Na Velikom koralnom grebenu u Australiji pokrivenost koralima naglo je opala, posle rekordnog izbeljivanja tokom 2024. godine, navodi se u izveštaju Ausralijskog instituta za naučna istraživanja mora (AIMS).
Veliki koralni greben, nalazi se na severoistočnoj obali Australije i najveće je stanište korala. Na njemu živi preko 400 vrsta korala, 1.500 vrsta riba i 4.000 vrsta mekušaca. Kao stanište, greben ima veliki značaj, jer na njemu živi populacija velikih zelenih kornjača, koje su ugrožena vrsta pred izumiranjem, a veoma je interesantna za naučna istraživanja.
Na dva od tri grebena zabeležen je najviši godišnji pad pokrivenosti koralima od kada se mere i prate ove vrste istraživanja, a to je već 40 godina, navedeno je u godišnjem izveštaju Australijskog instituta za naučna istraživanja mora.
Izbeljivanje korala u 2024. godini bilo je posledica naglog porasta temperature vode usled klimatskih promena. Tada su korali doživeli neku vrstu toplotnog stresa - piše RTS.
„Ovo je peti slučaj izbeljivanja korala koji je pogodio ovu regiju od 2016. godine i on je bio najmasovniji. Ovakvi događaji su sve češći. Zabeležena je velika promena na ivicama korala, a ovaj fenomen pojavio se u poslednjih petnaest godina. Sve zabeležene promene ukazuju da je ekosistem pod stresom“, istakao je Majk Emsli, vođa programa praćenja i zaštite (AIMS) institutu.
Izveštaji istraživanja koralnih grebena koja su rađena u periodu od avgusta 2024. godine do avgusta 2025. godine pokazali su da je pad koralnog pokrivača oko 48 odsto, a samo 10 odsto koralnog pokrivača je poraslo.
„Koralni greben Australije još uvek ima više koralnog pokrivača u odnosu na druge regije u svetu“, rekao je je Majk Emsli, vođa programa praćenja i zaštite korala Ausralijskog instituta za naučna istraživanja mora (AIMS).
Sjajno crno "jaje" koje izranja iz netaknutog norveškog Hardangerfjorda deluje kao nešto misteriozno, vanzemaljsko, ali u pitanju je umetnička instalacija i ploveći restoran.
Lososovo oko (Salmon Eye), je naziv umetničke instalacije, koja se sastoji od preklapajuće „krljušti“ od nerđajućeg čelika koja joj omogućuje da sija i ističe se u prirodnom okruženju, prenosi Jutarnji list.
Lososovo oko naručili su obližnji uzgajivači lososa Eide, a dizajnirao ga je Arne Kvorning, izvršni direktor Kvorning ApS.
Iz daljine deluje kao „crno jaje“ kako ga mnogi opisuju, međutim mnogo je veće – Kvorningovo iskustvo u scenografiji postaje očigledno kada se tri sprata i otvorena terasa otkriju kroz dvostruko spiralno stepenište.
Ispod vodene linije prostor je gde se posetioci informišu o potencijalu održive akvakulture. Gore je smešten restoran Iris s Michelinovom zvezdicom. U pitanju je jedinstven restoran koji nudi „ekspedicijski obrok“, gde se vi, kao gost, upuštate u kulinarsku i slikovitu ekspediciju.
„Salmon Eye je prirodni deo naše želje da poremetimo i promenimo sektor akvakulture. Eide i naša tehnologija Watermoon, koja potpuno menja pristup, žele svetu da otvore oči za potrebu novih održivih tehnologija za proizvodnju plodova mora, a Salmon Eye je deo toga“, izjavio je Sondre Eide, izvršni direktor kompanije Eide.
Kao što objašnjava Sebastian Torjusen, generalni direktor, prilično je futuristički, kako spolja, tako i iznutra.
„Budući da lebdi, bilo nam je važno da stvorimo udoban enterijer kako bi se gosti osećali prijatno. Zato smo puno radili na akustici, materijalima, bojama i oblicima kako bismo stvorili moderno, ali toplo i gostoljubivo okruženje – objasnio je Torjusen, a Arne Kvorning rekao je da je bilo važno stvoriti potpuno iskustvo, a to je „arhitektura s integrisanim pripovedanjem“.
Šta ako osetite vibracije, neuravnoteženo sagorevanje ili povećanje obrtaja?
U svakom slučaju, ako osećate da vaš motor radi neravnomerno, potrebno je da potražite pomoć od mehaničara, piše HAK Revija.
Kada motor radi u praznom hodu, očekuje se da radi glatko i ravnomerno. Ali šta ako osetite vibracije, neuravnoteženo sagorevanje ili povećanje obrtaja?
U praznom hodu, automobili rade oko 700-800 obrtaja. Moći ćete sami, iz iskustva, da procenite kada vaš motor ne radi kao obično.
Ovo je obično simptom nekog problema, i to kog? Kod benzinskih motora, to mogu biti istrošene svećice, koje će otežati paljenje smeše u cilindrima. Takođe su mogući problemi sa ožičenjem svećica ili neispravnim instalacijama.
Jedan od mogućih uzroka su prljavi mlaznici goriva i začepljen filter za vazduh. Neispravan ventil za protok vazduha takođe bi mogao biti jedan od uzroka.
Neravnomerni rad motora je moguć i zbog vakuuma u sistemu za dovod vazduha i goriva do motora, zbog habanja ili oštećenja).
Nakon promene zupčastog kaiša, može se desiti da nije savršeno poravnat i da rad ventila nije sinhronizovan.
Sve to smanjuje kompresiju i rezultira neoptimalnim radom motora u praznom hodu. Slični problemi mogu se javiti i zbog istrošenog zupčastog kaiša.
Na kraju, mogu postojati problemi sa vremenom paljenja smeše, što će prouzrokovati grublji rad motora ili gašenje. U svakom slučaju, ako osetite da vaš motor radi neravnomerno, trebalo bi da potražite pomoć mehaničara.
Uprkos visokim cenama, novogradnja i dalje privlači veliko interesovanje kupaca. Međutim, paralelno sa porastom potražnje sve češće se na društvenim mrežama i forumima javljaju nezadovoljni vlasnici stanova u novim zgradama. Njihove priče otvaraju pitanje koliko je novogradnja zaista isplativa, a koliko potencijalna zamka?
Mnogi korisnici internet foruma primećuju slične probleme: neadekvatan kvalitet gradnje, česte tehničke poteškoće, te osećaj da su novogradnje u nekim slučajevima „kvantitetom nadjačale kvalitet“.
Stanari komentarišu pukotine na zidovima, lošu zvučnu izolaciju, probleme s instalacijama, curenje vode, kao i nesuglasice u zajedničkim prostorima koje je teže rešiti zbog slabe komunikacije s upravnicima objekata ili investitorima.
Jedan korisnik u raspravi na Redditu pod nazivom „Da li ste primetili sve više primedbi na život u novogradnjama?“ sažeo je gorku stvarnost.
Među najčešćim pritužbama je i, osim lošeg kvaliteta izvedbe, neplanska gradnja.
„Sve se gradi u betonu kao Lego kockice, to kisne mesecima i onda na to nakače fasadu, pa to se neće osušiti 10 godina.“
Uz to se ističe kako deca iz novogradnje moraju prelaziti pola grada da bi pronašla igralište jer njihova naselja nisu infrastrukturno opremljena.
„To je problem grada koji nema urbanistički plan, a ne izvođača. Izvođač će raditi sve što mu je dozvoljeno za što veći profit“, napisao je jedan korisnik Reddita.
Kritike često idu na račun građevinskih preduzetnika koji, prema mišljenju nekih korisnika, maksimiziraju profit na štetu kvaliteta.
„Jako je loše, usuđujem se reći lošije nego 90-ih. Za to su krivi preduzetnici koji su oterali kvalifikovanu radnu snagu zbog svoje pohlepe i sada za malu platu i na crno izrabljuju ljude iz trećeg sveta. Ti ljudi se ne znaju ni potpisati, a grade stanove koje ste preplatili“, komentarisao je još jedan korisnik Reddita.
Pritužbe na kvalitet života u novogradnjama često su vrlo konkretne.
Jedan od korisnika nabraja: „Prozori premali u odnosu na kvadraturu soba. Tanki zidovi i podovi. Šrot gradnja u kojoj probija vlaga kao kroz sito… Otvoriš prozor. Desetak metara ispred je druga zgrada ili ulica puna neodržavanih dizelaša koji dime i smrde.“
No posebno zabrinjavajuće zvuče prognoze o dugoročnoj održivosti: „Jako puno tih zgrada se zafušare dovoljno dobro da prvih 2-3 godine sve stoji, a tamo za 10 će biti potrebna sanacija svega.“ Ovo sa stanovima koji su izgrađeni pre više decenije i renovirani stan u starogradnji ne može biti problem.
Uprkos mnoštvu kritika, nisu svi kupci nezadovoljni. Jedan korisnik tako piše: „Evo ja ne znam da li smo imali sreće ili ipak malo znanja i iskustva, ali pogodili smo stvarno tip-top novogradnju. Jeste u tom trenutku kvadrat bio među najskupljima u našem gradu, ali sad nakon dve godine vidimo i zašto. Zvučna izolacija maksimalna, režije niske, odlična lokacija, garaža ispod stana…“
Ovakvi primeri pokazuju da kvalitetna novogradnja postoji, ali često dolazi uz visoku cenu i na atraktivnijim lokacijama.
Na pitanje hoće li negativna iskustva s vremenom dovesti do pada cena, većina komentatora je skeptična.
„Neće cena nažalost pasti dok god se kupuje, isto kao i s restoranima – da ljudi prestanu ići smanjile bi se cene…“, piše jedan, a drugi zaključuje: „Verovatno nećemo tako skoro imati pad cena, jer ne mogu građevinari tako loše sagraditi i toliko visoko naplatiti koliko se ekipa može zadužiti i trpeti.“
Isto smatra i struka. Naime, prema podacima s terena, ponuda novogradnje i dalje ne zadovoljava potražnju, ali je izrazito ograničena uglavnom na skuplje segmente tržišta.
Mnogi stručnjaci prognoziraju da zbog visokih troškova gradnje i ograničenih legalnih mogućnosti za gradnju stambenih jedinica, neće doći do naglog pada cena.
Iako se čini da se puno gradi, broj izdatih građevinskih dozvola pokazuje suprotno. To znači da će se cene najverovatnije zadržati na visokom nivou.
Takođe, regulativa i noviteti u urbanističkom planiranju, poput planiranih ograničenja u gradnji i povećanja zelenih površina, mogli bi usporiti tempo gradnje, ali i povisiti kvalitet novih projekata.
(Izvor: Jutarnji list)
Otkriće svemirskog teleskopa crne rupe sa oskudnim oreolom okolnog materijala moglo bi da poremeti postojeće teorije o univerzumu. Drevnu i „gotovo golu“ crnu rupu, za koju astronomi veruju da je mogla nastati u prvim delićima sekunde nakon Velikog praska, uočio je svemirski teleskop „Džejms Veb“.
Ako se potvrdi da je reč o takozvanoj primordijalnoj crnoj rupi – teorijskoj klasi objekata čije je postojanje predvideo Stiven Hoking, ali koja nikada do sada nije bila viđena – otkriće bi moglo da dovede u pitanje vladajuće teorije o univerzumu, prenosi RTS.
Do sada je preovlađivalo mišljenje da su najpre nastale zvezde i galaksije, a da su se crne rupe formirale tek kada su najranije zvezde potrošile gorivo i urušile se pod sopstvenom gravitacijom.
Međutim, najnovija zapažanja teleskopa, koja pokazuju ogromnu crnu rupu sa samo oskudnim oreolom materijala u njenoj okolini iz doba samog svitanja kosmosa, deluju neusklađeno sa ovim redosledom događaja.
„Ova crna rupa je gotovo gola. Ovo je veliki izazov za postojeće teorije. Čini se da se ova crna rupa formirala bez galaksije koja bi je okruživala“, rekao je profesor Roberto Majolino, kosmolog sa Univerziteta u Kembridžu i član tima koji stoji iza zapažanja.
Primordijalne crne rupe se hipotetički smatraju objektima nastalim u prvim delićima sekunde nakon Velikog praska, kada su gušći i vreliji regioni kolabirali sami u sebe. U tom scenariju, crne rupe različitih veličina bile su „ugrađene“ u strukturu kosmosa od samog početka i delovale kao gravitacioni džepovi oko kojih su se prašina i gasovi počeli grupisati, stvarajući prve galaksije. Hoking je ovu teoriju razvio 1970-ih, ali zbog nedostatka posmatračkih dokaza, dugo je smatrana spekulativnom ili „egzotičnom“.
Najnovija posmatranja usmerena su na „malu crvenu tačku“ poznatu kao QSO1, staru više od 13 milijardi godina, odnosno iz doba kada je univerzum imao svega 700 miliona godina. Ona je jedna od nekoliko takvih tačaka koje je uočio „Džejms Veb“, a koje su toliko crvene, kompaktne i sjajne da astronomi zaključuju da moraju biti drevne supermasivne crne rupe.
S obzirom na to da se smatra da crne rupe obično počinju kao male i vremenom rastu „gutajući“ zvezde, naučnici su zbunjeni kako su ove crne rupe mogle postati toliko masivne u tako ranoj istoriji univerzuma.
Uprkos ekstremnoj udaljenosti QSO1, astronomi su uspeli da izmere orbitalnu brzinu oreola gasa i prašine. Na osnovu toga je utvrđena masa centralne crne rupe od 50 miliona sunčevih masa, dok je ukupna masa okolnog materijala manja od polovine ove vrednosti, prema rezultatima objavljenim na sajtu Arxiv.
„To je u oštrom kontrastu sa onim što posmatramo u našem lokalnom univerzumu, gde su crne rupe u centrima galaksija (poput Mlečnog puta) oko hiljadu puta manje masivne od svoje galaksije-domaćina“, rekao je Majolino.
U posebnoj analizi, utvrđeno je da je svetleći materijal oko crne rupe hemijski „netaknut“, sastavljen gotovo isključivo od vodonika i helijuma – dva elementa nastala posle Velikog praska. Odsustvo težih elemenata, koji se stvaraju u zvezdama, dodatno ukazuje na to da u blizini crne rupe nema značajneg formiranja zvezda.
„Ovi rezultati predstavljaju promenu paradigme. Svedoci smo nastanka masivne crne rupe bez razvijene galaksije, bar koliko podaci pokazuju“, rekao je Majolino.
Još jedan mogući scenario je da je u ranom univerzumu ogroman oblak gasa i prašine kolabirao direktno u crnu rupu, umesto da se razlomi i formira zvezde. Ali „direktno urušavanje“ zahteva veoma specifične uslove koji nisu uočeni u ovim posmatranjima, zbog čega naučnici daju prednost scenariju primordijalne crne rupe.
Profesor Endru Pontzen, kosmolog sa Univerziteta u Daremu, koji nije učestvovao u istraživanju, rekao je da bi potvrđeno primordijalno poreklo crnih rupa imalo duboke posledice po fundamentalne zakone fizike.
„Istraživači iza ove studije koriste nova teleskopska zapažanja da ojačaju argumente u prilog primordijalnom poreklu, ali to je indirektan dokaz i biće potrebno vreme da se debata reši. Za desetak godina, sledeća generacija detektora gravitacionih talasa, savršenih za otkrivanje crnih rupa širom univerzuma, staviće tačku na ovu raspravu“, dodaje Pontzen.
Ako nas je serija Normalni ljudi naučila da Pol Meskal tugu nosi kao drugu kožu, a Wild Rose da Džesi Bakli može da vam slomi srce samo pogledom, zamislite njih dvoje u priči o gubitku iz kojeg je nastao "Hamlet". Hamnet je film o Agnes (En) Hatavej, ženi Vilijama Šekspira, i njihovom sinu Hamnetu, ali i o onom tankom, nevidljivom mestu gde se ljubav pretvara u umetnost.
Epicentar ovog ostvarenja je Bakli, Meskal je njegova tiha detonacija, Žao priču režira kao da nam vraća izgubljeni balans između prirode i civilizacije. A Hamnet? U pitanju je onaj film posle kog iz bioskopa ne izlazite „lakši“, nego istinitiji. Jedan od onih filmova koji će vam promeniti život.
Režiju potpisuje dobitnica Oscara Kloi Žao (Nomadland), kojaje zajedno sa spisateljicom Megi O’Farel adaptirala njen nagrađivani roman. Agnes (Jessie Buckley) upoznajemo kao „biće prirode“, ženu koja šeta šumom, sokolarstvom osluškuje svet i rađa prvo dete pod drvetom; Vilijam (Paul Mescal) je mladi učitelj latinskog, „beskoristan“ sanjar po merilima oca, ali budući pesnik po svim drugim. Njihova ljubav je brza i svetlucava; porodica stiže još brže: ćerka Suzana, pa blizanci Judita i Hamnet. A onda: kuga, bolest, i odlazak deteta koji cepa porodicu na dva kontinenta žalovanja – njen, tih i zemljan, i njegov, koji se pretače u reči, stihove, teatar - piše Nova.rs.
Žao ne rekonstruiše Hamleta kao „origin story“, već sugeriše kako se lični bol preobraća u delo koje menja sve ostalo.
Direktor fotografije je Lukaš Žal (Ida), a muziku potpisuje Maks Rihter (da, čućete „On the Nature of Daylight“ i da, biće vas sramota koliko jako plačete).
Svetska premijera Hamneta održana je na Tellurideu 29. avgusta 2025, zatim sledi gala prikazivanje na TIFF-u. U Americi film kreće u izabranim bioskopima 27. novembra, a za širu publiku 12. decembra 2025.
Žao insistira na „ženskoj energiji“ narativa, ne kao žanru, već kao ravnoteži prema prirodi, telu i neizrečenom. Agnes je fokus, a Šekspir postaje onaj koji tugu kanališe u stihu, u „Denskoj igri“, na pozornici gde se mrtvi vraćaju makar kao duhovi. Kritičari pišu da film „pod kožu“ zavuče teme roditeljstva i gubitka, ali i onog posle: šta umetnost radi sa tugom kad joj damo formu.
Variety je među prvima definisao ton: „tako emotivno sirov da je gotovo neizdrživ“, uz „herojsko“ čitanje Bakli. Kritičar dodaje da film namerno pomera težište sa teme „ko je bio Šekspir“ na to „kako bol postaje umetnost“, što nas tera da Hamleta vidimo „novim očima“.
IndieWire (Dejvid Erlih) izlazi sa jednom od najcitiranijih rečenica sezone: Meskal i Bakli „kidaju srce iz grudi“ u filmu koji ne juri „prepoznavanje“ detalja, nego napetost između namere i odjeka, između onoga što umetnik želi i onoga što delo uradi svetu (i porodici) kad se od njega odvoji. Agnes nikad nije opšte mesto, piše on, već „pramaterija stvaranja“, dok je Meskal „katarzično transcendentan“ baš onda kada njegov junak ne ume da se izleči.
The Hollywood Reporter ističe „fantastična gluma koja će vam slomiti srce“, koja ne traži od publike istorijsku tačnost, nego emocionalnu istinu: kako različito tugujemo i kako nas pozorište ponekad spoji tamo gde razgovor više ne ume. Posebno se hvali monolog Meri (Emili Votson): „Šta je dato, može biti oduzeto u svakom času“ – srž filma u jednoj rečenici.
Deadline opisuje finalni blok kao „udarac u stomak“: Agnes sedi u prvom redu Globe tetra, očekuje komediju, a dobija Tragediju o Hamletu; scena u kojoj shvata šta je Vil uradio s njihovom tugom je trenutak kad film postaje „o umetnosti koja menja način na koji dišemo“. Kritika hvali i „svećom obasjane enterijere“ Žala i „tihu odlučnost“ Žao da sve kaže bez viška reči.
Vulture ga naziva „najrazornijim filmom koji su gledali godinama“, upravo zato što kroz „mali“ porodični bol vraća smisao Hamletu: osvetu zamenjuje ritualom sećanja; „biti ili ne biti“ prestaje da bude binarno, jer Hamnet „i jeste i nije“, odsutan iz kuće, prisutan u umetnosti.
Hamnet ne prodaje utehu. On nudi priznanje: da su materinstvo i stvaranje isto kretanje – srce vam iz tela pređe u drugo biće ili u delo. Upravo zato ova priča o životu posle tragedije ne zatvara crno, nego otvara prostor da tuga dobije formu, da se o njoj govori, da se vidi, da potraje u nečemu što je veće od nas. I to je mesto na kome ženski život (onaj koji nas zanima) prestaje da bude „banalan“: film nas podseća da su kuhinjski sto, šuma iza kuće, pozornica i nečija beležnica – sve jedna ista topografija života.
Leto se bliži kraju, većina nas je već završila odmor, a lista zadataka na poslu postaje sve duža i duža. Svi imamo isti problem i pitanje sa kojim se borimo nakon povratka na posao sa odmora, a to je kako da se vratimo u normalu i budemo produktivni na poslu? Nakon nekoliko nedelja odsustva sa posla, izgubljeni su kontinuitet, motivacija i produktivnost, a evo 8 trikova koji će vam pomoći da povratite produktivnost nakon praznika.

Započnite dan sa jasnim planom
Prva stvar koju treba da uradite nakon što stignete na svoje radno mesto je da uzmete 10 minuta da napravite jasan plan za svoj radni dan. Zapišite 3 najvažnija zadatka za taj rad na komadu papira. Važno je da to uradite ujutru pre prvog sastanka ili otvaranja e-pošte, tako da možete napraviti jasnu i praznu glavu da odlučite koji su najvažniji zadaci za danas. To će smanjiti osećaj haosa, ali ćete takođe osetiti veći osećaj postignuća nakon završetka radnog vremena.
Pre svega, preuzmite velike zadatke
Da biste povećali produktivnost, prvo preuzmite najsloženije zadatke ili one koji vam daju najviše briga i neugodnosti. Ako radite velike zadatke pre podneva, to znači da još uvek imate vremena za one male zadatke koji su čekali da budu rešeni mesecima. To takođe znači da možete smanjiti intenzitet rada nakon ručka i da možete posvetiti više vremena svojim radnim kolegama.
Rezervišite vreme dana za dubok rad
Odredite vreme u toku dana za dubinski rad. U ovom periodu od sat ili dva, ne organizujte sastanke, ne otvarajte e-poštu ili čitajte i odgovarajte na obaveštenja. Ovaj period dana treba da bude vaše zlatno vreme u kojem možete razmišljati o problemima i u kojem treba da smislite načine za rešavanje problema. Ovakav način rada, u kojem duboko ulazite u refleksiju i u kojem nema smetnji, omogućava vam da uštedite energiju i omogućava vam da rešite ono što je zaista važno.

Koristi dva ekrana.
Prvi i osnovni savet prilikom povećanja produktivnosti je dodavanje još jednog monitora u vaše poslovno podešavanje. Ako želite da osetite povećanu produktivnost u kratkom vremenskom periodu, dodajte još jedan monitor na svoje radno mesto i pratite koliko manje vremena će vam trebati za obavljanje osnovnih radnih zadataka. Rad sa manje alt kartica znači više fokusa i manje frustracije, ali i ležerniji i jasniji radni tok koji će vam pomoći da rešite više stvari odjednom.
Pomodoro tehnika
Tehnika koja najbolje funkcioniše je 25/5 metoda rada, odnosno tehnika koja se zove Pomodoro. Sa ovim načinom rada, pojedinac radi 25 minuta, a zatim uzima kratku pauzu od 5 minuta. Ovaj ritam smanjuje umor i relativno održava produktivnost tokom dana. Da biste isprobali ovaj režim, koristite pametni sat ili tajmer koji će vam pomoći da pratite kada je vreme za rad i kada je vreme za odmor. Nakon četiri perioda od 25 minuta rada, sledi duža pauza od 15-30 minuta.
Koristite pauze bez ekrana
Jedan od načina da se poveća produktivnost je da koristite pauze koje ne uključuju ekran i belo svetlo. Potrebno je samo nekoliko minuta da protegnete noge i udaljite se od ekrana i mobilnog telefona. Ustani, istegnite se i hodajte, to će pomoći vašem mozgu da se resetuje i održi vašu produktivnost na visokom nivou duže.
Koristite alate za praćenje zadataka
U svom radu, kako bi se lakše organizovao i povećao svoju produktivnost, koristi alate koji pomažu u praćenju radnih zadataka i ciljeva, kao što su Asana, Slack ili ClickUp. Ove aplikacije koje služe timskoj komunikaciji jasno i direktno vas obaveštavaju ko je odgovoran za koji zadatak i koji je rok za rešavanje zadatka. Veća organizacija i vizuelnost zadataka povećava produktivnost i smanjuje stres u kompaniji.

Pogledaj dan na kraju radnog vremena
Na kraju radnog dana, napravite kratak pregled svega što ste danas uradili. To će vam dati veći osećaj produktivnosti i veću motivaciju za sutra. Vrlo brzo i lako zaboravljamo na ono što smo uradili i završili, ali se koncentrišemo samo na ono što još treba da uradimo. Stoga, kratka retrospektiva radnog dana smanjuje stres i konfuziju, jer će vam sutra biti jasnije šta treba da uradite sledeće i gde ste stali.
Biti produktivan nakon odmora nije uvek lako. Sve što vam je potrebno je malo motivacije koja će vam pomoći da se postepeno vratite na pravu radnu temperaturu. Razumljivo je da nećete biti najproduktivniji prvog radnog dana nakon praznika, ali dajte sebi vremena da se naviknete na povratak na posao. Pokušajte da smetnje držite dalje od sebe što je više moguće, kao što je vaš mobilni telefon, jer će vaša koncentracija nakon odmora biti mnogo slabija i najmanja smetnja može da vas odvrati od vašeg posla.
U nedelju, 7. septembra, stanovnici Srbije moći će u potpunosti da posmatraju totalno pomračenje Meseca, saopštilo je Astronomsko društvo „Ruđer Bošković“ iz Beograda.
Kako se navodi, u Srbiji će se Mesec delimično pomračen pojaviti na istoku u večernjim satima, a u Beogradu će izaći u 19 časova.
Potpuno pomračen će biti od 19.30 do 20.52, prenosi N1.rs.
Poslednji kontakt sa Zemljinom senkom će biti u 21.56, a sa teško uočljivom polusenkom u 22.56.
Sve faze pomračenja će moći da se posmatraju iz Indije, Kine, centralne Rusije, Kazahstana i zapadne Australije, a neće se videti ni iz Severne ni iz Južne Amerike.
Prema procenama, ovu pojavu moći će da vidi oko 77 odsto stanovnika Zemlje. Za vreme pomračenja Mesec prolazi kroz Zemljinu senku, a do njegove površine od Sunčeve bele svetlosti kroz Zemljinu atmosferu prolazi samo crvena boja, pa Mesec ima bakarnocrvenu boju, zbog čega se na Zapadu često naziva „krvavi Mesec„.
Pomračenje Meseca se prati golim okom.
Nisu sve vrste luka za sva jela. Nije svejedno da li stavljate u jelo žuti ili ljubičasti luk, srebrnjak, slatki luk ili praziluk. Takođe, važno je da znate i kako se koja vrsta luka reže.
Ovo je vrsta koju ljudi najčešće koriste u pripremi jela. Kod nas se odomaćio izraz "crni luk" za ovu vrstu. Radi se o vrsti koja ima najjači ukus od svih ostalih i za većinu jela je najbolji izbor. Bogat je dijetetskim vlaknima. Najbolji je kada ga usitnite na sitne kocke.
Ova vrsta ima najbolji ukus ako se ne kuva i zato je idealna za hamburgere, sendviče. Odličan je u salatama i za roštiljanje. Ljubičasti luk sadrži manje šećera od žutog i prepun je antioksidanasa koji smanjuju rizik od nastanka raka. Seče se na kolutove i svaki kolut se razdvoji prstima.
Ova vrsta luka je savršen izbor ako želite da vam jelo ima više teksture. Najhrskaviji je od svih i odličan je za picu, kao i za meksička jela. Najbolji je kada ga sečete na trakice.
Najbolje da ga jedete sirovog, ali može se koristiti i za kuvanje. U tom slučaju, koristi se ceo zajedno sa zelenim dilom. Popularan je u kineskoj i japanskoj kuhinji. Bogat je vitaminima K i C. Seče se na kolutiće.
Praziluk je najbolji za salate i da ga koristite u svežem stanju. Secite ga na tanke kolutove. Odlično se slaže sa ribom.
JEDNA zemlja ima jedinstvenu klimu koja je čini zonom bez komaraca - ali globalno zagrevanje bi moglo to da promeni.
Komarci ujedaju ljude u skoro svakoj zemlji na svetu, ali ipak, postoji jedna zemlja bez ovih napasti, a to je Island. Dok susedi, uključujući Norvešku, Škotsku i Grenland, imaju više vrsta komaraca, Island i dalje ostaje bez ovog problema.
Naučnici imaju nekoliko teorija. Jedna od njih je da komarci jednostavno još nisu stigli do Islanda, jer je ovo ostrvo okeanom odvojeno od susednih zemalja stotinama kilometara, što predstavlja prirodnu barijeru i otežava komarcima da stignu.
Ipak, komarci mogu da se prevoze avionima i prežive dugo vremena na točkovima aviona, čak i pri veoma niskim temperaturama. Stručnjaci ističu da nedostatak pogodnih mesta za razmnožavanje nije razlog zbog kojeg u Islandu nema komaraca, jer zemlja ima dosta bara i močvara pogodnih za polaganje jaja. Najverovatnije je da surova klima utiče na to da komarci ne mogu da se razmnožavaju i prežive na ovom području.
Životni ciklus komarca ima četiri faze: jaje, larva, lutka (slično kao kod gusenice) i odrasli insekt. Odrasli komarci polažu jaja u vodu. Iz jaja se izlegu larve, koje se zatim razvijaju u lutke. Iz lutke potom izlazi odrasli komarac.
Entomolozi objašnjavaju da larvama komaraca treba nezaleđena tečna voda da bi se razvijale. U izuzetno hladnim područjima kao što je kanadski Arktik, neke vrste komaraca prežive tako što "uspavaju" svoja jaja, koja mogu da izdrže mesecima u zaleđenoj vodi. U toplijim krajevima, kao što su delovi centralne Evrope, komarci mogu da prežive zimu kao jaja ili larve u zaštićenim vodenim površinama koje se ne smrzavaju, ili kao odrasli insekti sakriveni u rupama i drugim zaklonjenim mestima.
Međutim, klima na Islandu nalazi se negde između - duge zime i česti ciklusi smrzavanja i otapanja tokom jeseni i proleća uzrokuju da se vodene površine više puta smrzavaju i ponovo otapaju.
-Ovi ciklusi remete razvoj i ubijaju jaja i larve komaraca pre nego što stignu do faze odraslog insekta, što znatno otežava stvaranje stabilne populacije, ističu naučnici. Takođe, iako geotermalni bazeni na Islandu ostaju nezaleđeni tokom zime, njihova temperatura je verovatno previsoka za larve bilo koje vrste komaraca prilagođenih životu u hladnijim područjima.
Ipak, zbog klimatskih promena, Island možda neće zauvek ostati područje bez komaraca. Istraživači upozoravaju da bi toplija proleća i jeseni mogla stvoriti duže periode stajaće vode bez leda, što bi omogućilo komarcima da uspostave stalne populacije, piše Live science, a prenose Novosti.
Pažljiv izbor namirnica može pružiti brzo olakšanje. Nadutost može nastati zbog prejedanja, brzog jedenja ili netoleran...
Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.
Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.
Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.