Buđenje nekoliko minuta pre alarma može se činiti nevažnim, ali to je retko kada slučajnost.
Iako se svima dogodi da se ponekad probude ranije, redovno buđenje pre alarma ukazuje na dublje procese povezane s vašim navikama, načinom razmišljanja i nervnim sistemom.
Ljudsko telo, funkcioniše prema unutrašnjim cirkadijalnim ritmovima koji reaguju na obrasce, a kada navike postanu dosledne, mozak počinje da predviđa vreme buđenja. Ipak, nije sve u biologiji; ljudi koji redovno preduhitre alarm često dele specifične životne navike koje podstiču predvidljivost i samoregulaciju, piše "YourTango".
Ljudi koji se bude pre alarma obično odlaze na počinak otprilike u isto vreme svake večeri, čime njihov unutrašnji sat usvaja jasan ritam. Takva doslednost jača sposobnost tela da prirodno predvidi buđenje, prenosi N1.
S vremenom mozak počinje da oslobađa kortizol neposredno pre očekivanog ustajanja, što telo postepeno priprema za razbuđivanje. Zbog toga se bude nežno, a ne naglo, a alarm postaje samo rezerva, a ne potreba. Taj obrazac zahteva disciplinu, pa čak ni vikendom njihov raspored ne odstupa drastično.
Mnogi od onih koji se rano bude imaju naviku da pre spavanja razmišljaju o danu koji sledi. Vizualizuju zadatke, sastanke i planove, što smanjuje jutarnju neizvesnost.
Mozak teži strukturi, pa kada je sutrašnji dan definisan, buđenje je lakše, a iščekivanje zamenjuje anksioznost. Planiranje smanjuje anksioznost i poboljšava kvalitet sna jer saznanje o tome šta ih čeka stvara suptilnu motivaciju.
Aktivnosti poput neprestanog skrolovanja po telefonu ili gledanja intenzivnih sadržaja pre spavanja remete cikluse sna. Ljudi koji se prirodno bude rano često ograničavaju takvu stimulaciju.
Oni prigušuju svetla, smanjuju izloženost ekranima ili praktikuju umirujuće večernje rituale. Manje plavog svetla pomaže telu da lakše utone u san, a večernja disciplina obezbeđuje jutarnju bistrinu.
Ovi ljudi se bude pre alarma zato što im je telo odmorno i spremno, a ne zbog stresa. Njihov nervni sistem je uglavnom uravnotežen.
Dok hronična anksioznost često dovodi do isprekidanog sna, oni koji se bude mirno obično imaju predvidljiv nivo stresa i ne osećaju intenzivan strah od nadolazećeg dana. Njihova spremnost odražava emocionalnu stabilnost.
Za mnoge koji se rano bude jutarnji sati su dragoceni. Tišina im nudi bistrinu, a manje prekida poboljšava koncentraciju.
Buđenje pre alarma daje im dodatni period mira koji mogu iskoristiti za razmišljanje, ispijanje kafe, pisanje dnevnika ili jednostavno planiranje. Tih nekoliko minuta stvara im psihološku prednost, a lagan početak dana zapravo im daje bolji zamah.
Ljudi koji se bude pre alarma uglavnom preferiraju miran tempo umesto jurnjave. Naglo buđenje stvara stres, dok im nekoliko dodatnih minuta omogućava osećaj kontrole.
Miran početak dana smanjuje reaktivno donošenje odluka, a rano buđenje postaje svojevrsna zaštita od haosa. Radije će započeti dan polako nego iskočiti iz kreveta u poslednji čas.
Iščekivanje važnih događaja igra ulogu u ranom buđenju. Ako je za taj dan zakazano nešto bitno, njihovo telo se automatski prilagođava i priprema.
Ljudi koji ozbiljno shvataju svoje obaveze imaju tendenciju predvidljivog buđenja jer se njihov unutrašnji sat usklađuje sa spoljnim očekivanjima. Ta odgovornost se ispoljava i pre nego što se potpuno razbude.
Vikendom ne odstupaju previše od rasporeda
Dok neki vikendom potpuno menjaju ritam spavanja, ljudi koji se prirodno rano bude izbegavaju drastične promene. Velika odstupanja remete cirkadijalni ritam, a stručnjaci takvu pojavu nazivaju „socijalnim džet legom“.
Izbegavanjem toga oni održavaju stabilan nivo energije. Mogu ostati budni nešto duže, ali ne dramatično, pa njihov telesni sat ostaje usklađen, a ponedeljak ujutro im ne pada teško.
Buđenje pre alarma često je povezano sa sklonošću planiranju. Ljudi koji razmišljaju o dugoročnim ciljevima imaju tendenciju da namerno strukturiraju svoj svakodnevni život, a jutro za njih postaje simbol napretka.
Istraživanja povezuju savesnost sa doslednim rutinama i tačnošću, a rano buđenje može biti odraz te osobine. Vole da budu korak ispred, a ne u zaostatku, pa im ta mala jutarnja pobeda jača osećaj spremnosti.
S vremenom, osobe sa doslednim navikama spavanja postaju usklađene sa suptilnim signalima sopstvenog tela. Prepoznaju kada su umorni i kada su spremni za ustajanje.
Umesto da se bore sa budilicom, bude se prirodno, što je više odraz unutrašnje usklađenosti nego puke discipline. Njihove navike istrenirale su telo da reaguje na unutrašnje ritmove, a ne na spoljašnju prisilu, zbog čega alarm s vremenom postaje suvišan.
Presađivanje biljaka je zadatak koji mnogi često odlažu, jer strahuju da bi mogli napraviti grešku i oštetiti biljku.
Ali istina je da je presađivanje zapravo jednostavan, ali važan ritual koji vašoj biljci daje novi životni prostor za rast. Ako ste primetili da korenje izlazi iz rupa na dnu saksije, da se zemlja brzo suši ili da biljka stagnira, vreme je za promenu doma, piše Zadovoljna.hr.
Najbolje vreme za presađivanje je proleće, kada biljke prirodno ulaze u fazu intenzivnog rasta. Tada će se najlakše prilagoditi novoj podlozi i prostoru. Presađivanje je moguće i početkom leta, dok ga zimi treba izbegavati jer je većina biljaka tada u fazi mirovanja.
U nastavku donosimo jednostavan vodič koji će vam pomoći da bezbedno i bez panike presadite svoju biljku.
Prvi korak je izbor nove saksije. Ne bi trebalo da bude mnogo veća od stare, odnosno, trebalo bi da bude dva do tri centimetra šireg prečnika. Prevelika saksija može zadržati previše vlage, što povećava rizik od truljenja korena.
Podjednako važna je i kvalitetna podloga. Univerzalna zemlja za saksije sobnih biljaka odgovaraće većini vrsta, ali ako imate sukulente, orhideje ili mediteranske biljke, izaberite specijalizovanu podlogu prilagođenu njihovim potrebama.
Obavezno stavite sloj drenaže na dno tegle – ekspandiranu glinu, sitno kamenje ili komade keramike. Ovo će omogućiti da se višak vode ocedi.
Pre vađenja, lagano zalijte biljku da bi zemlja omekšala. Okrenite saksiju naopačke, držeći biljku za osnovu stabljike. Nežno stisnite stranice plastične tegle ili kucnite po ivicama ako je keramička, da biste odvojili korenje od zidova.
Ako korenje formira gustu, kompaktnu masu, nežno je malo olabavite prstima. Ovo će podstaći biljku da se brže ukoreni u novom prostoru.
Dodajte malo sveže zemlje za saksije u drenažni sloj, dovoljno da biljka dostigne istu visinu u novoj saksiji kao što je bila ranije. Postavite je u sredinu, zatim dodajte zemlju oko korena, nežno je pritiskajući prstima da biste uklonili vazdušne džepove.
Nemojte previše sabijati zemlju, jer korenu treba prostor za disanje.
Nakon presađivanja, temeljno zalijte biljku da bi se zemlja slegla. Obavezno uklonite višak vode koja curi iz posude.
Držite biljku dalje od direktne sunčeve svetlosti narednih nekoliko dana. Presađivanje je stresno za nju, zato joj dajte vremena da se prilagodi novim uslovima. Moguće je da će nekoliko dana izgledati malo tromo, ali to je normalna reakcija.
Mali znaci da ste sve uradili kako treba
Ako posle dve do tri nedelje primetite nove listove ili svež rast, možete biti sigurni da je presađivanje bilo uspešno. Biljka je prihvatila svoj novi dom i spremna je za novu fazu razvoja.
Presađivanje nije samo tehnički posao. To je prilika da se proveri stanje korena, osveži zemlja i biljci pruži pažnja koju zaslužuje, a uz malo vežbe, postaće prirodno kao i zalivanje.
Trebalo bi polako da pakujemo stvari i tražimo stan ili kuću u Somboru. Tamo su najkvalitetniji uslovi za život u Srbiji. Ako nema mesta na zapadu Bačke, opcija su i Šabac ili Pirot, drugi i treći najbolji gradovi u našoj zemlji.
S druge strane, možda bi trebalo izbegavati Vranje, Novi Pazar i Zaječar koji su na začelju, piše Forbes.
To su pokazali preliminarni rezultati istraživanja percepcije građana koji će biti upotrebljeni za izradu Indeksa najboljih gradova Srbije (Best City Index). Na izradi ovog rangiranja radi Ekonomski fakultet u Nišu, uz podršku projekta UR Wise koji finansira Evropska unija.
Građani su gradove ocenjivali kroz 10 dimenzija/kategorija odnosno 54 indikatora.
Sombor je bio prvoplasirani u osam od 10, a i u preostale dve kategorije je bio drugi. Reklo bi se, ubedljiv rezultat. Kako su građani obuhvaćeni ispitivanjem ocenjivali samo svoje prebivalište, može se zaključiti da su Somborci najponosniji na svoju zajednicu i u njoj vide bolje šanse za napredak nego Zaječarci.
Posmatranih 10 kategorija, rangirali su prema svojem viđenju njihovog značaja za kvalitet života. Građanima su prioritet bezbednost i zdravstvena zaštita. Sledi obrazovanje i ljudski kapital, a na trećem mestu spremnost na usvajanje digitalnih tehnologija. Na začelju, ali ne mnogo manje važno su ekonomija i tržište rada gde su između ostalog ocenjivali mogućnost da nađu posao. Takođe i zaštita životne spremine, kao i javne usluge u lokalnoj samoupravi.

Iako bi se očekivalo da glavni i najveći grad bude visoko rangiran, Beograd je prilično podbacio. Našao se tek na sredini tabele – 14. mesto. Profesorke Ekonomskog fakulteta Jelena Stanković i Vesna Janković Milić, koje vode izradu indeksa, objašnjavaju da na percepciju građana utiče i očekivanje građana te je moguće da stanovnici Beograda ne očekuju mnogo od svog grada.
Ističu da je reč o subjektivnoj percepciji i takva bi i trebalo da bude. Kada budu pridodati i rezultati istraživanja stavova privrede, sigurno je da će se raspored gradova na finalnoj listi menjati, istakle su profesorke na predstavljanju u Poslovnom klubu Privrednik.
Kako su najavile profesorke, sledeći korak biće sprovođenje istraživanja među privrednicima, kao i dalje unapređenje metodologije kako bi se dobio kompletni indeks. Autori će kategorijama koje su ocenjivali građani metodološki dodeliti određenu „težinu“ kako bi se dobila što objektivnija lista. Krajnji cilj je da se izradom ovakvog rangiranja pomogne donosiocima odluka u lokalnim samoupravama da kroz bolje javne politike unaprede uslove života.
Građani su, kako je objašnjeno odgovarali odnosno birali između unapred definisanih izjava o svom gradu. Broj ispitanika je odabran proporcionalno veličini svakog grada. Takođe su bili unapred upoznati s kojim ciljem se sprovodi istraživanje.
Rangiranje po dimenzijama
Izvor: Forbes
Upoznajte neustrašivu princezu Anu, tajanstvenu Elzu sa moćima koje mogu pretvoriti sve u sneg, zlog princa Hansa koji želi da osvoji srce princeze, hrabrog prodavca leda Kristofa i neodoljivo smešnog sneška Olafa koji će vas nasmejati do suza!
Iz Kulturnog centra "Laza Kostić" pozivaju da dođete da otkrijete da li će ljubav, hrabrost i prijateljstvo uspeti da pobede čaroliju i zavere na dvoru u Arendelu.
Petak, 20. mart u 18.00 časova
Ulaznice: 500 dinara
Kupovina na blagajni Kulturnog centra “Laza Kostić” Sombor
Kontakt telefon: 069- 562 – 2560
Diplomirala je na Fakultetu istorije, kulture i međunarodnih odnosa Državnog univerziteta u Nižnjem Novgorodu (Nižegorodskiй gosudarstvennый universitet imeni N. I. Lobačevskogo). Završila je Fakultet likovnih umetnosti i dizajna Ruskog državnog univerziteta Kosigina u Moskvi (Rossiйskiй gosudarstvennый universitet imeni A. N. Kosыgina, Institut iskusstv). Studirala slikarstvo i grafiku u ateljeu kod majstora slikarstva Sergeja Rodionova i u ateljeu za grafiku Ale Kolpakove.
Julija Baranovskaja ima svoj prepoznatljiv stil — lagane, lepe crteže ispunjene osećajnošću. Svoje posebno opažanje sveta i njegovih nijansi umetnica prenosi grafičkim tehnikama. Njeni radovi su poetični i kontemplativni, imaju podjednako dobar osećaj za ton i ritam. (Sergej Rodionov, slikar, profesor, član Saveza umetnika Rusije)
Autorska izložba grafičkih radova (tuš i mastilo na papiru), objedinjenih u seriju Laka krila koja je inspirisana japanskom tehnikom Sumi-e. Prikazuje pejzaže i gradove koji su povezani sa ličnim iskustvima autorke i koji su ostavili utisak na nju. Svaka slika prikazuje ptice čija su krila simbolizuju promene u životu, kretanje napred i uživanje u lepoti sveta.
Seriju objedinjuje ne samo zajednička tema, već i tehnika slikanja tušem, koja nosi filozofsko značenje. Sumi-e je vrsta monohromatskog slikarstva slična akvarelu, ali ovde dominira crna boja, kao i širok spektar sivih nijansi mastila rastvorenog u vodi. Autorka tumači tehniku Sumi-e na svoj način, ispunjavajući je stilom ruske umetničke škole. Radove odlikuju lagani i smeli potezi četkice i veliki vazdušni prostor. Slikanje tušem prenosi osnovne estetske principe japanskog stila – mir i lepotu, koji se nalaze u dubini stvari, a ne teže ka površini. Značajan deo dela čini sagledavanje lepote prirode i života.
Cilj ove serije da pozove posmatrača da se zaustavi, uspori i postane saučesnik u meditativnom procesu Sumi-e tehnike, a svaka slika – poziv na putovanje ka sebi.
Protekle nedelje, na bazenu Sportskog centra u Futogu održano je Otvoreno prvenstvo Srbije. Učešće je uzelo preko 400 takmičara iz Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Turske i Srbije.
Somborski plivački klub Polet predstavljalo je pet takmičara. Nastupili su juniori Bogdan Zarić, Obrad Aparlić i Milica Milošević, te kadetkinje Lena Zarić i Nađa Rađenović. Prvog dana takmičenja Nađa Rađenović je nastupila u trci na 200m leđno, gde je sa vremenom 2:57,52 zauzela 24. mesto. Lena Zarić je u trci na 200m prsno uspela da se plasira u A finale. U finalu je zauzela osmo mesto. Bogdan Zarić je u trci na 200m leđno trku završio kao petoplasirani, dok je Obrad Aperlić na 200m prsno uspeo da se izbori za A finale, gde je osvojio srebrnu medalju.
Drugog dana prvenstva, Aperlić je imao odličan nastup i u disciplini 50m prsno. Uspeo je da se plasira u finale gde je osvojio zlatnu medalju. Dan kasnije, u finalu discipline 100m prsno Obrad Aperlić je osvojio srebrnu medalju. Sve tri medalje mladi somborski plivač osvojio je u kategoriji mlađih juniora.
Ovim informacijama treba dodati i da je Aperlić isplivao normu za učešće na manifestaciji „Susret reprezentacija“ koje će se održati 21./22. marta u Mariboru (R. Srbija) - piše somborsport.org.
Povodom Međunarodnog dana žena, 8. marta, u Bačkom Monoštoru je organizovana promotivna turistička tura pod nazivom „Šokicin svit“, koja na jedinstven način predstavlja tradiciju, običaje i život nekadašnjeg Monoštora.
Ova specifična tura nastala je sa ciljem da posetiocima približi zanimljive priče, anegdote i legende o selu, ali i da prikaže svakodnevni život iz ugla žene – Šokice. Кoncept ture zasnovan je na tzv. „storytellingu“, odnosno pripovedanju priča kroz dijalog, pesmu i autentičnu atmosferu.
Za ovu priliku, članice КUDH „Bodrog“ Sonja Periškić Pejak i Anita Đipanov Marijanović, obučene u tradicionalnu šokačku nošnju, kroz razgovor i pesmu vodile su učesnice kroz priče o Bačkom Monoštoru, njegovim znamenitim ličnostima i značajnim mestima - piše Radio Dunav.
Šetnja selom započela je kod crkve, a potom je vodila kroz glavnu ulicu pored škole, Vatrogasnog doma, groblja i kapele sv. Adalberta, zatim do Pčelarske učionice, stolarske radionice za izradu unikatnih predmeta od drveta, Dunavca, Etno-kuće „Mali Bodrog“, a završena je u prostoru Кuće časnih sestara.
Učesnice promotivne ture – žene iz Beograda, Sombora i Bačkog Monoštora – imale su priliku da kroz ovaj poseban doživljaj upoznaju duh i tradiciju sela, ali i da čuju priče o životu monoštorskih žena pre više od jednog veka. Кroz dirljive i vedre trenutke, predstavljeni su važni životni događaji koji su oblikovali svakodnevicu žene, majke i domaćice u nekadašnjem Monoštoru.
Program je završen otvaranjem izložbe u Кući časnih sestara, na kojoj su predstavljeni ručni radovi žena – stolnjaci i nadstolnjaci izrađeni u različitim tradicionalnim tehnikama, poput veza, heklanja i necovanja, čime je dodatno istaknuto bogatstvo i umeće ženskog stvaralaštva.
U narednom periodu, ova autentična tura biće uvrštena u redovnu turističku ponudu Bačkog Monoštora, pa će organizovane grupe i individualni turisti imati priliku da dožive selo kroz najlepše monoštorske priče, šetajući sa Šokicama i upoznajući „Šokicin svit“.
Tura je osmišljena i realizovana u saradnji udruženja „Podunav“, КUDH „Bodrog“ i UG „Urbani Šokci“, uz podršku saradnika i prijatelja – Pčelarske učionice Periškić, Ivana Periškića i Etno-kuće „Mali Bodrog“.
Biti u formi ima veći uticaj na zdravlje srca i dugovečnost nego broj na vagi, pokazuje nedavna studija.
Ljudi koji su smatrani zdravima, bez obzira na indeks telesne mase (BMI), imali su sličan rizik od smrti kao i zdravi ljudi sa normalnim BMI-jem, objavili su istraživači u časopisu British Journal of Sports Medicine.
Pored toga, osobe sa prekomernom telesnom težinom ili gojazne koje su bile u formi imale su manji rizik od smrti od ljudi koji nisu u formi, iako imaju normalnu težinu.
"Rizik od loše kondicije daleko nadmašuje rizik od nošenja nekoliko kilograma viška. Previše ljudi vežbanje posmatra samo kao način trošenja kalorija, dok je vežbanje moćan alat za poboljšanje kardiorespiratornog, mišićnog i metaboličkog zdravlja, a često se te koristi javljaju čak i bez promene telesne težine", rekao je za Health Siddhartha Angadi, doktor nauka, glavni autor studije i fiziolog za kardiovaskularne vežbe na University of Virginia.
Rezultati studije podržavaju tvrdnje mnogih istraživača i medicinskih stručnjaka da je BMI (izračun koji poredi težinu i visinu) nepouzdan pokazatelj gojaznosti i zdravstvenog rizika.
U izveštaju objavljenom u časopisu The Lancet Diabetes & Endocrinology navodi se da gojaznost ne treba procenjivati samo na osnovu BMI-ja, već i uzimajući u obzir opšte zdravstveno stanje osobe.
Angadi i njegove kolege sproveli su detaljan pregled i kombinovali rezultate više studija, prikupljajući podatke od skoro 400.000 ljudi kako bi analizirali povezanost BMI-ja i fizičke spremnosti sa rizikom od smrti - piše B92.
U većini studija ljudi su smatrani zdravima ako je njihov VO2 max (maksimalna potrošnja kiseonika) bio viši od 20 odsto ostalih u njihovoj starosnoj grupi.
VO2 max ne zavisi od BMI-ja, već pokazuje koliko efikasno srce i pluća dostavljaju kiseonik mišićima tokom vežbanja i koliko efikasno mišići koriste taj kiseonik.
Za određivanje VO2 max-a učesnika istraživači koriste test opterećenja, koji se može uraditi i kod kuće, a neki fitnes satovi i narukvice takođe procenjuju VO2 max na osnovu podataka o otkucajima srca.
Osobe u dobroj formi, bez obzira na to da li su imale višak kilograma ili bile gojazne, imale su sličan rizik od smrti kao i osobe u dobroj formi sa normalnom težinom. Sa druge strane, osobe u lošoj formi, sa nižim VO2 max-om, imale su dva do tri puta veći rizik od smrti od bilo kog uzroka ili srčanih bolesti, bez obzira na telesnu težinu.
"Ljudi treba da shvate da je kondicija mnogo više od broja na vagi (koji uopšte nije mera kondicije). Gotovo 100 odsto pokušaja mršavljenja propadne nakon pet godina, a ljudi mogu odustati od vežbanja samo zato što ne vide promenu na vagi", rekao je Angadi.
"Međutim, studija ima određena ograničenja. Nije analizirala podatke prema starosti niti je uzela u obzir koliko dugo neko ima višak kilograma ili je gojazan, što je posebno važno kod mlađih pacijenata", rekla je za Health Diana Patterson, ortopedska hirurškinja i lekarka sportske medicine.
Studija je takođe uglavnom obuhvatila ljude iz Severne Amerike i Evrope. Dalja istraživanja treba da ispitaju da li je ovaj odnos isti i u populacijama Južne Azije, Kine i Afrike.
Zašto je aerobna kondicija važna za dugovečnost
Aerobna kondicija pokazuje koliko efikasno funkcionišu sistemi u telu. Kada ste u formi, krv efikasnije cirkuliše, mišići su jači, srce i pluća rade optimalno, a mozak dobija hranljive materije koje su mu potrebne.
"Ovi faktori daju jasniju sliku zdravlja od same telesne težine. Korišćenje težine i visine kao pokazatelja zdravlja nema toliko smisla kao posmatranje toga kako fiziološki sistemi zapravo funkcionišu", objasnila je Megan Wroe, nutricionistkinja i dijetetičarka u Providence St. Jude Medical Center.
BMI može biti varljiv jer ljudi sa velikom mišićnom masom mogu imati viši BMI, a i dalje biti zdravi. Ipak, BMI ne treba potpuno zanemariti jer povišen BMI i dalje predstavlja faktor rizika za određene zdravstvene probleme.
Patterson naglašava da poboljšanje aerobne kondicije može biti jednostavno ako se počne malim, dostižnim koracima. Preporučuje postavljanje jednostavnih ciljeva, poput 20-minutne šetnje, umesto da se odmah cilja na maraton.
Ako osoba ima bolove u zglobovima, šetnja u bazenu može biti dobra alternativa jer je blaža za kolena, a i dalje predstavlja dobar trening.
"Doslednost je ključna. Počnite da se krećete. Izaberite bilo koji pokret koji je moguć za vaše telo i radite ga redovno — bilo da su to više kratkih šetnji od po 10 minuta ili nekoliko čučnjeva", kaže Wroe.
Kada se razvije navika kretanja, moguće je postepeno dostići preporuke Smjernica za fizičku aktivnost za Amerikance: odrasli bi trebalo da imaju najmanje 150 minuta umerenog kardio-vežbanja nedeljno ili 75 minuta intenzivnog vežbanja.
Oni koji su preneli dane godišnjeg odmora iz prošle godine imaju rok da ih iskoriste do 30. juna. Sudeći po istraživanju koje je obuhvatilo više od 20 hiljada ispitanika širom Evrope, objavljenom krajem 2025, reč je o većini naših sugrađana, jer je tada više od polovine ljudi iz Srbije imalo između 7 i preko 20 dana neiskorišćenog godišnjeg odmora.
Kritikovana poslovica "što se mora nije teško“ ipak važi u ovom slučaju. Radnik na odmor mora, hteo ne hteo, jer je reč o pravu kojeg ne može da se odrekne. Nije moguće neiskorišćene dane zameniti novčanom naknadom, a od tog pravila postoji samo jedan izuzetak - piše RTS.
Advokat Ozren Slović kaže da godišnji odmor može da se isplati jedino u slučaju nakon prestanka radnog odnosa.
"Ako poslodavac neće da isplati dane odmora dobrovoljno, čak i posle neke opomene pred utuženje upućene od zaposlenog ili od advokata zaposlenog, jedini način je tužba. Tu je bitno napomenuti da su rokovi zastarelosti tri godine, odnosno da zaposleni može da utuži poslodavca za neiskorišćene godišnje odmore u prethodnih 36 meseci", rekao je Slović.
Upravo je u rukama poslodavaca odluka o vremenu korišćenja odmora. Na njima je odgovornost da ne trpe ni proces rada, ni radnik.
"Poslodavac je taj koji donosi rešenje i koji donosi konačnu odluku, ali prethodno bi trebalo da se konsultuje sa zaposlenim, da uvaži njegove potrebe. U određenim kompanijama postoje, kad je manjak posla, kolektivni godišnji odmor ili zbog procesa rada, kad bi većina zaposlenih otišla u tom intervalu leti ili zimi - onda je bolje i ekonomičnije da se odredi kolektivni godišnji odmor i zaposleni su upoznati", kaže Svetlana Budimčević iz Unije poslodavaca Srbije.
Treba računati i na to da ako se odmor uzima u delovima, prvi mora da traje najmanje deset dana. Da li se poštuju to i druga pravila kontroliše i inspekcija rada, iz koje kažu da su u prošloj godini izvršili skoro 33.000 nadzora u oblasti radnih odnosa.
Samo četiri odsto rešenja odnosilo se na otklanjanje nepravilnosti u vezi sa odmorima i odsustvom sa rada. Da li poslodavci poštuju pravo radnika na odmor prate i sindikati.
"Plan treba da bude definisan kroz kolektivni ugovor, zaposleni sve te informacije treba da dobije od ovlašćenog predstavnika sindikata. Na takav način sindikat ukazuje poslodavcu da zaposleni mora da koristi godišnji odmor da bi dobio odmornog radnika i bolju produktivnost, da dođemo do kvaliteta rada", kaže Slađan Bobić, sekretar veća Saveza samostalnih sindikata Srbije.
Da bi radnik bio odmoran, zakon je predvideo najmanje 20 dana plaćenog godišnjeg odmora, na šta se dodaju i dani za doprinos na radu, staž, stručnu spremu i uslove rada. Sve to važi za zaposlene u stalnom radnom odnosu. Onima sa drugim ugovorima zakon pravo na plaćeni godišnji odmor ne garantuje.
Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.
Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.
Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.