Kome će i za koliko porasti rata za kredit indeksiran u evrima zavisi od toga koliko se i po kojoj ceni zadužio i - kada. Jer, dužnicima koji su otplatili veći deo svog kredita rate će manje porasti od onih kojima se mastilo na potpisu ugovora o zajmu još nije osušilo. Izvesno je samo da će, nakon što je Evropska centralna banka dodatno podigla tri ključne kamatne stope, dodatno porasti i euribor - glavni "sastojak" kamatnih stopa svih koji su se u Srbiji zadužili u evrima po promenljivim kamatnim stopama.
Kada se, sredinom 2019. godine, zadužila u banci podižući 60.000 stambenog kredita u evrima, sagovornica portala N1 rate je otplaćivala po kamatnoj stopi od 2,55 odsto. To je bio period negativnog euribora, pa joj je rata zajma, ugovorenog na rok od 30 godina, bila 237 evra.
Otplata zajma vezana je za šestomesečni euribor i rate joj se, do sredine prošle godine, nisu menjale.
„Prvo mi je rata porasla na 254 evra i toliko sam je plaćala tokom šest meseci. I onda, odjednom, u januaru ove godine mi iz banke stiže novi obračun – mesečna rata mi je sada 330 evra! Ne mogu ni da zamislim koliko će mi iznositi sledeće povećanje“, ogorčena je sagovornica portala N1 (ime i prezime poznato redakciji).
Teši je, kaže, što joj bar do juna rate neće rasti, pošto se usklađivanje kamatnih stopa vezanih za šestomesečni euribor radi dva puta godišnje.
U sličnoj situaciji su svi dužnici koji su se zadužili u periodu takozvanog jeftinog novca i negativnog euribora. Kada su, zbog borbe protiv inflacije, centralne banke počele da podižu referentne kamatne stope – poskupelo je i zaduživanje, kao i otplata postojećih zajmova.
Podsetimo, Evropska centralna banka odlučila je u četvrtak da će, od 22. marta, povećati tri ključne kamatne stope za dodatnih 50 baznih poena. Tako će kamatna stopa glavne operacije refinansiranja biti 3,5 odsto, stopa na marginalne kreditne olakšice 3,75 odsto, dok će stopa na depozitne olakšice biti tri procenta.
Trenutno šestomesečni euribor iznosi 3,13 odsto, što je niže od vrednosti ove stope na dan 1. marta kada je iznosio 3,31 odsto.
Koliko će podizanje ključnih kamatnih stopa Evropske centralne banke uticati na rast euribora – nije poznato. Očigledno je da se do sada rast stope ECB nije automatski u celosti „preslikao“ na rast eurobora u istom iznosu.
Mihailo Gajić, direkor ekonomske istraživačke jedinice u nevladinoj organizaciji LIBEK za portal N1 kaže da može da se očekuje rast euribora nakon dodatnog podizanja rasta kamatnih stopa Evropske centralne banke.
„Procena koliko će tačno rast kamatnih stopa ECB uticati posledično na rast euribora i na kredite indeksirane u evrima zahteva detaljnu analizu. Možemo samo da kažemo da će dužnici koji otplaćuju kredite sa promenljivim kamatnim stopama sigurno imati porast rata, ali u kojoj meri – videćemo. Naravno, važno je napomenuti da to neće da se desi onog trenutka kad poraste euribor – sve zavisi od individualnih ugovora i perioda usklađivanja kamatnih stopa koji su ugovoreni sa bankom – ako je tromesečni euribor to je četiri puta godišnje, kod šestomesečnog je usklađivanje dva puta godišnje“, navodi Gajić.
U primeru kredita naše sagovornice s početka priče, ako šestomesečni euribor poraste za na primer 0,3 procentna poena, i zadrži se na tom nivou do juna, njena rata biće veća za oko devet evra u odnosu na trenutnu ratu, odnosno, prema podacima dobijenim putem kalkulatora Narodne banke Srbije – za 101 evro u odnosu na prvobitnu ratu kredita.
Šta je euribor?
Euribor – Euro Interbank Offered Rate je prosečna kamatna stopa po kojoj grupa evropskih banaka, na međubankarskom tržištu, pozajmljuju novac jedna drugoj.
Postoji više vrsta ovih stopa, u zavisnosti od ročnosti ovih pozajmica.
Krediti indeksirani u evrima sa promenljivom kamatnom stopom najčešće se, u Srbiji, vezuju za tromesečni ili šestomesečni euribor.
Izvor: n1info.rs
Odmor bez vašeg ljubimca nije isti kao sa njim, zar ne? Kako onda do zajedničkog putovanja?
Postoji način, naravno!
Osim pasoša, polise osiguranja, dobre volje i motiva za nezaboravnu avanturu koju ste isplanirali na putovanju, ukoliko planirate da vodite ljubimca sa sobom, potrebna su vam i dokumenta za njega. Da, i vaš ljubimac mora imati odgovarajuća dokumenta kako biste ga neometano preneli sa sobom u inostranstvo.
Za njega će vam biti potreban pasoš. U njega se upisuju svi podaci u vezi sa vašim ljubimcem, ali i ime vlasnika. Pasoš za kućne ljubimce izdaje veterinarska ordinacija ili ambulanta kod koje se vaš ljubimac redovno kontroliše i vakciniše.
Osim pasoša potrebna su još neka dokumenta koja uglavnom svedoče o zdravstvenom stanju i vakcinaciji vašeg ljubimca. Među njima su i sertifikat veterinara, potvrda veterinara o zdravstvenom stanju ljubimca, titar test i potvrda o vakcinaciji. Takođe, podrazumeva se da je vaš ljubimac stariji od tri meseca, kao i da je u skladu sa zakonom čipovan.
Iako izgleda zaista konfuzno i komplikovano, to je samo stepenik koji vas deli od bezbrižnog osvajanja novih prostora u inostranstvu sa vašim ljubimcem, bez koga vaše uspomene sa putovanja neće biti iste.
Važno je da znate da vam je ipak potrebno dosta vremena za prikupljanje svih dokumenata, kao i za testove koje morate odraditi pre puta. Bilo bi dobro da par meseci pre planiranog putovanja krenete u pripremu i organizovanje svega što će vama i vašem ljubimcu biti potrebno za putovanje.
Ono što će vam najverovatnije oduzeti najviše vremena i nerava jeste upravo titar test. Titar test je zapravo test na antitela besnila kod vašeg ljubimca, odnosno putem krvi testira se količina antitela kod vašeg ljubimca uz pomoć posebnog FAVN (Flourescent Antibody Virus Neutralisation) testa.
Rezultat ovog testa predstavlja visinu titra specifičnih neutralizirajućih antitela protiv virusa besnila kod vašeg ljubimca. Granična titra je najmanje 0.5 I.J./ml.
Ove analize mogu se uraditi samo u laboratorijama ovlašćenim od strane Evropske unije i to nakon 30 dana od vakcinacije vašeg ljubimca protiv besnila.
Još jedna važna stvar u vezi ovog testa jeste da se testiranje ne mora ponavljati ukoliko je vaš ljubimac već imao titraciju, a nakon toga je redovno revakcinisan vakcinom protiv besnila.
Titar test je obavezan i moraćete da ga odradite, ako želite da idete sa svojim ljubimcem u inostranstvo.
U našoj zemlji on se može uraditi jedino na Pasterovom institutu u Novom Sadu. Ipak, ako ste se pitali da li zaista treba da vodite psa u Novi Sad na testiranje, ako ste iz nekog drugog dela zemlje, odgovor je NE!
Na svu sreću, iako se analiza seruma, odnosno sam titar test radi samo na Pasterovom institutu u Novom Sadu, jer je jedina laboratorija sa sertifikatom Evropske unije za obavljanje ovog testa, možete izvaditi krv svom ljubimcu kod svog veterinara. Vaš veterinar će izvaditi ljubimcu krv i poslati je za vas u Pasterov zavod.
Ono što je specifično kod ovog testa jeste, da je potrebno da je:
prošlo minimum mesec dana od imunizacije protiv besnila
da se rezultati dobijaju za 10 dana, od dana prijema seruma u zavodu
i da tek nakon tri meseca od urađenog titar testa možete svog ljubimaca slobodno povesti u inostranstvo. To sve pod uslovom da je rezultat testa bio zadovoljavajući.
Zato, ako planirate putovanje sa kućnim ljubimcem, krenite sa pripremama makar 6 meseci ranije.
Kao, što smo već spomenuli, titar test se radi iz krvi vašeg ljubimca. Najpre, treba da posetite svog veterinara i zatražite mu analize za titar test. Veterinarske ambulante su obično pripremljene i poznaju proceduru titar testa.
Vaš ljubimac pre testiranja mora biti čipovan i redovno vakcinisan protiv besnila. Iz tog razloga mora biti stariji od tri meseca, jer se tek nakon tri meseca od rođenja životinje radi i čipovanje i vakcinisanje protiv besnila.
Obzirom da se uzorak krvi šalje u Novi Sad, neke procedure moraju se strogo poštovati kako ne bi došlo do greške ili neispravnosti uzorka, zbog čega će vaš ljubimac ponovo biti podvrgnut vađenju krvi.
Ukoliko ste se odlučili za veterinara koji će vam pomoći u procesu odrađivanja titar testa, procedura ide ovako:
Vašem ljubimcu uzima se oko 2 ml krvi pre jela. Važno je da se sam proces obavi krajnje stručno kako bi uzorak stigao do zavoda bez greške. Otprilike procedura je jednostavna za stručnjake, vama verovatno neće biti. Iz uzete krvi izdvaja se serum, koji se potom drži u frižideru, zatim se centrifugira i inaktivira.
Takav, inaktivirani serum, koga mora biti minimum 1 ml, stavlja se u čistu epruvetu na kojoj su zalepljeni podaci poput broja čipa ili vašeg imena i šalje sa svim vašim podacima na adresu Pasterovog zavoda u Novom Sadu.
Tačna adresa na koju se šalje je: Laboratorija Zavoda za antirabičnu zaštitu – Pasterov zavod, Novi Sad, Hajduk Veljkova 1.
Uzorak mora stići u laboratoriju u roku od 7 dana od momenta slanja. Zato će vaš veterinar poslati uzorke nekom od brzih pošti.
Uz uzorak, potrebno je poslati i čitko popunjen zahtev za analizu kao i uplatnicu o plaćenoj naknadi za analizu na žiro račun Zavoda za antirabičnu zaštitu Pasterov zavod- Novi Sad broj 840-146667-22; sa svrhom uplate „FAVN“.
Rezultat titar testa, šalje se u roku od 10 dana, od dana prijema seruma. Rezultati se šalju na adresu pošiljaoca, odnosno veterinarskoj laboratoriji koja je poslala uzorak i na adresu vlasnika ljubimca za koji je rađen titar test.
Važno je da vaš veterinar pažljivo popuni zahtev za analizu koji se šalje zajedno sa serumom u zavod. Na zahtevu treba biti tačno ispisane adrese i veterinarske ordinacije i vlasnika ljubimca.
Može se desiti da je uzorak za analizu bio kontaminiran i da analiza nije moguća.
Do neispravnosti uzorka dolazi iz sledećih razloga:
Nedovoljna količina uzorka,
Uzorak nije serum
Prošlo je više od 24 sata od momenta slanja uzorka
Bakterijska kontaminacija uzorka
Neadekvatno obeležena posuda u kojoj je serum
Serum je mlečno bele boje što ukazuje na jaku lipemiju
Serum je neproziran i tamno crvene boje, što ukazuje na jaku hemolizu
Materijal za ispitivanje, odnosno titar test može se i lično doneti u Zavod za ispitivanje u Novom Sadu svakog radnog dana od 07 – 15 časova. Za vas ga može odneti vaš veterinar lično.
Ukoliko ste dobili povoljan rezultat testa, vi ste zapravo dobili vizu za svog ljubimca.
Sa tim i ostalim pripremljenim dokumentnima morate otići u veterinarsku inspekciju u vašem gradu radi pribavljanja veterinarskog sertifikata. Bez veterinarskog sertifikata ne možete preći granicu sa svojim ljubimcem. Ovaj deo uglavnom ne traje dugo i nije komplikovan, čak i ne morate da vodite ljubimca sa sobom. Najbolje bi bilo da pozovete telefonom veterinarsku inspekciju koja vam je najbliža i zakažete termin.
Nema gužve, čekanja i nervoze. Sa svim potrebnim dokumentima, pitajte kada pozivate da vam još jednom kažu šta sve treba, idete u zakazanom terminu. Titar test je obavezan i morate ga poneti sa sobom. Na osnovu pregledanih dokumenata i zadovoljavajućeg titar testa izdaće vam dozvolu, odnosno veterinarski sertifikat sa kojim možete da putujete.
Ipak, tek nakon tri meseca od dana urađenog titar testa možete slobodno sa svojim ljubimcem na putovanje. Ovo je važno da zapamtite kako biste mogli bolje i na vreme da se organizujete.
Nakon toga, trebaće vam samo još uverenje o zdravstvenom stanju vašeg ljubimca koje se vadi maksimum 48 sati pre puta.
Ovo je klasičan lekarski pregled kojim će vaš veterinar utvrditi da je vaš ljubimac zdravstveno dobro i spreman za putovanje.
Ovaj test je isti i za mačke i za pse.
Procedura je ista i ako na putovanje želite da vodite svoju macu ili ako imate psa.
Titar test je obavezan za skoro sve zemlje, osim za Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Makedoniju.
Ipak ukoliko ste planirali da putujete sa psom ili mačkom, najbolje da se raspitate u ambasadi zemlje u koju putujete nekoliko meseci pre planiranog puta.
Ovaj test se radi jednom i važi vam doživotno pod uslovom da su vaša mačka ili pas redovno revakcinisani svake godine nakon zadovoljavajućeg testa.
Ipak, trebalo bi da se upoznate sa pravilima zemlje u koju putujete. Osim pasa i mačaka u prvu grupu ljubimaca spadaju krznašice i za njih važe ista pravila kao i za pse i mačke.
Za druge kućne ljubimce poput tropskih ribica, ptica, vodozemaca, itd. Za njih važe drugačija pravila i o njima se raspitajte kod svog veterinara ili u veterinarskoj inspekciji u vašem gradu.
Ono što svakako zanima vlasnike pasa i mačaka koji planiraju sa njima na putovanje jeste naravno i cena titar testa. Putovanje sa vašim ljubimcem neće biti jeftino, i to je ono na šta želimo da vas upozorimo. Ipak, sasvim sigurno će biti neponovljivo iskustvo za vas i puno lepih zajedničkih trenutaka. Titar se radi samo jednom i to je ono što vam olakšava i materijalno i psihički svako sledeće putovanje sa vašim ljubimcem u inostranstvo. Cena testa u Pasterovom zavodu iznosi 4600,00 dinara.
Ovo ipak nije konačna cifra koju ćete vi platiti. Krv vašeg ljubimca za titar test mora izvaditi stručno lice, odnosno veterinar i poslati ili odneti lično u zavod na analizu.
U raznim veterinarskim ambulantama naplaćuje se ukupna cena titar testa. Odnosno oni će vam uračunati u svoju cenu i onih 4600 koju su obavezni da pre poslatog uzorka uplate na račun zavoda.
Obično vađenje krvi košta u proseku do 1000 dinara, međutim razne veterinarske labratorije u slučaju da vam je krv potrebna za odrađivanje titar testa, tu uslugu naplaćuju dosta više. Recimo, cena titar testa u veterinarskim ambulantama kreće se od 6000 do čak 12000 dinara.
Ono što vi treba da znate jeste da 4600 plaćate laboratoriji za testiranje u zavodu, a ostatak vašem veterinaru za vađenje krvi, obradu krvi i slanje u zavod.
Na nekim stranicama veterinarskih ordinacija određena je cena za titar test od 2000 do 4000 hiljade. To ne znači da ćete ga toliko platiti.
Vi na tu sumu morate dodati i 4600 dinara što je zvanična cena titar testa. Svakako to je cena koju ćete morati da platite, ako želite na putovanje sa svojim ljubimcem.
Dostavu uzorka krvi neophodnu za analizu, odnosno titar test ne može dostaviti lično vlasnik, već veterinarska ordinacija u njegovo ime.
Koliko god da vam se možda čini komplikovanim i skupim, imajte na umu da se titar test radi samo pre prvog putovanja i da je njegova cena ništa u odnosu na sreću koju će vam putovanje doneti.
Koliko puta ste sa porodicom krenuli na odmor i niste imali kome da ostavite svog ljubimca? Osim toga, niste baš bili srećni zbog privremenog razdvajanja?
Svima nam se to dešavalo i zato, ako želite da vaš ljubimac ne propusti najzanimljivije događaja u vašem životu, a putovanja to uvek jesu, povedite svog ljubimca sa sobom.
Titar test nije samo obaveza sa kojom možete preći granicu, on vam garantuje da je vaš pas zdrav. Titar je garancija da se vaš ljubimac neće zaraziti besnilom, dokle god ga redovno revakcinišete.
U poslednje vreme su učestaliji slučajevi pojave besnila kod pasa i mačaka, i ovo je dobar način da budete sigurni da se vaš ljubimac neće zaraziti. Zato gledajte na ovaj test kao na nešto zbog čega više nećete morati da brinete.
Izvor: svetljubimaca.com
Antibiotik s vrata kod lekara može da deluje kao instant rešenje za neki zdravstveni problem, ali nekontrolisana upotreba antibiotika, posebno za boljke za koje ovi lekovi nisu namenjeni, ima jako loše posledice. U budućnosti veliki neprijatelj vrlo lako mogu da nam budu bakterije, a ne samo virusi, jer zbog nekontrolisane upotrebe antibiotika one postaju otporne i sve teže se leče. Šta kaže iskustvo iz prakse, koliko se dešava da antibiotici ne deluju i šta onda bude sa tim pacijentima – to za Novu govore tri srpska stručnjaka iz sveta medicine.
Prof. dr Radan Stojanović, farmakolog, kaže da su neke bakterije prirodno otporne na određene antibiotike, a druge postaju otporne usled neracionalne primene antibiotika.
„Dobro je poznato, a u praksi se često zaboravlja, da antibiotici deluju samo na bakterije. Međutim, primena antibiotika za lečenje virusnih infekcija (prehlada, grip) jeste jedan od glavnih razloga nastanka rezistencije bakterija. Tome doprinose i određeni lekari koji ‘popuste‘ pod pritiskom pacijenata, kao i farmaceuti u apotekama koji ‘izlaze pacijentima u susret‘ dajući im antibiotik bez recepta. Poznat je podatak da je u zemljama gde je potrošnja antibiotika manja i nivo rezistencije bakterija niži. Zbog svega navedenog, rezistencija bakterija na antibiotike predstavlja veliku opasnost po javno zdravlje i danas je većina bakterija rezistentna na određene antibiotike. Postoje i bakterije koje su rezistentne na mnoge antibiotike i njih zovemo multirezistentne bakterije.“
Najopasnija posledica bakterijske rezistencije je da bakterija postane otporna na većinu dostupnih antibiotika, kaže Radan Stojanović.
„Takvi primeri su: meticilin-rezistentan Staphylococcus aureus (MRSA), vankomicin-rezistentan Enterococcus (VRE). Veoma je važno praćenje rezistencije bakterija u svakoj zemlji ponaosob i u svakoj lokalnoj sredini. U praksi se dešavaju fatalni ishodi usled nedostatka efikasnog leka za lečenje bakterijske infekcije“, kaže profesor Stojanović.
„Pre svega, racionalnim propisivanjem antibiotika, a to znači samo kad je dokazano postojanje bakterijske infekcije. Zatim, vrlo je važno da primena antibiotika bude u odgovarajaćem doznom režimu. Ne smemo na svoju ruku posegnuti za antibiotikom, kao ni prekinuti njegovu primenu ‘kada se osećamo bolje‘.“
Nećemo imati čime da lečimo banalne infekcije
Dr Vesna Radulović, specijalistkinja pneumoftiziologije, upozorava da zbog zloupotrebe antibiotika lekari neće imati čime da leče banalne infekcije.
„Kada su antibiotici neophodni, mi krećemo od prve linije lekova, penicilinskih. Oni su za najlakše infekcije. Potom ide druga, pa treća generacija lekova. Ali problem kod interhospitalnih infekcija je što je sve veći broj bakterija rezistentan i na tu treću liniju lekova. To nam se dešava zbog nekontrolisane upotrebe antibiotika. Toga ima svuda, i u Zapadnoj Evropi, ne samo kod nas, ali znatno manje nego ovde.“
U tom slučaju lečenje bude i duže i komplikovanije, a ponekad je ishod fatalan.
„Desi se da čovek posle operacije u bolnici dobije bakteriju i umre za tri dana jer nemamo koji lek da mu damo za tu bakteriju, nijedan ne deluje. U bolnici te bakterije dobijaju oni koji su već imunokompromitovani, koji su već zbog neke teže bolesti hospitalizovani i, kad dobiju takvu infekciju, mogu da umru jer nemamo čime da ih lečimo. I nemamo ni gde da nabavimo taj lek – ne postoji u svetu antibiotik koji može da pomogne ako neka bakterija postane otporna na sve lekove. Sada je sve više bakterija otporno i na čuveni kolistin koji nam je bio slamka spasa“, kaže dr Vesna Radulović.
Ona ističe da je, recimo, hemomicin bio jako dobar lek, ali da je, nažalost, upropašćen nekontrolisanom upotrebom.
„Pacijenti nam neretko kažu – pio sam onaj lek za kovid, hemomicin. Dakle, taj lek je toliko bio primenjivan da su ljudi počeli da misle da je to lek za kovid. To je bio odličan lek, ali danas, nažalost, nema mnogo efekta.“
Naša sagovornica kaže da je ipak dobra stvar kad se na neki lek povremeno zaboravi.
„Primer je eritromicin. On se ranije mnogo davao i takođe se javljala rezistencija, pa je potisnut. A kada neki lek duže vreme nije mnogo u masovnoj upotrebi, onda bakterije ponovo postanu osetljive na njega i njegov efekat se povrati. Jedan od primera je i roksimisan iz iste grupe kao eritromicin, koji sada dajemo i mnogo je efikasniji.“
Bakterije nam mogu doći glave jer im pomažemo u tome
Dr Nikola Stojković bio je deo nacionalne kampanje o racionalnoj upotrebi antibiotika, te odlično zna koliko se u Srbiji antibiotici, nažalost, uzimaju i kad to nije potrebno. Upravo je najveća greška kada kod prehlade ili virusne infekcije uzmemo antibiotik jer to su lekovi koji se koriste kod bakterijskih infekcija.
„Ako vam nije dobro, treba da odete lekaru koji će proceniti šta je u pitanju. Nekada na osnovu simptoma, npr. produktivnog kašlja i slično, lekar može da zaključi da li je reč o bakterijskoj infekcji ili ne. Ipak, najsigurnije je uraditi krvnu sliku, na osnovu čega mi lekari tačno znamo šta je pitanju jer se zna koji parametri rastu kod virusne, a koji kod bakterijske infekcije.“
Kod bakterijskih infekcija, kaže naš sagovornik, najbolje je uraditi i antibiogram, koji će pokazati koji soj bakterije je u pitanju kako bi se propisao odgovarajući antibiotik.
„Kad uradimo antibiogram, neretko se pokaže da je prisutna rezistencija na većinu antibiotika, što znači da vi možete da pacijentu propišete bilo koji lek, ali on neće delovati“, kaže dr Stojkovć.
On zaključuje da onda ne čudi scenario da nam baš bakterije jednog dana mogu doći glave i jer im pomažemo u tome.
Izvor: nova.rs
Kriminalistička policija i forenzičari iz Beograda pre nepun sat su završili pretres kuće Petra B., osumnjičenog za ubistvo starice Bosiljke Miljanović.
Kuća, koja se nalazi u ulici Žarka Zrenjanina, je od kasnih popodnevnih sati, sve dok pretres nije završen, bila ograđena policijskom trakom, a saobraćaj u tom delu ulice blokiran. Ispred kuće bili su parkirani vatrogasno i vozilo hitne pomoći, čije ekipe su bile u pripravnosti u slučaju da je bila potrebna njihova intervencija.
Nezvanično saznajemo da je u sobi Petra B. pronađena izvesna količina hemijskih supstanci.
U nizu učestalnih, ružnih dešavanja u našem gradu, današnji pretres kuće osumnjičenog za svirepo ubistvo bake Bosiljke dodatno je uznemirio brojne Apatince, posebno komšije koji su sve vreme bili na ulici i zabrinuto posmatrali šta se dešava u kući Petra B.
Izvor: apatinskenovine.rs
Više javno tužilaštvo u Somboru potvrdilo je da su u sredu popodne u kući u ulici Petefi Šandora u Apatinu pronađena beživotna tela dve žene. Stradale su M.T. (88), vlasnica kuće i D.Z. (68) za koju se veruje da je bila podstanarka. Na osnovu nalaza na terenu sumnja se da su se dve žene ugušile od dima.
„Pretpostavljamo da je nesreća izazvana upaljenom cigaretom, a da su žene u međuvremenu zaspale. Na osnovu zatečene situacije, može se zaključiti da je jedna od njih pokušala da ugasi vatru, dok se druga žena nije ni budila“ kažu u Višem javnom tužilaštvu u Somboru.
U naselju Braće Jerković povređena žena dok je prelazila ulicu
Prema prvim nalazima policije i forenzičara nema tragova nasilja, ali je Više javno tužilaštvo poslalo tela na obdukciju.
Izvor: politika.rs
Posetioci Gradskog muzeja u Somboru od četvrtka 23. marta imaće priliku da vide 36 dela likovne umetnosti domaćih i stranih autora, lične predmete, fotografije i nekoliko komada nameštaja iz kuće u kojoj je Jovanka Broz živela posle smrti svog supruga, predsednika SFR Jugoslavije Josipa Broza.
Više od tri decenije nekadašnja prva dama Jugoslavije boravila je u svojevrsnom kabinetu uspomena koji je kao vremensku kapsulu prenela iz jednog okruženja u drugo, pokušavajući da što je više moguće imitira ambijent predsedničke rezidencije u kojoj je živela s Josipom Brozom Titom, navodi se u saopštenju organizatora.
Izlaganje tih dela ima dvostruki značaj, sa jedne strane radi se o umetničkim predmetima koje je publika do sada imala priliku da vidi u Galeriji Matice srpske tokom leta prošle godine, a s druge ona predstavlja imaginarni muzej sećanja Jovanke Broz kroz koji se mogu rekonstruisati delovi i detalji njenog života.
Izvor: danas.rs
Dom zdravlјa Kula pokrenuo je akciju specijalističkih pregleda stanovništva bez prethodnog zakazivanja, a sve sa cilјem prevencije eventualnih obolјenja.
Prvi u nizu preventivni pregled pregled obavlјen je u Liparu, dok je u subotu, u periodu od 8 do 12 časova, zakazan pregled stanovništva u Ruskom Krsturu, a u ponedelјak, 20. marta u Domu zdravlјa u Kuli radiće se mamografija i ultrazvučni pregled dojki. Direktorka Doma zdravlјa Kula, doktorka Vesna Tomić da je značaj preventivnih pregleda nemerlјiv i da je krucijalno da se oni sprovode ustalјenom dinamikom sa težnjom da se svaki stanovnik opštine podrvgne ovom vidu pregleda. O samoj koncepciji doktorka Tomić dodaje:
„ Organizovali smo veliku akciju, koja se odnosi na preventivne specijalističke preglede stanovništva čitave opštine Kula. Akcenat smo najpre stavili na manja mesta, počevši od Lipara, zatim ćemo se nadovezati na Ruski Krstur i Kruščić, a potom i na Sivac, Crvenku i, na kraju, Kulu. Ono što je bitno jeste usmeravanje fokusa na dostupnost samih pregleda lokalnog stanovništva, u smislu aktivacije specijalista. Ovakvim akcijama smanjujemo i rasterećujemo redosled čekanja, a samim tim i obezbeđujemo adekvatne uslove za zdravstvenu negu stanovništva“.
Kada je reč o specijalizacijama, doktorka Tomić ističe:
„Što se tiče unapređenja oko tekućih specijalizacija, možemo se pohvaliti da su naši lekari, koji su na specijalizaciji iz pedijatrije, završili edukacije i dobili sertifikate koji se odnose na detekciju ranog razvojnog poremećaja kod dece. Ovaj problem, naročito u poslednjih par godina u drastičnom je porastu. Ovom novinom obezbeđujemo uslove sa cilјem unapređenja razvojnog Savetovališta kod dece. Takođe, imamo naznake povezivanja sa drugim udruženjima i organizacijama, kako bismo obezbedili što bolјe uslove za roditelјe i što bolјu terapijsku varijantu pristupa kod dece koja imaju potrebe za tim“.
U Domu kulture u Apatinu danas je održana audicija za učesnike koji će predstavljati našu opštinu na ovogodišnjem takmičenju “Srbija u ritmu Evrope”.
Na osnovu pristiglih prijava i urađenih selekcija, stručni tim iz organizacije “Srbija u ritmu Evrope” odlučio je da će se narednih 6 meseci, za nastup koji se u oktobru održava u Zrenjaninu, pripremati vokalno Zorana Mrđa, dok će za plesnu koreografiju biti zadužene Tijana Gerin, Sara Rodić, te Sara i Matea Vidaković.
Direktor programa “Srbija u ritmu Evrope”, Igor Karadarević, pohvalio je sve učesnike audicije, te čestitao izabranim predstavnicama apatinske opštine.
“Apatin je standardno kvalitetan što se tiče dece. Audicija ne pokazuje svoj kvantitet, ali pokazuje svoj kvaitet odabira. I ove godine, Zorana Mrđa će nastupiti na Prvoj srpskoj televiziji, ispred opštine Apatin, ali i ispred Kraljevine Norveške. Proširujemo tim od prošle godine, kada su predstavnice vaše opštine zuzele treće mesto, zaluženo, a rekli smo da ove godine u televizijskom prenosu očekujemo ili prvo ili drugo mesto za Zoranu i devojke koje će sa njom nastupiti”, optimističan je Karadarević.
Opština Apatin će predstavljati Кraljevinu Norvešku, a devojke će u živom nastupu na sceni u direktnom prenosu na Prva TV izvoditi ovogodišnji evrovizijski hit Alessandre – Queen of Кings.
Izvor: Radio Apatin
Najštetnija medicinska prevara u poslednjih 100 godina.
Procenat vakcinisanih MMR vakcinom koja štiti od malih boginja, zaušaka i rubela u Srbiji trenutno iznosi oko 75 odsto. Institut za javno zdravlje Srbije Dr Milan Jovanovic Batut upozorava da je za kolektivnu zaštitu potrebno 95 odsto, zbog čega Srbiji preti epidemija.
Rešenje za ovaj problem je vrlo jednostavno – vakcinacija. Ali mnogi roditelji ne žele da vakcinišu decu jer su u zabludi – veruju da MMR vakcina izaziva autizam.
O tome kako je uopšte krenula priča o navodnoj vezi MMR vakcine i autizma, zašto u tome nema nikakvog smisla, ali i kolika šteta je načinjena, za Novu govori imunolog Srđa Janković.
Početak svega je zapravo jedan rad objavljen u naučnom časopisu Lanset 1998. godine.
„Iako je sumnji i bojazni u vezi sa vakcinama bilo i ranije, pitanje navodne uzročne veze između vakcinacije protiv malih boginja, zauški i rubele (MMR) i stanjȃ iz spektra autizma dospelo je u žižu svetske javnosti nakon objavljivanja naučnog rada Endrua Vejkfilda i saradnika u časopisu Lanset 1998. godine. Međutim, tvrđenje da slična uzročna veza postoji, koje je ozbiljno uzburkalo javnost, prvi autor tog rada prevashodno je plasirao neposredno, na konferencijama za štampu i u drugim javnim obraćanjima, a ne toliko u samom radu, gde su objavljeni samo određeni nalazi 12 dece za koje se pretpostavljalo da pate od različitih stanja iz spektra autizma. Valja naglasiti da, pored metodološke manjkavosti i etičkih prekršaja s kojima je taj rad skopčan, u njemu, kada se analizira, zapravo i nema osnova za zaključak da je vakcina MMR uzročno povezana s autizmom. Ali kako to biva, kada se jednom poseje strah, veoma je teško otkloniti taj strah pozivanjem na činjenice.“
Zbog svega je usledilo revidiranje, a onda i povlačenje rada.
„Rad svakako nije povučen zato što u njemu stoji nešto s čim se naučna i medicinska zajednica ne slažu (iako se upravo takva teza uporno provlači i do dan-danas). Naučni radovi se ne prihvataju niti odbacuju na osnovu sadržine, već na osnovu kriterijuma naučne valjanosti. Rad, štaviše, nije povučen ni zbog ogromnih metodoloških propusta (mali broj ispitanika, pristrasan izbor uzorka, nepostojanje kontrolne grupe, potpuna nemogućnost testiranja bilo koje hipoteze na osnovu priloženih podataka), mada oni svakako ograničavaju njegov naučni značaj. Povlačenje rada je, međutim, isključivo posledica neprihvatljivih etičkih propusta, kako u posupku s pacijentima tako i u pogledu neprijavljenog sukoba interesa (glavni autor je prećutao da je patentirao „alternativnu“ vakcinu protiv malih boginja i profesionalno zastupao zainteresovane strane u sudskim procesima vezanim za navodnu štetu pričinjenu vakcinacijom). A kao kap koja je prelila već prepunu čašu – istragom je otkriveno i da je deo objavljenih podataka bio falsifikovan.“
I šta se na kraju ispostavilo – da li je uopšte bilo slučajeva koji su povezivali MMR i autizam?
„Nakon dve i po decenije i ogromnog broja veoma strogih (i međusobno nezavisnih!) istraživanja, možemo sa sigurnošću da kažemo da postoji samo povremeno vremensko podudaranje između primanja vakcine i primećivanja (ne pojave!) simptoma koji se mogu dovesti u vezu sa spektrom autizma. To je sve. Nikakva uzročna veza nije nađena, niti bi ikako mogla da promakne kada bi postojala. Dakle – nema je.“
Ali ogromna šteta je načinjena. Danas posle toliko godina mnogi roditelji veruju u ovu netačnu tezu da Mmr izaziva autizam i zato kažu neki kako je u pitanju najštetnija medicinska prevara u poslednjih 100 godina.
„Da li je tako, teško je reći, ali takve reči nipošto ne zvuče preterano ako se prisetimo da su male boginje ekstremno zarazna bolest, koja u odsustvu vakcine neminovno zahvata sve, što znači da i (procentualno) retke ozbiljne komplikacije mogu da ugroze veliki broj ljudi.“
„Postoje dokazi da je pad obuhvata dece vakcinom MMR i te kako povezan sa uticajem Vejkfildove studije, ali i njenom kontinuiranom upotrebom u antivakcinalnoj propagandi. Pad obuhvata stvara uslove za nastanak epidemija. Tokom prethodne epidemije malih boginja (2017/2018), komplikacije ove bolesti odnele su 15 ljudskih života, uključujući, nažalost, i četvoro dece. Procenjuje se da u svetu na hiljade dece strada od bolesti koje bi se mogle sprečiti vakcinom MMR. No iako je ova neposredna – i tragična – šteta s pravom na prvom mestu, mora joj se pridodati i činjenica da je neutemeljeni, ali dugo pothranjivani narativ o vakcinama i autizmu značajno uticao na sveopšte podrivanje poverenja u nauku i naučnu medicinu – a tu je šteta po ljudsko zdravlje mnogostruka, dalekosežna i nesaglediva.“
Doktor Srđa Janković objašnjava i šta uopšte izaziva autizam.
„Očigledno je da ne postoji samo jedan uzrok, niti je autizam samo jedno stanje (zbog toga i govorimo o spektru). Iako nam svi konkretni činioci koji učestvuju u nastanku takvog jednog spektra stanja, naravno, nisu poznati, znamo da je reč o složenom spletu urođenih činilaca i uticaja iz okruženja. Među poslednjima se pominje dug niz potencijalnih faktora rizika, ali nijedan nije dokazan kao nužan ili presudan. Jeste, međutim, dokazano da proces koji vodi spektru autizma počinje veoma rano u životu, znatno pre pojave prvih znakova (a i pre vakcinacije).“
Janković govori i postoji li ikakav rizik za neke bolesti od MMR vakcine.
„Postoje, naravno, određeni rizici vakcinacije, ali reč je o eventualnim neželjenim reakcijama, ne o bolestima. Među ozbiljnijim neželjenim reakcijama (koje su, dakako, veoma retke i ne mogu se po učestalosti porediti sa opasnostima od malih boginja, zauški ili rubele) ističu se konvulzije (fras) i prolazna tromobocitopenija (gubitak krvnih pločica). I jedno i drugo, po pravilu, prolazi bez posledica.“
U svemu se sada postavlja pitanje kako razuveriti roditelje i sve one koji kao glavni argument imaju taj Lansetov članak – kako im u jednoj rečenci objasniti da dete treba da vakciniše i da ne treba da se plaše zbog toga.
„U jednoj rečenici – prošle su dve i po decenije, stvar je istražena i ispitana: vakcine ne izazivaju autizam, a pomenuti članak nije samo povučen, već, što je mnogo važnije, i opovrgnut.“
To su svakako deca sa ozbiljnim poremećajem imuniteta (imunodeficijencija), o čemu se pomno vodi računa pri pregledu pedijatra koji obavezno prethodi svakoj vakcinaciji. Naravno, i deca koja su alergična na neku komponentu vakcine neće je primiti. Uzgred, to se ne odnosi na decu koja su alergična na belance ili bilo šta drugo što nije u sastavu vakcine – takva deca mogu i treba da se vakcinišu.“
Naš sagovornik upozorava i šta nas čeka ako roditelji nastave sve više da odbijaju MMR vakcinu.
„Jasno je da se bez kolektivne zaštite (solidnog obuhvata vakcinacijom) ne možemo nadati da izbegnemo da znatan broj osoba oboli od bolesti koje MMR vakcina predupređuje, čime nastaje i rizik opasnih komplikacija. Iako su od tri bolesti od kojih MMR vakcina štiti relativno najopasnije male boginje, valja naglasiti i da zauške mogu da uzrokuju sterilitet kod mnogih dečaka koji ih prebole, dok je virus rubele jedan od najopasnijih infektivnih agenasa tokom trudnoće i može da jezivo naudi plodu u majčinoj utrobi.“
Na kraju, šta nam govori ovaj slučaj – šta možemo da očekujemo i čime da se vodimo ako je već i prestižni Lanset objavio tako nešto?
„Vrlina nauke (pa i prestižnih naučnih publikacija) nije u nepogrešivosti, već u procesu stalnog preispitivanja i korigovanja zaključaka u svetlu svih raspoloživih činjenica i dokaza. Nije, dakle, neuspeh i ako se desi da nešto što je objavljeno ne izdrži test vremena i daljih, obimnijih istraživanja. Međutim, ovo ipak nije taj slučaj jer se ispostavilo da su postojali najteži mogući etički propusti. Etički propusti su već sasvim druga stvar – to je nešto što ne bi smelo da se dešava i što ozbiljno narušava ugled nauke. Ipak – da završim pozitivnijom notom – iz ove pripovesti se mogu izvući, i jesu izvučene, i dragocene pouke o važnosti i vrednosti dobre komunikacije u četvorouglu koji čine naučnici, lekari, mediji i javnost, tj. roditelji. Krajnje je vreme da svi zajedno poradimo na oporavku te komunikacije, a posebno na povratku poverenja u naučnu medicinu i one koji se njome bave. Odvažio bih se da kažem da je reč o jednom od ključnih izazova ovog konkretnog trenutka ljudske istorije i civilizacije.“
Izvor: nova.rs
Specijalistički medicinski pregledi u četvrtak, 16. marta, nastaviće se u ambulanti u Stanišiću, gde će stanovnici Stanišića i Riđice imati priliku da obave preglede poput ultrazvuka abdomena, štitne žlezde, ultrazvuka dojki, laboratoriju i EKG.
Pacijenti će poziv za ove preglede dobiti iz svojih matičnih ambulanti, na preporuku njihovog izabranog lekara.
Specijalističke lekarske preglede u seoskim ambulantama zajedničkom saradnjom organizuju Grad Sombor i Dom zdravlјa „Dr Đorđe Lazić“, kako bi se stanovnicima somborskih sela omogućilo da lakše i brže dođu do pregleda ove vrste.
Pregledi se organizuju svake nedelјe u jednom od naselјenih mesta, a realizovaće se i dodatni u selima gde je za to postoji potreba. Sledeće nedelјe na redu su pregledi u ambulanti u Svetozar Miletiću, a zatim su u planu u ambulanti u Čonoplјi.
Neki ljudi jednostavno imaju taj magični talenat da vas nasmeju, oraspolože i na trenutak nateraju da zaboravite sve bri...
Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.
Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.
Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.