Iako možda zvuči kao poslednja stvar koju biste želeli da uradite kad zahladi, hladni tuševi donose izuzetne koristi za telo i psihičko zdravlje.
Male, ali hrabre promene u dnevnoj rutini, pa i tuširanju, mogu poboljšati imunitet, raspoloženje i smanjiti upale u organizmu. Nije ni čudo što su hladne kupke i plivanje u hladnoj vodi poslednjih godina postali popularni – ljudi započinju dan sa „hladnim šokom“, bez obzira na vremenske uslove - piše Danas.
Ali ne morate da izlazite iz kuće da biste osetili dobrobiti – samo hladan tuš može imati pozitivan efekat. Studije pokazuju da hladna voda može:
ojačati imuni sistem,
smanjiti upalne procese,
poboljšati raspoloženje.
Kako hladna voda utiče na telo
Hladna voda aktivira primarni stresni odgovor tela: ubrzava rad srca, menja oblik i širinu krvnih sudova i izaziva brže disanje. Za razliku od hroničnog stresa, ovakvi kratki „šokovi“ mogu biti korisni jer pokreću telo i čine ga otpornijim.
Istraživanja pokazuju da ljudi koji redovno praktikuju hladne tuševe ili kupke imaju bolju otpornost na određene bolesti. Jedno istraživanje je pokazalo da 30-sekundni hladni tuševi svako jutro tokom 60 dana mogu smanjiti broj dana bolesti za čak 30 odsto, piše Ladbible.
Hladna voda takođe može poboljšati faktore rizika za kardiovaskularne bolesti, poput krvnog pritiska i nivoa holesterola, dok se izveštava i o povećanju hormona sreće – dopamina, serotonina i beta-endorfina. Kod nekih ljudi je primećeno i smanjenje potrebe za antidepresivima. Osim toga, hladni tuševi mogu smanjiti upale i olakšati bol i ukočenost mišića nakon treninga.
Iako hladna voda donosi brojne dobrobiti, može biti opasna za određene osobe, posebno one sa srčanim ili drugim zdravstvenim problemima. Potencijalni rizici uključuju:
šok od hladne vode (naglo ubrzanje srca i gubitak kontrole nad disanjem),
aritmije (poremećaj ritma srca),
hipotermiju.
Zato je važno da se posavetujete sa lekarom pre nego što uvrstite hladne tuševe u dnevnu rutinu, naročito ako imate postojeće zdravstvene probleme.
Najlakši način da počnete je hladan tuš – manje intenzivan od kupki u hladnoj vodi. Postepeno smanjujte temperaturu i produžavajte vreme pod tušem kako biste navikli telo i maksimalno iskoristili sve benefite.
Dok su arheolozi iskopavali ruševine utvrđenog grada Argisthihinilija, podignutog pre oko 2.500 godina na brdu Surb Davti Blur u Jermeniji, počela je da se otkriva davno izgubljena civilizacija. To su bili ostaci nekada moćnog kraljevstva Urartua u južnom Kavkazu. Među ruševinama su se nazirale terasaste kuće i podovi popločani blatom i kamenom. A zatim, dok su sa keramičkih posuda i drugih predmeta u jednoj ostavi pažljivo skidali prašinu, iz tame je počelo da se pojavljuje čudno ljudoliko lice isklesano od vulkanskog kamena.
Identitet tog lica ostaje misterija. Arheolog Mateuš Isra sa Poljskog centra za mediteransku arheologiju Univerziteta u Varšavi, koji je zajedno sa timom poljskih i jermenskih istraživača predvodio iskopavanja ostataka Argisthihinilija, smatra da bi moglo biti reč o idolu koji su Urartijanci poštovali u vreme kada je njihovo kraljevstvo bilo u padu. Figura visoka oko pola metra i danas stoji onako kako je postavljena pre hiljada godina. Na njenom licu jasno se vide dugačak, tanak nos između zbijenih očiju i uska, ozbiljna usta. Izgleda slično figurama koje su stari Jermeni pravili da bi odali počast precima ili ih koristili u obredima plodnosti - piše Nova.rs.
Pored idola pronađena je i kamena kutija koja bi mogla otkriti više o tadašnjim ritualnim običajima. Hemijska analiza te kutije mogla bi da pokaže tragove organskih materija koje su korišćene kao žrtvene ponude, poput ostataka vina ili halucinogenih supstanci koje su ranije pronađene u egipatskim posudama poznatim kao „Bes šolje“.
Figura otkrivena na ovom i sličnim lokalitetima iz tog perioda pokazuje da su duhovni koreni Urartijaca bili duboko usađeni i prisutni u svakodnevnom životu. O njihovoj religiji se zna da su poštovali mnogoboštvo, sa božanstvima domaćeg porekla, ali i onima preuzetim iz osvojenih oblasti, kao i iz starijih mesopotamskih i anadolskih verovanja. Imena mnogih bogova uklesana su u kamenu nišu na planini izvan glavnog grada Tušpe, današnjeg Vana.
Uz imena 79 bogova nalazili su se i spiskovi žrtava koje su im se morale prinositi. Ako buduća istraživanja otkriju ostatke materija u kamenoj kutiji koje se poklapaju sa propisanim žrtvama određenog božanstva, to bi moglo značiti da je idol načinjen upravo po njegovom liku.
Najvažniji među bogovima Urartua bili su Haldi, vrhovno božanstvo, Teišeba, bog oluja i gromova, i Šivini, bog sunca, čiji je krilati solarni disk verovatno preuzet iz egipatskog kulta boga Ra. Postojala su i lokalna božanstva nazvana po mestima nad kojima su, verovalo se, bdila. Ako je idol predstavljao jednog od tih bogova, mogao je biti poznat kao „bog grada Argisthihinilija“.
Iako nijedan hram Urartijaca nije sačuvan, asirski reljefi iz istog perioda pružaju uvid u njihov izgled, a tvrđave su često bile povezane sa određenim božanstvima. Pošto je Argisthihinili bio utvrđeni grad, moguće je da je istovremeno služio i kao mesto obožavanja, poznato kao „tvrđava boga“ kojem je bio posvećen. To bi moglo značiti da kameni lik predstavlja upravo lice tog božanstva.
Religijska umetnost Urartua najčešće se izražavala kroz bronzane figure, ali su božanstva prikazivana i na zidovima magacina. Postoji mogućnost da su zidovi prostorije u kojoj je idol pronađen nekada bili oslikani prikazom istog boga.
Da li je to bio Haldi? To još nije poznato. Haldi se često prikazivao na predmetima povezanim s ratom, kao što su oružje i štitovi, ali takvi artefakti nisu pronađeni na lokalitetu Surb Davti Blur. Buduća istraživanja možda će konačno otkriti pravo lice ovog misterioznog idola.
Doručak se smatra najvažnijim obrokom ne zato što treba pojesti bilo šta čim ustanemo, već zato što je prvi obrok koji unosimo na prazan stomak.
Doručak je obrok oko kojeg se stvorila čitava filozofija, od pitanja da li je on zaista najvažniji obrok u danu, do toga šta jesti za doručak kada smo na dijeti. Pre nego što se osvrnemo na glavnu temu, šta jesti umesto hleba, važno je razjasniti nekoliko osnovnih stvari, piše Nova.rs.
Doručak se smatra najvažnijim obrokom ne zato što treba pojesti bilo šta čim ustanemo, već zato što je prvi obrok koji unosimo na prazan stomak. Ono što tada pojedemo direktno utiče na nivo energije, koncentraciju i stabilnost šećera u krvi tokom celog dana.
Stručnjaci preporučuju da se doručkuje u roku od dva sata nakon buđenja, ali da obrok bude kvalitetan i uravnotežen.
Peciva puna šećera i masnoća, kroasani i industrijski keks najgori su izbori izazivaju nagli skok šećera u krvi, a zatim i njegov brzi pad. Rezultat su umor, glad i potreba za novom šoljicom kafe pre podneva. Telo tada ulazi u začarani krug iscrpljenosti i stalne želje za grickalicama.
Često čujemo savet da ne smemo preskakati doručak ako želimo da smršamo. To za većinu ljudi i jeste tačno, jer preskakanje obroka ujutro dovodi do prejedanja uveče. Ipak, ako neko zaista ne može da jede rano, a da ga to ne navede na kasnije prejedanje, treba da posluša svoje telo.
Dakle, doručak jeste važan obrok, naročito zbog svog uticaja na energiju, fokus i apetit tokom dana, kao i na regulaciju šećera u krvi.
Hleb je, uz testeninu, često „na crnoj listi“ popularnih dijeta. Mnogi tvrde: „Samo izbaci hleb i kilogrami će nestati!“ ili „Prestao sam da jedem hleb i smršao sam!“, ali stvari nisu tako jednostavne.
Nijedna hrana ne goji sama po sebi. Sve zavisi od ukupnog unosa kalorija tokom dana, nedelje ili meseca.
Ako unosimo više energije nego što trošimo, telo će višak skladištiti, bez obzira na to odakle kalorije dolaze. Isto tako, mršavljenje se događa jedino u kalorijskom deficitu, a on je moguć čak i ako ponekad pojedemo brzu hranu. Naravno, pitanje je koliko je to zdravo i održivo.
Ako neko zaista unosi previše hleba, uz testeninu, pirinač i druga jela bogata ugljenim hidratima, trebalo bi da ga smanji, ali ne samo zbog mršavljenja, već i radi boljeg nutritivnog balansa, naročito kod osoba koje vode sedeći način života.
Dakle, nije nužno izbaciti hleb ako želite da smršate. Možete ga smanjiti, ali povremena šnita kvalitetnog integralnog hleba sasvim je u redu. Birajte ražani, kukuruzni, heljdini ili hleb od kiselog testa.
U procesu mršavljenja, jedna mala šnita hleba dnevno može biti deo obroka ako je ostatak ishrane uravnotežen – sa dovoljno proteina, vlakana i zdravih masti. Hleb ne treba posmatrati kao „neprijatelja“, već kao namirnicu kojoj treba pristupiti pametno.
Ako želite da smanjite unos hleba, a ne znate šta da jedete umesto njega, nutricionitskinja Zrina Babić za „Kreni Zdravo“ preporučuje sledeće alternative.
Integralna tortilja punjena kuvanim jajima, tunjevinom i povrćem.
Kajgana sa povrćem uz nekoliko integralnih krekera ili grisinija.
Ovsena kaša od celih zobenih pahuljica, kao i kaša od kinoe ili heljde, odličan su izvor složenih ugljenih hidrata.
Proteinske palačinke od kvalitetnih sastojaka odličan su izbor za aktivan početak dana.
Kada vam dosadi ovas, probajte i ječmenu kašu, hranljiva je, a dugo drži sitost.
Smanjenjem hleba u ishrani zapravo dobijate priliku da istražite nutritivno bogatije namirnice celo zrno žitarica, koje sadrži više vlakana, minerala i proteina.
Hleb sam po sebi nije ni dobar ni loš kada je reč o mršavljenju. Ključ uspeha je u balansu i kvalitetnoj ishrani. Tokom dijete treba jesti onako kako planirate da se hranite i nakon što postignete željenu težinu jer samo tako rezultati ostaju trajni.
Ako ne možete da zamislite život bez hleba, ne morate ga potpuno izbaciti. Dovoljno je da smanjite količinu i date prednost zdravijim varijantama i celovitim žitaricama.
Umesto da se fokusirate na to šta ne smete jesti za doručak na dijeti, razmišljajte o tome šta vam doručak može pružiti energiju, sitost i dobar početak dana. I da, sasvim je u redu da ponekad uživate u šniti integralnog hleba uz zdrav, izbalansiran obrok.
OpenAI je danas najavio sopstveni veb pretraživač Atlas, čime je tvorac ChatGPT ušao u direktnu tržišnu utakmicu sa Guglom s obzirom da se sve više korisnika interneta oslanja na veštačku inteligenciju da dobije odgovore na svoje upite.
Pretvaranje svog popularnog AI četbota u čvorište za onlajn pretrage moglo bi omogućiti OpenAI-ju, najvrednijem startapu na svetu, da privuče više internet saobraćaja i prihoda ostvarenih od digitalnog oglašavanja.
Takođe bi moglo dodatno da oslabi tradicionalne onlajn izdavače, ukoliko ChatGPT bude tako efikasno snabdevao ljude sažetim informacijama da oni prestanu da istražuju internet kako su to činili do sada, i da klikću na tradicionalne veb linkove.
OpenAI je rekao da ChatGPT već ima više od 800 miliona korisnika, ali da ga mnogi od njih dobijaju besplatno. Naveo je da se Atlas počinje svoj život danas na Epl laptopovima, a kasnije će preći na Vindouz, Epl iOS i Gugl android telefonske sisteme.
Izvršni direktor OpenAI-ja, Sem Altman, nazvao je to „retkom prilikom koja se dešava jednom u deceniji da se preispita šta pretraživač može da bude i kako se može koristiti“.
U maju 1970. godine pojavila se knjiga koja je zapalila akademsku javnost, delo uglednog arheologa Džona Alegra pod naslovom „Sveta pečurka i krst“ (The Sacred Mushroom and the Cross). Alegro je u njoj, oslanjajući se na lingvističku analizu Novog zaveta, tvrdio da Isus Hrist zapravo predstavlja simbol psihoaktivne pečurke. Prema njegovom tumačenju, Novi zavet je prepun kodiranih izraza koji prikrivaju opise drevnih halucinogenih rituala. Po toj logici, svako „božansko viđenje“, svako „čudo“ i svaka „epifanija“ u Svetom pismu zapravo su alegorije za iskustva izazvana opijatima.
Njegova teorija odmah je izazvala burne reakcije, stručna javnost osudila je knjigu kao neutemeljenu i šarlatansku. Ipak, više od pola veka kasnije, Alegrovo delo doživljava novo interesovanje. Izdavačka kuća Gnostic Media Research & Publishing 2009. godine objavila je jubilarno, četrdesetogodišnje izdanje knjige, a pre dve godine o njoj se govorilo i u popularnom podkastu Džoa Rogana.
Iako su naučnici i dalje skeptični prema Alegrovim tezama i metodologiji, njegovo delo ponovo privlači pažnju jer otvara pitanja o mogućem skrivenom značenju drevnih religijskih tekstova i o tome da li su halucinogeni zaista igrali neku ulogu u njihovom nastanku - piše Nova.rs.
Pre nego što je objavio ovu kontroverznu knjigu, Džon Alegro bio je cenjen kao stručnjak za Svitke s Mrtvog mora, zbirku od gotovo 1000 antičkih semitskih rukopisa starih oko 2000 godina. Beduinski pastiri su ih prvi put pronašli 1947. u pećinama kraj Mrtvog mora, a do 1956. otkriveno je još jedanaest pećina sa fragmentima tekstova. Danas se smatra da Svitci s Mrtvog mora sadrže najstarije poznate biblijske rukopise na hebrejskom jeziku, kao i druge pravne i liturgijske jevrejske spise.
U knjizi Sveta pečurka i krst, Alegro napušta dosadašnju ekspertizu i okreće filologiji, proučavanju korena i značenja reči. Na osnovu etimoloških analiza tvrdio je da su autori Novog zaveta koristili šifrovani jezik kako bi opisali tajni kult plodnosti koji potiče iz drevne Mesopotamije. U tim obredima, smatrao je on, korišćene su psihoaktivne supstance, naročito pečurka Amanita muscaria (poznata kao muharica). Upravo ta pečurka, tvrdio je, predstavlja samog Hrista.
Alegro je svoje zaključke temeljio na sumerskom jeziku, tvrdeći da on sadrži ključeve za razumevanje drevnih kultova plodnosti i da povezuje semitičke jezike (hebrejski, aramejski) sa grčkim jezikom Novog zaveta. Po njegovom mišljenju, Sumer je predstavljao izvor zajedničke religijske i jezičke tradicije, koja se kasnije prenosila i kod ranih hrišćana.
„Za Alegra je sumerijski bio svojevrsni lek za sve lingvističke dileme koje su mučile biblijske naučnike“, objašnjava Džefri Smit, profesor religijskih studija i direktor Instituta za proučavanje antičke hrišćanske kulture na Univerzitetu Teksas u Ostinu. „Verovao je da sumerijski bukvalno otključava celu Bibliju.“
Ipak, lingvisti se s tim ne slažu. „Veliki deo njegovih zaključaka počiva na sumerijskom, ali recenzenti koji su poznavali taj jezik odmah su rekli: ‘Ovo nema smisla’“, kaže Metju Gof, profesor religije na Državnom univerzitetu Floride. „Mnogi su sumnjali da Alegro uopšte poznaje sumerijski onoliko koliko je tvrdio.“
Iako je njegov metod bio, kako stručnjaci kažu, „naučno klimav“, Alegro je možda nesvesno dotakao temu koja ima smisla – upotrebu halucinogena u religijskim ritualima Bliskog istoka u periodu nastanka hrišćanstva.
„Moguće je da je metod bio pogrešan, ali da ga je doveo do ispravne ideje“, smatra Gof. On navodi primer: epizoda u kojoj Isus, nakon 40 dana posta u pustinji, ima viziju đavola mogla bi biti mistično iskustvo izazvano ekstremnim fiziološkim stanjem. „Iskreno, da provedem 40 dana u pustinji bez hrane, i ja bih verovatno imao svašta da vidim“, dodaje Gof.
Alegrova knjiga oslanja se isključivo na jezičnu analizu, bez materijalnih dokaza nema arheoloških ni botaničkih tragova koji bi ukazivali na upotrebu droga u ranim hrišćanskim obredima. Postoji mnogo istraživanja o ulozi psihoaktivnih supstanci u religijama širom sveta, ali o njihovom prisustvu u judeo-hrišćanskoj tradiciji zna se vrlo malo.
„Obično se govori o Amazonskim plemenima ili severnoameričkim Hopijima, čija su mistična iskustva bila povezana s upotrebom pejota ili ajavaske“, objašnjava Gof.
Međutim, poslednjih godina pojavljuju se novi nalazi. Brajan Murarešku, autor knjige The Immortality Key, koja istražuje da li su rani hrišćani koristili halucinogeno vino u obredima pričešća, ističe da su „Alegrove intuicije o ritualnoj upotrebi halucinogena u mediteranskim i bliskoistočnim kulturama“ u međuvremenu dobile određenu potvrdu.
Na primer, istraživanje objavljeno 2023. u časopisu Scientific Reports pokazalo je da uzorak ljudske kose iz pećine u Španiji sadrži tragove biljnih halucinogena starih oko 3.000 godina. Druga studija iz 2024. otkrila je egipatsku vazu iz 2. veka p.n.e. sa hemijskim tragovima psihoaktivnih supstanci.
Neurološka istraživanja takođe pokazuju da postoji sličnost između efekata psihoaktivnih supstanci i religijskih ekstaza.
Neurolog Endru Njuberg, profesor integrativne medicine na Univerzitetu Tomas Džeferson, proučavao je kako meditacija i molitva utiču na mozak. Zaključio je da tokom dubokih duhovnih stanja dolazi do „gašenja“ pojedinih delova moždane kore, naročito frontalnog i temenog režnja.
„Kada aktivnost u temenom režnju opadne, gubi se osećaj granice između sebe i sveta“, objašnjava Njuberg. „Tada osoba doživljava osećaj jedinstva, što mnogi tumače kao religijsko iskustvo.“
Isti efekat, dodaje on, mogu izazvati i psihoaktivne supstance. „Takva iskustva možete pokrenuti na različite načine bubnjarskim ritualima, meditacijom ili drogom.“
Oživljavanje interesovanja za Alegrovu knjigu možda govori podjednako o današnjoj kulturi koliko i o drevnim religijama.
„Njegova ideja ima prizvuk teorije zavere“, smatra Gof. „A to je u skladu s duhom našeg vremena.“
Ipak, Alegro nije pogrešio što je postavio pitanje o ulozi halucinogena u nastanku hrišćanstva.
„To je sasvim legitimno akademsko pitanje“, zaključuje Gof. „Da li su tada postojali rituali u kojima su se koristile određene supstance? To nije ni bogohulno ni bizarno pitanje – to je ozbiljno istraživačko polje.“
Kometa Lemon trebalo bi da se u utorak približi Zemlji na najbliže rastojanje u poslednjih oko 1.300 godina, a dobre prilike za posmatranje zelenkaste kosmičke "snežne kugle" očekuju se do 2. novembra.
Iako će kometa biti teško vidljiva golim okom, može da se snimi dugim ekspozicijama kamere usmerenim nisko ka zapadnom nebu oko sat vremena posle zalaska Sunca, navodi Nacionalna astronomska opservatorija Japana, prenosi Kjodo.
Posmatrači u regionu Tokači na Hokaidu su juče uspeli jasno da fotografišu kometu u blizini sazvežđa Veliki Medved na severozapadnom nebu između 17.30 i 19 časova.
Kometa, nazvana po opservatoriji Mount lemon u saveznoj američkoj državi Arizona, gde je otkrivena tokom istraživanja u januaru, prati izduženu eliptičnu orbitu oko Sunca.
Procena je da se prethodno približila Zemlji pre oko 1.300 godina, dok se sledeće približavanje očekuje za oko 1.100 godina.
Od četvrtka do 2. novembra, kometa će se pojavljivati oko sat vremena nakon zalaska Sunca, što olakšava njeno posmatranje.
Može biti slabije vidljiva i golim okom na mestima sa minimalnim svetlosnim zagađenjem i u uslovima vedrog neba.
Božićni post 2025. počinje 28. novembra i završava 6. januara.
Božićni post je važan pre svega duhovni period u pravoslavnom hrišćanstvu: vreme uzdržanja, molitve i obnove duše i tela. U 2025. godini ovaj post ima dobro utvrđeno mesto u crkvenom kalendaru – po pravilima Srpske pravoslavne crkve, počinje 28. novembra po gregorijanskom kalendaru (što odgovara 15. novembru po julijanskom), i traje do Badnjeg dana, 6. januara.
Taj period obuhvata 40 dana posta — skoro kao Veliki (Uskršnji) post – ali s nešto blažim režimom hrane i izuzecima. Ipak, nosi i dodatna „iskušenja“.
„Veoma je važno da pravoslavni hrišćani koji žive u zemljama u kojima se novogodišnji praznici slave po novom kalendaru u vreme Božićnog posta, da ne prekidaju post, već da Novu Godinu proslavljaju po pravoslavnom kalendaru, poštujući tradiciju svojih predaka i crkvena pravila. Kada je slava, za slavara i njegove goste post se razrešuje na ribu“, napominje Pravoslavno.rs.
U toku Božićnog posta postoje različiti nivoi strogosti, zavisno od dana u nedelji, a pred kraj posta postaje strožije.
Tokom celog ovog perioda vernici ne jedu meso, beli mrs i jaja. Alkohol uglavnom izbegavati, ali u danima kad se ne posti na vodi dozvoljeno je ulje i vino.
Riba se uobičajeno dozvoljava subotama i nedeljama, kao i na dane praznika (u toku posta), u ranijim delovima posta. Međutim, u poslednjoj nedelji posta (približava se Božiću), praksa je da se i riba ukine.
Dakle, od 28. novembra do 30. decembra: ponedeljkom, sredom i petkom posti se na vodi, utorkom i četvrtkom na ulju, a subotom i nedeljom na ribi.
Od 31. decembra do 6. januara: ponedeljak, sreda, petak na vodi, a utorak, četvrtak, subota i nedelja na ulju, podseća Crkveni kalendar.
Riba se jede i na Vavedenje Presvete Bogorodice, čak i ako praznik padne u sredu ili petak – ove godine 4. decembar pada u četvrtak. Na Badnji dan se ne upotrebljava ni ulje ni vino, već se obavezno posti „na vodi“.
Ako tokom posta padne praznik sa „crvenim slovom“ (značajan praznik), često se posti ležernije – može biti dopušteno ulje, vino, ponekad i riba. Ako osoba ima zdravstvene otežavajuće okolnosti — bolest, slabost — on/ona može dobiti blagotvorno izuzeće od strogog režima posta po savetu duhovnika.
Božićni post nije samo apstinencija od hrane, već ima svoju dublju, duhovnu dimenziju. Kao što starija crkvena predanja kažu, „pravi post“ je onaj koji se ne ograničava samo na ishranu, nego se širi na sve vidove života — na misli, reči i dela.
Na telesnom nivou to je uzdržanje od mrsne hrane, ali i alkohola, cigareta…
Duševno podrazumeva odricanje od grešnih misli, pohlepe, svađa, ogovaranja, jačanje molitve, milosrđa i pokajanja.
Post nosi i svetu tajnu pričešća, kada vernici u pravoslavnoj crkvi simbolično primaju telo Hristovo (hleb ili nafora) i krv njegovu (vino).
Chrome za Android ima jednu korisnu Gemini funkciju za koju možda niste znali do sada - kada otvorite neki tekst možete lako da pitate AI da vam ga sumira kako bi bio lakši za razumevanje.
Ova opcija se zove "Summarize", a dostupna je u okviru Gemini "ekrana" u stabilnoj verziji Androida 16 i najnovijem Android 16 QPR2 Beta 2 ažuriranju.
Gemini ekran otvara se tako što držite dugme za isključivanje telefona kada vam je otvorena stranica sa nekim dugačkim ili nerazumljivim tekstom.
Videćete prvo polje u koje možete da unesete pitanje na koje će Gemini odgovoriti, a zatim opciju "Ask about page" koje možete da koristite da zamolite Gemini da razjasni ili objasni određeni deo veb stranice koju gledate.
Dodirom na tu opciju možete čak i da tražite da Gemini uporedi dva određena predmeta pomenuta na stranici.
Zatim dolazi novo dugme "Summarize", koje pruža kratak sažetak sadržaja veb stranice koja je trenutno prikazana na tvom ekranu.
Iznad njega se nalazi dugme "Share screen with Live". Gemini Live vidi i razume ono što se nalazi na ekranu telefona, pretvarajući Gemini u moćnog vizuelnog asistenta.
Ako, na primer, gledate neku aplikaciju za kupovinu, možete dobiti više informacija o određenom proizvodu i možete da ga uporedite sa drugim. Ako gledate uputstva ili mape, Gemini može da vam pomogne da ih bolje razumete.
Opcija "Summarize" možda još nije dostupna svima, ali ukoliko imate Android 16 pitanje je vremena kada će stići i na vaš uređaj.
Iako je praktičnost posuđa sa neprijanjajućim premazom velika, tržište danas nudi brojne bezbedne, efikasne i dugotrajne alternative.
Praktičnost posuđa sa neprijanjajućim premazom je neosporna. Hrana klizi po tiganju tokom prženja i odvaja se od površine u trenutku, a čišćenje je veoma jednostavno. Uprkos svojim prednostima, takvo posuđe često ima lošu reputaciju, prenosi Net.hr.
Prema Američkoj agenciji za zaštitu životne sredine (EPA), obično se proizvodi korišćenjem takozvanih „večnih hemikalija“, jedinjenja koja mu daju svojstva neprijanjanja, ali mogu negativno uticati na zdravlje ljudi, životinja i životne sredine.
Profesionalni kuvari i drugi stručnjaci podelili su savete o najboljim alternativama ako želite da smanjite izloženost večnim hemikalijama, piše Healthier Homes.
Večne hemikalije, poznate i kao per- i polifluoroalkil supstance (PFAS), su grupa veštački stvorenih hemikalija koje su otporne na razgradnju zbog svojih jakih veza ugljenika i fluora. Mogu se razgraditi stotinama godina, objašnjava SonBinh Ngujen, profesor hemije na Univerzitetu Nortvestern.
Izumljeni 1940-ih, brzo su postali široko korišćeni u svakodnevnim proizvodima jer su otporni na vodu i ulje, a neki predmeti su takođe otporni na mrlje.
Možete ih pronaći u posuđu, kozmetici, sredstvima za čišćenje, odeći, nameštaju, ambalaži za hranu i proizvodima za ličnu negu. PFAS, na primer, sprečava da vam se vaša vodootporna maskara razmaže kada plačete i da vam se omlet ne zalepi za tiganj.

„Dodavanje premaza na bazi PFAS-a na površinu za kuvanje čini je nelepljivom, kao i otpornom na vodu i masnoću, omogućavajući lako odvajanje hrane. Površina za kuvanje postaje klizava, čak i bez upotrebe masnoća“, objašnjava Dejvid Nadler, profesor na Njujorškom tehnološkom institutu.
Prvi tiganj sa neprijanjajućim premazom napravio je francuski inženjer Mark Gregoar početkom 1950-ih. Prema kompaniji koju je osnovao, T-fal, Gregoar je obložio aluminijumski tiganj teflonom, brendom za određenu vrstu PFAS-a koja se zove politetrafluoroetilen (PTFE). Važno je napomenuti da je sav teflon PTFE, ali nije sav PTFE teflon.
Pored PTFE-a, teflon se decenijama proizvodio i sa perfluorooktanskom kiselinom (PFOA), drugom vrstom PFAS-a. Međutim, nakon što su brojne studije utvrdile vezu između izloženosti PFOA i zdravstvenih rizika, velike kompanije su ga postepeno ukinule do 2014. godine. Proizvođači su zatim uglavnom prešli na premaze na bazi PTFE-a.
Američka agencija za hranu i lekove (FDA) trenutno odobrava ograničenu upotrebu određenih trajnih hemikalija u posuđu. Prema FDA, proizvodni proces osigurava da zanemarljive količine PFAS-a mogu da se isprazne u hranu.
„Takođe, male koncentracije kojima ste izloženi kroz posuđe su kap u moru u poređenju sa drugim toksinima sa kojima svakodnevno dolazite u kontakt, poput izduvnih gasova vozila ili pesticida“, dodaje Nadler.
Budite svesni kako koristite svoje posuđe i obratite pažnju kada ga treba zameniti. Međutim, ako želite da smanjite izloženost trajnim hemikalijama, postoji mnogo alternativa.
Prilikom kupovine alternativa posuđu sa neprijanjajućim premazom, stručnjaci preporučuju da se razmotre sledeći faktori:
Materijal: Keramičko i posuđe sa emajliranim premazom su najbliže alternative tradicionalnom posuđu. Nerđajući čelik, liveno gvožđe, ugljenični čelik i 100 odsto keramičko posuđe su takođe opcije, ali nisu inherentno neprijanjajuće. Liveno gvožđe i ugljenični čelik mogu vremenom postati neprijanjajući.
Bez PFAS-a: Oznake poput „bez PFOA“ ili „bez PTFE-a“ znače da posuđe ne sadrži te specifične hemikalije, ali može da sadrži druge iz porodice PFAS-a. Potražite oznaku „bez PFAS-a“ da biste bili sigurni.
Otporno na toplotu: Uverite se da je posuđe bezbedno za upotrebu u rerni i na kojim temperaturama.
Svestranost: Idealno je odabrati posuđe koje se može koristiti na svim vrstama šporeta – gasnim, električnim i indukcionim.
Oblik i veličina: Izaberite posuđe koje odgovara vašim potrebama, u zavisnosti od toga za koliko ljudi kuvate i šta obično pripremate.
Održavanje: Pratite uputstva proizvođača. Neki materijali, poput livenog gvožđa, ne treba prati u mašini za pranje sudova.
„Posuđe sa keramičkim premazom ima svojstva nelepljivosti, ali bez hemijskog tretmana“, kaže Alisija Džonson iz Sur La Tabla.
Obično ima aluminijumsku osnovu i prirodni premaz nelepljivosti na bazi minerala. Idealno je za pripremu jela kao što su omleti, riba i palačinke. Međutim, visoka temperatura i metalni pribor mogu oštetiti površinu.
Kako se zima približava, mnogi traže jednostavne i ekonomične načine da u zatvorenom prostoru osuše mokar veš, a da pri tom ne povećaju značajno troškove za struju i vodu.
Mišel Feng, menadžerka marketinga proizvoda u Hisense UK, otkrila je trikove i dala korisne savete za The Sun o sušenju odeće tokom hladnih dana kako bi se uštedeo novac i održalo da odeća miriše sveže, prenosi danas.rs
Mišel je objasnila da troškovi rada mašine za sušenje veša zavise od njene vrste. „Sušilica sa toplotnom pumpom je obično najjeftinija za rad, dok je kondenzaciona i ventilaciona sušilica skuplja. Troškovi rada mašine za sušenje veša takođe mogu mnogo zavisiti od energetske efikasnosti određenog modela, zajedno sa lokalnim troškovima struje“, rekla je.
Mišel je rekla da postoji jednostavan način da smanjite vreme rada mašine za sušenje, što je čini isplativijom. A dobra vest je da je potpuno besplatno, jer verovatno već imate sve što vam je potrebno kod kuće.
„Ako stavite čist peškir u mašinu za sušenje, to će pomoći da se apsorbuje višak vlage iz mokre odeće i poboljša protok vazduha u bubnju. Takođe će pomoći da se smanji vreme potrebno za rad“, objasnila je stručnjakinja.
Mišel je rekla da malo poznati program za mašinu za pranje veša može pomoći u smanjenju vremena sušenja vlažne odeće u zatvorenom prostoru tokom zime.
„Korišćenje ciklusa centrifuge na mašini za pranje veša pre sušenja može pomoći u uklanjanju viška vlage, što može pomoći u smanjenju vremena koje je potrebno da vaša sušilica radi“, savetovala je.
Mišel je preporučila kuglice za sušenje veša, koje se mogu kupiti za samo jedan evro po komadu u nekim onlajn prodavnicama.
„Kuglice za sušenje mogu pomoći u odvajanju odeće, što poboljšava protok vazduha i ubrzava proces sušenja unutar bubnja. Takođe mogu pomoći u smanjenju bora i prirodno omekšati tkanine u sušači za bolji krajnji rezultat“, objasnila je Mišel.
Preporučuje se da svako ko ima dvotarifno brojilo električne energije koristi mašinu za sušenje veša tokom perioda niske tarife (NT).
„Ovo će smanjiti troškove električne energije potrebne za rad uređaja po ciklusu“, objasnila je Mišel, naglašavajući važnost osiguravanja da mašina za sušenje veša nije preopterećena ili nedovoljno opterećena.
„Punjenje do oko tri četvrtine će osigurati slobodno kretanje odeće, a istovremeno će optimizovati prostor i energiju koja se koristi za rad uređaja. Postoje i manji zadaci održavanja poput pražnjenja filtera za vlakna, čišćenja izmenjivača toplote i osiguravanja da ima dovoljno prostora oko sušare za ventilaciju“, rekla je Mišel.
„Za dugoročnu uštedu, ulaganje u novu, energetski efikasnu mašinu za sušenje biće mnogo isplativije“, napomenula je.
Mišel je napomenula da izbor pravog podešavanja za materijale u vašoj mašini za sušenje veša može pomoći u smanjenju potrošnje energije i novca. Neke mašine za sušenje nude podešavanja za hladnu, nisku, srednju i visoku temperaturu kako bi zaštitile tkanine i uštedele energiju.
„Ne postoji univerzalna temperatura za sušenje u mašini za sušenje veša, jer to zavisi od materijala u bubnju. Najbolje je da proverite etiketu za održavanje odeće za konkretna uputstva kako biste bili sigurni da vaša odeća neće biti oštećena tokom sušenja“, objasnila je Mišel.
Pažljiv izbor namirnica može pružiti brzo olakšanje. Nadutost može nastati zbog prejedanja, brzog jedenja ili netoleran...
Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.
Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.
Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.