuje da znoj ostane na našoj koži i telo ne može efikasno da se ohladi.
Kao rezultat toga, nastavljamo da se znojimo dok telo pokušava da reguliše svoju temperaturu, što uzrokuje gubitak vode. U tom slučaju, najvažnije je što pre nadoknaditi tečnost.
Zbog gore pomenutog procesa u kojem telo radi prekovremeno da bi se ohladilo, vrući letnji dani takođe dovode do osećaja letargije i pospanosti.
Čak i ako imate klima uređaj u svom domu, samo pola sata toplote u javnom prevozu, na primer, kada putujete kući s posla, dovoljno je da vas umori i osećate se znatno manje energično.
Zbog gubitka znoja dolazi i do nedostatka elektrolita, a ako ih izgubite previše, možete dobiti grčeve. Elektroliti su električno naelektrisani minerali u znoju koji pomažu telu da reguliše hidrataciju, funkciju mišića, nervni sistem i pH vrednost krvi.
Kao rezultat toga, njihov nedostatak može otežati regulaciju funkcije mišića i dovesti do grčeva.
Kod toplotne iscrpljenosti, telo ne može da reguliše svoju temperaturu i počinje da se pregreva. Javljaju se simptomi poput znojenja, vrtoglavice, slabosti, glavobolje, mučnine i ubrzanog otkucaja srca.
Međutim, ako se ovo stanje ne leči, može dovesti do toplotnog udara, koji je opasan po život.
Kada telo izgubi kontrolu nad regulacijom temperature, naša unutrašnja telesna temperatura brzo raste.
Telesna temperatura iznad 39 stepeni Celzijusa je prvi znak upozorenja na toplotni udar, a zatim je potrebno samo 10 do 15 minuta da telesna temperatura poraste iznad 40,5,stepeni Celzijusa što uzrokuje otkazivanje centralnog nervnog sistema.
Najvažnije je zapamtiti u celoj priči da se svi gore pomenuti problemi, koji se javljaju u uslovima visokih temperatura i povećane vlažnosti, mogu veoma lako sprečiti.
Oni koji žive u zgradama ili na gornjim spratovima svojih domova složiće se da je leta bez klima uređaja i dobre ventilacije teško podneti.
Ali pored problema koje izaziva letnja vrućina, vlaga u domu stvara plodno tlo za rast i razvoj buđi. To može dovesti ne samo do zdravstvenih problema već i do strukturnih oštećenja životnog prostora.
Zato je održavanje nivoa vlažnosti između 30 i 50 odsto veoma važno.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje preporučuje redovnu konzumaciju negazirane vode ili limunade i sličnih sokova razblaženih velikom količinom vode kao zaštitu od toplote.
Takođe, ne čekajte da osetite žeđ da biste povećali unos tečnosti, posebno za starije osobe. Većini odraslih je potrebno 1,5 do dva litra tečnosti dnevno (0,3 dl vode po kilogramu telesne težine), što je otprilike šest do osam čaša. Međutim, potreba je još veća leti.
Izbegavajte direktno izlaganje sunčevoj svetlosti između 10 i 17 časova, ili čak i duže ako su temperature ekstremne. Ako putujete javnim prevozom ili ste primorani da obavljate poslove u gradu, nosite flašu vode, ventilator ili suncobran i nosite laganu, prozračnu odeću.
Prilikom tuširanja koristite mlaku vodu, ali ne hladnu. Koliko god mislite da će vas hladan tuš ohladiti i sniziti telesnu temperaturu, desiti će se suprotno jer hladnoća može izazvati sužavanje krvnih sudova, stvarajući tako suprotan efekat - zadržavanje toplote u telu.
Pažljiv izbor namirnica može pružiti brzo olakšanje. Nadutost može nastati zbog prejedanja, brzog jedenja ili netoleran...
Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.
Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.
Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.