U Somboru, 18.10.2025. godine, Goran Vinčić i Branko Krsmanović će izvesti svoj novi Stand Up Show “Kaži, brate moj!” u 20.00 časova, u Kulturnom centru “Laza Kostić” Sombor.
Goran Vinčić i Branko Krsmanović dva su potpuno različita komičara, ali obojica vole komunicirati s publikom! I ne samo to, njih dvojica su generacija, imaju isto godina, često se u međusobnoj konverzaciji zovu sa “brate” i neretko to stvarno misle! Dođi na novi duo stand up show, a ako te nešto zanima – kaži brate moj!
Znate Vinču, on je onaj debeli što voli pričati sa publikom. Usamljen je, pa mora. Ali ne bojte ga se, ne grize. Osim ako nemate burek kod sebe, onda bi moglo da bude svašta. Goran Vinčić je trenutno jedan od najpopularnijih komičara na Balkanu, do sada je nastupao u svim zemljama regiona a omiljen je i među somborskom publikom.
Branko Krsmanović je nesvakidašnji komičar, čije šale ravnodušnim ne ostavljaju nikoga. Fore su mu čudne, ponekad mračne i ne preporučuju se osobama koje imaju probleme sa srcem.
Cena ulaznice je 1300 dinara.
Prodaja karata na biletarnici Kulturnog centra “Laza Kostić” Sombor kreće u utorak 30. septembra. Rezervacije nisu moguće!
Broj biletarnice: 069/56-22-560
Draga deco i roditelji, spremite se za dane pune smeha, igre, kreativnosti i čarolije!
Kulturni centar „Laza Kostić“ Sombor otvara svoja vrata najmlađima i priprema nezaboravne trenutke – od igre, filma, mašte pa sve do bajkovskih baletskih snova.
Sve aktivnosti su BESPLATNE, a na vama je samo da dođete i donesete osmeh i dobro raspoloženje!
Vidimo se u Kulturnom centru „Laza Kostić“ – mesto gde deca sijaju, stvaraju i uživaju!
Dođite da zajedno proslavimo detinjstvo, jer sreća je najlepša kada se deli!
| Datum | Vreme | Pokojnik | Groblje |
|---|---|---|---|
| 19.09.2025 | 14:00 | AMULA ŽIVKO (1955) | Mesno pravoslavno groblje Stanišić |
| 19.09.2025 | 12:00 | NADA VUKOV (1936) | Mesno pravoslavno groblje Stapar brestovačko |
Кulturni centar Apatin ove godine organizuje deseti po redu Festival kratke forme „Potpis“ od 24. do 26. septembra.
Festival „Potpis“ godinama unazad ukazuje na to koliko je značaj kulturnih dešavanja višestruk. Pored toga što promoviše dijalog, našoj publici pruža priliku da se upozna sa interaktivnim sadržajem, idejama, filmovima, muzikom, predstavama, i tako doprinosi širenju svesti i umetničkih vrednosti.
Ove godine festival otvaramo 24. septembra od 19 časova u Maloj sali Кulturnog centra proglašenjem pobednika konkursa “Miodrag Borisavljević” za najbolju kratku priču, a nakon čega će biti prikazan dokumentarni film Boška Milosavljevića „Dobročinitelj“.
Drugi dan festivala rezervisan je za poetsko-muzičko veče od 19 časova. „Poezija živa“ je poetski monodramski kolaž sastavljen od poezije velikana literature sa temama ljubavi, života, smrti, obogaćena snagom klasične muzike koju na sceni izvode klavir i violina. Poetski odabir je u režiji glumca Nebojše Milovanovića čija je matična kuća Jugoslovensko Dramsko Pozorište. Nebojša uverljivo unosi radost u susretu sa najdubljim emocijama, istinama i biserima klasike.
U petak, 26. septembra od 19 časova u galeriji Meander otvaramo Međunarodnu izložbu grafika „Ex Libris“. Ove godine na konkurs je svoje radove poslalo 43 autora iz 15 različitih zemalja širom sveta.
Pozivamo publiku da nam se pridruži da zajedno uživamo u programu ovogodišnjeg jubilarnog Festivala.
Mali dnevni boravak nije samo ograničen prostor, već i test kreativnosti. Kada su kvadrati dragoceni, svaki komad mora biti pažljivo odabran, od rasvete i boja zidova do rasporeda sedenja.
Cilj nije nagomilati što više elemenata, već stvoriti prostor koji je udoban, prozračan i dovoljno prilagodljiv za svakodnevni život.
Većina kada bira nameštaj za dnevnu sobu instinktivno bira trosed ili ugaonu garnituru, ali to često pojede i ono malo slobodnog prostora. Umesto toga, kombinacija manjih sofa i fotelja, klupa ili stočića koji se mogu lako pomerati daje veću slobodu.
Multifunkcionalni komadi kao što je sto koji se podiže u radnu površinu, klupa sa prostorom za odlaganje ili tabure koji može da posluži kao dodatno sedenje omogućavaju da prostor menja funkciju u zavisnosti od trenutne potrebe.
Bitno je i voditi računa o proporcijama. Veliki komad nameštaja u maloj sobi deluje još veće, dok manji komadi, čak i kada ih ima više, ostavljaju utisak prostranosti. Zato je bolja strategija povezati više manjih elemenata sličnog stila, nego uvući jedan dominantan komad koji blokira prostor.
Jedna centralna sijalica retko je dovoljna. Mali boravci profitiraju od slojevite rasvete:
Ovakav raspored, pored toga što osvetljava prostor ravnomernije, i vizuelno širi granice sobe.
Još jedna stvar koju ljudi zanemaruju jeste boja svetla. Prejako hladno svetlo naglašava nedostatke i stvara osećaj skučenosti, dok topla bela boja (2700–3000K) čini prostor prijatnijim i dubljim.
Svetle boje zaista otvaraju prostor, ali pravi efekat postiže se kontrastom. Ako je jedan zid iza sofe ili polica obojen jačom, akcentnom bojom, prostor dobija na dubini i dinamici. Uz to, vertikalni elementi poput polica koje idu do plafona ili galerije slika postavljene u visinu naglašavaju vertikalnu dimenziju sobe i skreću pažnju sa njene ograničene širine.
Ogledala su još jedan praktičan način da se soba “udvostruči“. Kada su postavljena naspram prozora ili lampe, reflektuju svetlost i vizuelno šire prostor. Najbolje izgledaju kada su integrisana u enterijer u okviru biblioteke, između polica ili kao deo kliznih vrata plakara jer tada ne deluju nametljivo, već prirodno u prostoru.
Kod malih dnevnih soba česta greška je vezivanje rasporeda za jedno rešenje: TV na zidu, ugaona garnitura preko puta, stočić u sredini i eventualno polica iza. Takav raspored brzo zaguši prostor i ostavlja malo mesta za prilagođavanje.
Praktičniji pristup je kreiranje prilagodljivih zona koje mogu da menjaju funkciju. Lagani stočići na točkićima lako se pomeraju kada dođu gosti ili kada je potreban slobodan prostor za vežbanje. Manji sto uz zid može povremeno da posluži kao radna površina ili dodatna trpezarijska zona. Na ovaj način prostor ne diktira kako treba da se koristi, već se prilagođava ukućanima.
Zoniranje ne mora da znači postavljanje fizičkih barijera. Jedan tepih u drugačijoj teksturi ili boji može da definiše deo za sedenje, dok druga vrsta podne obloge ili manja prostirka može da obeleži kutak za rad. Rezultat je soba koja zadržava otvorenost, ali istovremeno funkcioniše kao više različitih celina u jednoj.
U malom prostoru svaka neusklađenost odmah postaje vidljiva. Ako je jedan komad prevelik ili ako se stilovi potpuno sudaraju, ceo ambijent deluje zbijeno i nesređeno. Zato je važno razmišljati o povezanosti svih elemenata koji čine dnevnu sobu.
Doslednost ne znači da sve mora da bude kupljeno u kompletu. Naprotiv, prostor može da bude zanimljiviji ako kombinuje različite elemente, ali bi trebalo da postoji zajednički vizuelni imenitelj. To može da bude isti ton drveta, metalna obrada u jednoj nijansi ili tekstil u srodnoj paleti.
Na primer, ako se ista nijansa drveta ponavlja na stočiću, policama i okviru ogledala, soba izgleda povezana i promišljena. Kada su elementi potpuno različiti, prostor deluje fragmentisano i neudobno. Zato se preporučuje da svaki novi komad koji unosite u sobu uvezujete s postojećim detaljima, bilo kroz materijal, boju ili formu.
Mali dnevni boravak nije slabost stana, već prilika za dom u kojem svaki detalj ima smisla. Kada birate nameštaj i raspored, razmišljajte o tome kako soba može da se menja tokom dana: mesto za rad, prostor za druženje, ugao za odmor.
Sa odgovarajućim rasporedom, slojevitom rasvetom i diskretnim rešenjima za odlaganje, mali dnevni boravak može da izgleda veće, urednije i udobnije nego što ste mogli i da očekujete.
Tamne fleke na zidovima, neprijatan miris u prostoriji i ljuštenje boje samo su vidljivi znaci problema koji se krije ispod površine, prekomerne vlage i nedostatka svežeg vazduha. Ove pojave nisu samo estetski nedostatak, već upozorenje da prostor u kojem živimo nije zdrav. Dolaskom hladnijih meseci, kada prozore držimo zatvorenim da sačuvamo toplotu, vlaga i kondenz postaju još izraženiji. Zato je ključno pitanje: kako obezbediti dom bez buđi i vlage, ne samo trenutno, već trajno? Uz pomoć decentralizovane ventilacije kompanije Provent MSL iz Subotice.
Mnogi vlasnici stanova i kuća pokušavaju da se izbore sa buđi na zidovima krečenjem, hemijskim sredstvima ili češćim provetravanjem. Ali sve to donosi samo kratkoročno olakšanje. Istina je da buđ i vlaga nestaju tek kada se obezbedi stalna razmena vazduha.
Sistemi ventilacije, posebno decentralizovani rekuperatori, dokazano pružaju trajno rešenje. Oni omogućavaju neprekidnu cirkulaciju i kontrolu vlage u prostoru. Zidovi se suše, mirisi nestaju, a buđ se više ne vraća. Naša praksa pokazuje da je upravo ovakav sistem doneo mir i zdrav vazduh u brojne domove širom Srbije.

Vlaga u stambenim objektima nastaje svakodnevnim aktivnostima, kuvanjem, pranjem sudova, tuširanjem, sušenjem veša pa čak i disanjem ukućana. U prostoru bez dovoljne ventilacije, para se taloži na hladnim površinama, prozorima i zidovima. Tu se stvara idealna podloga za razvoj plesni i buđi.
Situaciju dodatno pogoršavaju moderni PVC prozori i termoizolacija, iako čuvaju toplotu, oni onemogućavaju prirodan ulazak svežeg vazduha. Tako se u domu zadržava vlaga, a sa njom i rizik od pojave buđi i neprijatnog mirisa.
Za razliku od privremenih rešenja, ventilacija donosi dugoročnu promenu. Jednom ugrađeni sistemi obezbeđuju stalno svež i suv vazduh bez potrebe za dodatnim intervencijama. To znači da nema više bacanja novca na krečenje svake jeseni, nema vlage koja uništava zidove i nema rizika za zdravlje ukućana.
Kada se eliminiše uzrok – višak vlage u prostoru – buđ jednostavno nema gde da se vrati. Zato ventilacija nije trošak, već ulaganje u mir, sigurnost i kvalitet života.

Buđ, vlaga i kondenz ne rešavaju se kanticom kreča, već sistemom koji obezbeđuje ono najvažnije, zdrav i svež vazduh. Ako želite da vaš dom ostane prijatan, siguran i dugovečan, pravo vreme da razmišljate o ventilaciji je sada, pre nego što jesen i zima donesu nove probleme.
📞 Javite se već danas: +381 64 88 43 927 | +381 66 80 38 221 ili pišite na mejl Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli..
Zapratite kompaniju PROVENT MSL i na Instagramu i Fejsbuku i budite u toku sa najnovijim rešenjima za zdraviji dom.
Britanski vozači kamiona zarađuju do tri puta više nego njihove kolege u Mađarskoj, a prestigli su čak i nemačke vozače – iako se često žale na plate i uslove rada, pokazuju novi podaci.
Kako piše trans.info, nedostatak radne snage nakon Bregzita i velike ekonomske razlike širom Evrope stvorili su kontinent na kojem geografija određuje visinu plate više nego vozačke veštine. Sa bruto platom od 3.350 funti mesečno (3.930 evra), britanski vozači su na vrhu evropske tabele, dok je Mađarska na dnu sa svega 1.039 evra.
Razlike u zaradama su izražene širom Evrope. Francuska (1.850 evra) i Rumunija (1.794 evra) stoje tek nešto bolje od Mađarske, dok je prosek u Španiji 2.450 evra, a u Poljskoj 2.814 evra. Jedino je Nemačka blizu britanskih nivoa sa 3.357 evra.
Kako izveštava ovaj portal, prava priča se vidi tek kada se plate uporede s nacionalnim prosekom. Međunarodni vozači iz Poljske zarađuju 2,7 puta više od minimalne zarade – najviše u Evropi – dok britanske kamiondžije zarađuju 70% više od minimalca i 9% iznad nacionalnog proseka. Nemački vozači zarađuju 64% iznad minimalca, ali i dalje 13% ispod nacionalnog proseka, prenosi Pluton logistics.
Sa druge strane, francuski vozači jedva prelaze minimalac (91% zakonskog minimuma), dok mađarske kamiondžije zarađuju čak ispod njega – 79% – što pokreće ozbiljna pitanja o održivosti profesije u Istočnoj Evropi.
Britanski vozači kamiona su neočekivano profitirali od nedostatka radne snage izazvanog Bregzitom. Podaci Nacionalne kancelarije za statistiku pokazuju da je medijalna neto plata 2.705 funti mesečno, što je 70% iznad minimalne zarade i skoro 30% više od prosečne plate u Britaniji.
Razlika je značajna: 10% najplaćenijih zarađuje preko 56.400 funti godišnje, dok i 10% najniže plaćenih uzima 26.700 funti. Regionalne razlike postoje – vozači u Londonu zarađuju više nego oni u Velsu ili na severoistoku – ali vožnja kamiona je postala jedno od bolje plaćenih zanimanja u Britaniji.
Za razliku od većine država u Evropi gde su vozači pri dnu tabela kada je plata u pitanju, britanske kamiondžije su iznad proseka, što ovu profesiju čini jednom od retkih transportnih grana gde plata i dalje ima realnu vrednost.
Nemački vozači zarađuju u proseku 2.536 evra neto mesečno – iako dobra suma, ovaj iznos je i dalje 13% ispod nacionalnog proseka. Profesija je u "sredini": iznad minimalca, ali ispod opšteg ekonomskog prosperiteta.
Regionalne razlike su velike, što odražava ekonomsku geografiju Nemačke. U Šlezvig-Holštajnu vozače očekuje 3.550–3.575 evra mesečno, dok istočne pokrajine poput Tiringije i Saksonije-Anhalt nude 3.175–3.275 evra. Berlin beleži 3.475 evra, što je neobično za istok zemlje.
Istraživanja pokazuju da vozači sve više očekuju više od same plate – modernu flotu, predvidive rasporede i dodatke za noćni i vikend rad, kako bi iskoristili veću pregovaračku moć zbog nedostatka radne snage.
Poljska ima dvostruki sistem koji osvetljava složenost evropske transportne ekonomije. Međunarodni vozači mogu zaraditi 2.345 evra neto – znatno iznad nacionalnog proseka i 3,2 puta više od minimalne zarade. Oni su postali evropska „mobilna aristokratija“, koristeći prednosti razlika u platama preko granica, piše trans.info.
Ali domaći vozači se suočavaju s težom realnošću. Početnici startuju sa 1.055 evra, tek 40% iznad minimalca, a često ne dostižu nacionalni prosek. Čak i iskusni domaći vozači sa 1.407 evra jedva se približavaju proseku.
Ovaj raskol odražava širu evropsku dinamiku: međunarodni transport nudi izlaz iz domaćih platnih ograničenja, dok lokalni ostaje vezan za nacionalne ekonomske realnosti.
U južnoj i istočnoj Evropi, kamionski transport je zarobljen u začaranom krugu niskih plata koji ugrožava dugoročni opstanak profesije.
Francuski vozači se suočavaju možda sa najgorim uslovima među zapadnoevropskim zemljama. Prosečna neto plata od 1.420 evra skoro je jednaka minimalcu i 1.300 evra manja od nacionalnog proseka. Čak i iskusni međunarodni vozači zarađuju tek 1.544 evra – što objašnjava zašto francuske kompanije sve više angažuju vozače iz istočne Evrope.
Španija pokazuje koliko iskustvo može da znači. Početnici zarađuju 1.070 evra neto, jedva iznad minimalca, ali veterani dostižu 2.040 – što je konačno na nivou nacionalnog proseka. Ovo zanimanje funkcioniše kao dugo stažiranje gde se upornost isplati tek nakon više godina, izveštava trans.info.
Mađarske kamiondžije rade u najgorim uslovima u Evropi. Sa neto platom od 271.000 forinti (690 evra) oni zarađuju ispod minimalne plate za kvalifikovane radnike i samo 58% nacionalnog proseka. Iako neformalni dodaci poput kilometraže podižu stvarnu zaradu, zvanični podaci pokazuju sistematsku potplaćenost.
Rumunski vozači sa 1.078 evra mesečno nešto su iznad procenjene medijane, ali daleko ispod nacionalnog proseka, što sugeriše da je profesija izašla iz samog dna, ali nije probila prag srednje klase.
Ove razlike otkrivaju fundamentalne strukturne probleme evropske logističke mreže. Dok britanski vozači profitiraju od nedostatka radne snage izazvanog Bregzitom, ostatak kontinenta i dalje funkcioniše na neodrživo niskim platama.
Zavisnost Francuske od stranih vozača i mađarska realnost plata manjih od minimalca ukazuju na ozbiljno opterećena tržišta. Pitanje pred evropskim donosiocima odluka je jasno: može li kontinent razviti održivu ekonomiju transporta ili će trgovina sve više zavisiti od sve manjeg broja vozača spremnih da rade za bedne zarade?
Za britanske vozače kamiona koji se i dalje žale na uslove, poruka je jasna – imaju jedan od najboljih poslova u Evropi u industriji u kojoj je geografija postala sudbina, zaključuje trans.info.
Dan bez kafe? Mnogima je to nemoguća misija. Prva jutarnja, popodnevna ili sikteruša; kafa je kafa i sve ako je ne pijete, sigurno imate nekoga u svojoj blizini koji popije makar jednu. Međutim, kao i sa svim namirnicama, a i napicima postoji granica u konzumaciji. Zato se i pitamo, koliko kafe je previše?
Svi znamo da je kafa prepuna kofeina, mnogi je piju baš zbog razbuđivanja i naleta energije, odnosno stimulacije. Nije nam ni nepoznato da treba biti umeren sa kofeinom i da prekomerna konzumacija može da dovede do anksioznosti, brzog kucanja srca, problema sa crevima i drugim zdravstvenim problemima.
Veoma je bitno doba dana kada će se kafa konzumirati. Nivo kofeina se nagomilava u krvotoku 20 minuta posle unosa, a potrebno je otprilike sat vremena da dostigne takozvani vrhunac. Neki istraživači smatraju da je prvu šoljicu kafe najbolje popiti sat vremena nakon buđenja, dok drugi smatraju da je dva sata idealno - piše Nova ekonomija.
Ljubitelji kafe će se razočarati, ali zdrava osoba može maksimalno da popije pet kafa dnevno, i to dobro raspoređene po danu. Važno je zapamtiti da svako drugačije absorbuje kofein i ima različitu toleranciju. Zarad svog blagostanja i najviše krvnog pritiska, pratite šta vam telo govori i konzumirajte kafu umereno.
Lekari preporučuju da se obrati pažnja na znojenje, srčanu aritmiju, želudac, nemir, glavobolju ili bilo kakvu vrstu bola ako se konzumira previše kafe. Najčešće je rešenje jednostavno – samo smanjite šoljicu, dve.
Obratite pažnju šta vam telo govori, ako osećate neki od pomenutih simptoma vrlo je verovatno da vaše životne navike bi trebali da prilagodite.
Kafa se obično unosi kako bi “podigla”, taj prvi, jutarnji gutljaj kofeina, mnogima je pravi gušt. Međutim, koliko god prednosti imao dosta studija ukazuje na to da se mora voditi računa o unosu kofeina. Čak je prošle godine, 2024. povučen proizvođač limunade iz SAD-a zbog optužbi da sadrži previše kofeina.
Zanimljivo je da mnogi unose prekomerne količine kafe, a ni ne znaju koliko ima kofeina.
Ako pričamo o espreso šoljici ona može imati od 250 do 700 miligrama kofeina, dok obična kafa sa mlekom može imati i do 120 miligrama. Kapućino, favorit mnogih, obično sadrži 70 do 80 miligrama kofeina, a ako pričamo o kapućinu iz nekih boljih lanaca on može imati i do 350 miligrama. Smatra se da domaća kafa može imati od 90 do 200 miligrama kofeina u zavisnosti od veličine.
Istraživači su otkrili da je najbolje unositi do 400 miligrama kofeina dnevno, ne više od 200 miligrama po napitku, a sve ostalo može stvarati ozbiljan rizik po zdravlje. Recimo, rizik od pobačaja i mrtvorođenja se povećava svakim unosom kofeina od 100 miligrama dnevno.
Nije kofein toliko loš, tvrde naučnici. Ipak, ima sposobnost da poveća protok krvi u mozgu i smatra se da unos kofeina do 60 odsto smanjuje rizik od razvoja Alchajmerove i Parkinsonove bolesti. Takođe, smatra se da kafa dobro deluje na crevnu floru, zahvaljujući bioaktivnim polifenolima i alkaloidnim jedinjenjima, koje između ostalog, sadrže kofein.
Sasvim logično, doktori će uvek preporučiti da se kafa ne pije šest do sedam sati pre spavanja, kako bi se osigurao kvalitet sna. Kao alternativa kafi uvek se mogu koristiti zdrave zamene, doduše ne toliko popularne kao kafa.
Psi ne mogu da kažu šta ih muči, pa svoje tegobe često izražavaju promenama u ponašanju. Jedan od signala na koji veterinar Džimi Bretli posebno skreće pažnju je učestalo češanje ili grickanje uha – znak koji može ukazivati na prisustvo krpelja i rani stadijum infekcije.
Pored češanja, obratite pažnju na naglu promenu raspoloženja: pas koji je ranije miran i lako se smirivao, sada može delovati nemirno ili anksiozno. Otpor prema maženju i njegovanju, kao i stalno tresenje glave, mogu ukazivati da se u uhu krije parazit koji stvara iritaciju.
Krpelji vole tople, tamne predjele tela pasa, a uši su idealno mesto za njihovo sidrenje. Nakon boravka u travi ili šumi, ali i u urbanim zelenim zonama, temeljno pregledajte ljubimca. Čak i jedan zakačeni krpelj može postati izvor ozbiljnih bolesti.
Kako prepoznati ugriz krpelja
Ako pas bez vidljivog razloga cvili ili pokazuje promenjen apetit, to može biti reakcija na ugriz. Krpelj, ako ostane neprimećen, iritira kožu i prenosi bakterije dok se hrani do nekoliko dana. Bretli upozorava da je pravovremeno otkrivanje ključno za sprečavanje komplikacija.
Koristite specijalizovane sprejove, kapi ili ogrlice obložene supstancama koje odbijaju ili ubijaju krpelje čim se približe koži psa. Posle svakog izlaska u prirodu, pregledajte ceo krzneni pokrivač, posebno uši, pazuhe i prepone.
Nemojte pokušavati da krpelja spalite ili gušite losionom, jer će to povećati rizik od prenosa bolesti. Umesto toga, lagano i pažljivo ga izvucite pincetom ili specijalnim češljem, držeći što bliže koži, a ne telu krpelja. Ako niste sigurni u tehniku, obratite se veterinaru.
Krpelji mogu preneti bakteriju koja izaziva lajmsku bolest. Kod pasa se javlja groznica, letargija, oticanje zglobova i gubitak apetita. Ako primetite ove simptome ili sumnjate na ugriz, odmah se posavetujte sa stručnjakom kako bi pravovremeno započeo tretman.
U Nacionalnom parku Tara, stručnim skupom „Koreni koji traju" obeleženo je 150 godina od otkrića Pančićeve omorike, 130 godina šumarstva i 120 godina turizma na Tari.
Dve decenije je Josif Pančić tragao za kraljicom četinara, koja je pre 20 miliona godina bila rasprostranjena u čitavoj Evropi, ali je preživela sve hirove geoloških epoha kao i ledeno doba, u kanjonu Drine.
Jedna od najvećih šumskih zajednica Pančićeve omorike na Tari je na lokalitetu Trenica u zaseoku Popovići; zaseoku koje je dobilo ime po svešteniku Đorđiju Đoku Đuriću, sa prozora čije kuće je Josif Pančić prvi put ugledao omoriku - piše RTS.
Danas 22000 vitkih stabala „ledene lepotice", kako ju je Pančić zvao, može se naći na 52 nalazišta Republike Srpske i Srbije.
“Mi smo uspeli da sa 111 stabala iz prirodnih lokaliteta i to onih za koje smo procenili da su najugroženiji i za koje verujemo da će brzo nestati ako ne preduzmemo nešto, sakupili seme, proizveli sadnice i na tri lokacije podigli semenske plantaže”, navodi prof. dr Milan Mataruga, sa Šumarskog fakulteta u Banja Luci.
Klimatske promene sve više ugrožavaju šumske ekosisteme, pa je nužno okrenuti se prirodi bliskom gazdovanju.
“Prirodi blisko gazdovanje ne znači ništa drugo nego da prenosimo iskustva ove omorike na njene naslednike, jer je ona živa, zdrava, jedra”, kaže prof.dr Milan Mederavić sa Šumarskog fakulteta u Beogradu.
A početak turizma na Tari vezuje se za dolazak pisca Milovana Glišića u manastirske konake, pre 12 decenija da leči pluća i od tada do danas balansira se između zaštite prirode i turističkih poseta.
“Nama možda neki ključni dokument u narednom periodu jeste plan upravljanja posetiocima, koji će definisati, da kažem, koji broj posetilaca u kom periodu bi trebalo da bude na nekim lokalitetima”, navodi Ranko Milanović iz NP Tara.
Jasno je domaćinima da turizam jeste ekonomska šansa, ali i odgovornost tamo gde šume šapuću vekovima, gde svako drvo pamti više od jednog života i gde se miluju tradicija i prirodna lepota.
Gradske večeri imaju posebnu magiju koja te tera da izvučeš ono najbolje iz svog ormara i zasijaš pod uličnim svetiljkam...
Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.
Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.
Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.