Priča Valentina Raiča iz Sombora nije samo o muzici. To je priča o povezanosti sa prirodom, sa sobom i sa zvukom koji nastaje iznutra. Valentin koji je inače poljoprivredni proizvođač, strastveni je kolekcionar najrazličitijih instumenata, ali i ručno rađenih lula.
Na prvi pogled prostor Valentina Raiča iz Sombora deluje kao neobična zbirka, sa jedne strane kolekcija ručno rađenih lula, sa druge instrumenti sa svih strana sveta. Gitara stoji uz hendpen (handpan), djembe pored kalimbe, a tu su i drombulje čiji metalni ton priziva neka davna vremena.
"Kalimba ima jezičke i zvuči kao kapljice kiše, a drombulje će vam zvučati poznato, sećaju na film "Ko to tamo peva", objasnio je Valentin.
Sve je počelo sa gitarom. Prvi akordi otvorili su vrata ka svetu zvuka, ali ne onom klasičnom, već istraživačkom. Najviše ga je privukla brazilska muzika – spora, emotivna, bogata nijansama. U tim tonovima pronašao je prostor za sebe.
"Za gitaru me najviše inspirisala rumba, spora je, lepa i emotivna, posle su dolazili i drugi instrumenti, kao što je ukulele, pa handpan, pa svi ostali ritmički", rekao je Valentin.
Pored umetnosti, bavi se i radom u prirodi. Možda je zato i druga njegova pasija vezana za drvo. Lule koje oblikuje priroda.
"Ova lula pravljena je od višnje, to je lepo drvo, miriši, oseti se na višnju, lako je za obradu i lepo izgleda, na nekim lulama se vidi rad i nekih drugih umetnika, kao što su crvići. Napravili su male kanaliće, dekorativne, rovareći ispod površine drveta", ispričao je Valentin Raič.
Iako Valentin potiče iz podneblja gde su žičani instrumenti tradicionalno prisutni, njegov muzički svet prevazilazi lokalne granice. U njegovom prostoru susreću se Balkan, Brazil, Afrika. I melodije koje se dopunjuju.
