Privreda i građani stavili su, zarad garancije otplate kredita, pod hipoteku 223.593 nepokretnosti procenjene vrednosti 8.208,6 milijardi dinara, što je gotovo 70 milijardi evra, pokazuju podaci Baze nepokretnosti pri Narodnoj banci Srbije za period od oktobra 2015. do marta 2025, piše N1.
Kada građani podižu stambeni kredit u banci, u najvećem broju slučajeva pod hipoteku se stavlja upravo stan ili kuća koji se kupuju iz kredita.
Ali, garancija za otplatu može da bude i neka druga nepokretnost, poput roditeljske kuće ili drugog stana koju dužnik već ima u vlasništvu.
Kada je reč o privrednicima, oni pod hipoteku stavljaju nepokretnosti i za druge vrste kredita – investicione, one za likvidnost, obrtna sredstva.
Ukupna vrednost svih tih nepokretnosti stavljenih pod hipoteku, kojih je trenutno 223.593, iznosi prema oceni procenitelja – gotovo 70 milijardi evra.
U Bazu nepokretnosti, koju je Narodna banka Srbije formirala u oktobru 2015. godine kada je počelo izveštavanje banaka, a zaključno s podacima dostavljenim do 20. marta 2025, uneti su podaci o 223.593 nepokretnosti, čija je procenjena vrednost 8.208,6 milijardi dinara, što iznosi pomenutih 70 milijardi evra.
U Bazi nepokretnosti ne nalaze se informacije o nepokretnostima koje su predmet kupovine iz stambenog kredita – već podaci o nepokretnostima koje su date kao obezbeđenje za taj kredit, pojašnjavaju u NBS.
Reč je o bazi podataka o procenama vrednosti nepokretnosti koje su predmet hipoteke i kreditima obezbeđenim hipotekom.
“U Bazi nepokretnosti nalaze se podaci o nepokretnostima koje predstavljaju sredstvo obezbeđenja kredita odobrenih od strane banaka, pri čemu pomenute nepokretnosti obuhvataju kako stambene, tako i komercijalne nepokretnosti.
Reč je nepokretnostima koje su date kao sredstvo obezbeđenja različitih vrsta kredita odobrenih i privredi i stanovništvu – ne isključivo stambenih kredita, već i investicionih, kredita odobrenih za likvidnost i obrtna sredstva i dr, pri čemu pomenute nepokretnosti ne moraju nužno biti predmet kupoprodajnih transakcija koje su finansirane iz kredita”, objašnjavaju za portal N1 u NBS.
Baza nepokretnosti ne sadrži podatke o nekretninama čija kupovina nije finansirana iz kredita.
“Treba imati u vidu i da je u pomenutoj Bazi nepokretnosti fokus na procenjenim vrednostima nekretnina, odnosno na vrednostima koje daju ovlašćeni procenitelji za hipotekarne kredite, a ne na kupoprodajnim vrednostima nepokretnosti.
S tim u vezi, prilikom obračuna prosečne vrednosti nepokretnosti iz Baze nepokretnosti, treba imati u vidu i dodatne podatke navedene u Godišnjem izveštaju o stabilnosti finansijskog sistema u 2024. godini, prema kojima se od ukupne procenjene vrednosti svih nepokretnosti iz Baze nepokretnosti koja je iznosila 8.208,6 milijardi dinara, 80,8 odsto vrednosti odnosi na komercijalne nepokretnosti, dok se preostali deo odnosi na stambene nepokretnosti (koje čine 75,3 odsto ukupnog broja nepokretnosti unetih u Bazu nepokretnosti – 223.593)”, navodi NBS.
To znači da bi prosečna procenjena vrednost stambenih nepokretnosti iz Baze nepokretnosti bila značajno niža od vrednosti koja se dobija prostim deljenjem ukupne procenjene vrednosti sa ukupnim brojem nepokretnosti.
Čije nepokretnosti više vrede
Dakle, u Bazi nepokretnosti, od oktobra 2015. zaključno s podacima dostavljenim do 20. marta 2025, uneti su podaci o 223.593 nepokretnosti, čija je procenjena vrednost 8.208,6 milijardi dinara.
Najveći broj unetih podataka odnosi se na stambene nepokretnosti – 75,3 odsto ukupnog broja nepokretnosti.
To znači da se od pomenute 223.593 nepokretnosti – 168.364 odnosi na stanove i kuće koji su procenjeni radi uspostavljanja hipoteke na njima kao sredstva obezbeđenja stambenih kredita.
Preostalih 55.229 su komercijalne nepokretnosti.
Međutim, iako čine čak 75,3 odsto ukupnog broja nepokretnosti pod hipotekom upisanih u ovu bazu, kada je reč o njihovoj vrednosti (udelu u pomenutih 8.208,6 milijardi dinara, tj. 70 miliona evra) ubedljivo je dominantno učešće komercijalnih nepokretnosti kao sredstva obezbeđenja – čak 80,8 odsto.
To znači da je 55.229 komercijalnih nepokretnosti pod hipotekom procenjeno na 6.632,5 milijardi dinara (što je oko 56,49 milijardi evra), a da se preostali iznos od 1.576,1 milijardu dinara (što je oko 13,43 milijarde evra) odnosi na vrednost 168.364 stanova i kuća koje su građani stavili pod hipoteku zarad podizanja stambenog kredita.
Kuće i stanovi pod hipotekom za stambene kredite
“U skladu s podacima o prvim procenama stambenih nepokretnosti, datih kao sredstvo obezbeđenja za stambene kredite unete u bazu nepokretnosti, prosečna procenjena vrednost po kvadratnom metru za Republiku Srbiju u 2024. godini iznosila je 1.597 evra”, navodi se u Godišnjem izveštaju o stabilnosti finansijskog sistema za 2024. godinu.
U izveštaju se navodi da je primetna značajna disperzija vrednosti stambenih nepokretnosti između regiona u Srbiji tokom 2024.
Tako je prosečna procenjena vrednost po kvadratnom metru u beogradskom regionu od 2.352 evra – znatno veća od prosečne procenjene vrednosti po kvadratnom metru u drugim regionima:
“S obzirom na to da se najveći broj procenjenih stambenih nepokretnosti odnosi na beogradski region, može se zaključiti da je prosečna procenjena vrednost po kvadratnom metru stambenih nepokretnosti u Srbiji u velikoj meri određena kretanjem vrednosti procena stambenih nepokretnosti u tom regionu. Takođe, u beogradskom regionu postoji disperzija prosečne procenjene vrednosti stambenih nepokretnosti po kvadratnom metru po opštinama, pa se tako po relativno nižim prosečnim procenama vrednosti izdvajaju prigradske opštine i opštine na periferiji grada”, ukazuje se u izveštaju.
S druge strane, prosečna procenjena vrednost po kvadratnom metru u opštinama u užem centru grada bila je iznad 3.200 evra (Savski venac – 3.797 evra, Stari grad – 3.539 evra i Vračar – 3.297 evra).
“Takva disperzija prosečnih procenjenih vrednosti po kvadratnom metru stambenih nepokretnosti nije zastupljena samo u beogradskom regionu već i u drugim regionalnim centrima – u Novom Sadu u odnosu na ostale opštine u Vojvodini (Novi Sad – 1.920 evra, ostale opštine regiona – 784 evra), u regionu južne i istočne Srbije (Niš – 1.337 evra, ostale opštine regiona – 819 evra) i regionu Šumadije i zapadne Srbije (Kragujevac – 1.120 evra, ostale opštine regiona – 942 evra).
Maksimalna pojedinačna vrednost procenjene stambene nepokretnosti po kvadratnom metru u 2024. registrovana je na teritoriji opštine Savski venac, a najniža kod nepokretnosti koja se nalazi u Vojvodini.
U odnosu na 2023. godinu, procenjene vrednosti stambenih nepokretnosti po kvadratnom metru u 2024. porasle su za 9,7 odsto u Srbiji, za 17,8 odsto u Vojvodini, za 12,7 dosto u regionu južne i istočne Srbije, za 8,4 odsto u regionu Šumadije i zapadne Srbije i za 7,1 odsto u beogradskom regionu.
Tokom 2024, na nivou Srbije ukupno je evidentirano 9.036 procena, što je za 3.179 procena više nego u prethodnoj godini.
“Navedeno povećanje broja procena odražava trend povećanja broja kupovine stambenih nepokretnosti sredstvima iz kredita. Prosečne procenjene vrednosti stambene nepokretnosti po kvadratnom metru od oktobra 2015. do kraja 2024. godine imaju trend rasta i za Republiku Srbiju i za sve pojedinačne regione. Na osnovu podataka iz baze nepokretnosti, prosečna procenjena vrednost stambenih nepokretnosti po kvadratnom metru može se utvrditi ne samo po regionima i opštinama već i prema godini izgradnje, vrsti nepokretnosti (kuća/stan), strukturi stanova i slično”, navodi NBS u izveštaju.
Prosečna procenjena vrednost po kvadratnom metru stambene nepokretnosti u novogradnji u 2024. iznosila je oko 1.920 evra u Republici Srbiji (2.585 evra u beogradskom regionu) i viša je od prosečne procenjene vrednosti starijih nepokretnosti, koja je iznosila 1.503 evra (2.299 evra u beogradskom regionu).
Takođe, primetno je da su prosečne procenjene vrednosti po kvadratnom metru stanova (1.935 evra u Srbiji i 2.448 evra u beogradskom regionu) znatno više od prosečnih procenjenih vrednosti po kvadratnom metru kuća (626 evra u Srbiji i 1.152 evra u beogradskom regionu).
Posmatrano prema strukturi stanova, najviša prosečna procenjena vrednost po kvadratnom metru u Srbiji zabeležena je kod garsonjera (2.302 evra) i četvorosobnih i većih stanova (2.268 evra), dok u beogradskom regionu najvišu prosečnu procenjenu vrednost imaju četvorosobni i veći stanovi (2.810 evra), koji obično predstavljaju luksuzne nepokretnosti, a zatim slede garsonjere (2.782 evra).
“Najviše stanova koji predstavljaju obezbeđenje po stambenim kreditima a procenjeni su u 2024. godini nalazi se u zgradama s pet (1.516), četiri (1.448) i tri sprata (1.134), što čini 51,6 odsto ukupnog broja procenjenih stanova (7.939) i ukazuje na to da u Srbiji ima najviše zgrada te spratnosti. Takođe, najviše navedenih stanova nalazi se na poslednjem (1.988) i pretposlednjem spratu (1.571), što čini 44,8 odsto ukupnog broja procenjenih stanova. Što se tiče zastupljenosti stanova prema spratnosti, najviše su zastupljene procene vrednosti za stanove na prvom (1.513), drugom (1.402) i trećem spratu (1.244), što predstavlja 52,4% ukupnih procena svih stanova”, navodi se u izveštaju.
Posmatrano po broju soba, u 2024. godini najviše su zastupljene procene vrednosti dvosobnih stanova (1.797 – prosečne površine 52,6 kvadratnih metara), dvoiposobnih (1.305 – prosečne površine 61,4 kvadratna metra) i trosobnih (1.207 – prosečne površine 70,8 kvadratnih metara), što predstavlja 54,3 odsto svih procena stanova.
“Prosečna površina svih stanova čija je procena izvršena u 2024. iznosi oko 59,7 kvadratnih metara, dok je medijana 57 kvadratnih metara, što ukazuje na to da je veći broj stanova s manjom površinom dat u obezbeđenje hipotekarnih stambenih kredita”, pojašnjava se u izveštaju NBS.
Baza nepokretnosti formirana je na osnovu Zakona o proceniteljima vrednosti nepokretnosti sa ciljem, kako navode u NBS – unapređenja procesa procene vrednosti nepokretnosti pružanjem licenciranim proceniteljima i bankama potrebnih ažurnih podataka o vrednostima nepokretnosti čime se osigurava transparentnost i konzistentnost procena, a samim tim i ograničava uticaj kretanja na tržištu nepokretnosti na finansijsku stabilnost.
NBS od 2015. godine vodi tu bazu podataka o procenama vrednosti nepokretnosti koje su predmet hipoteke i o kreditima obezbeđenim hipotekom, a radi, kako se navodi – unapređenja osnova za kvalitetniju procenu vrednosti nepokretnosti, što doprinosi smanjenju rizika nastanka novih problematičnih kredita.
Bazi mogu da pristupe NBS, banke i licencirani procenitelji.
Kako je u toku sezona prehlada, virusa i gripa, zapušeni nos je mnogima problem ovih dana, što donosi otežano disanje.
Umesto da odmah krenemo ka lekovima, postoje jednostavni trikovi koji mogu olakšati disanje, poput jednog iz popularnog klipa, piše Zadovoljna.hr.
Prema viralnom videu koji dele korisnici, trik je izuzetno jednostavan i može se isprobati odmah kod kuće.
U videu se pokazuje da s dva prsta lagano podignete gornju usnicu prema gore i prema nosu — time se stimuliše područje iznad usne i disajni putevi, što nekim ljudima može pomoći da osete olakšanje u disanju.
U ovoj tehnici palac i prsti rade zajedno na malom pokretu koji može posredno rasteretiti sinuse i olakšati protok zraka kroz nozdrve.
Imajte na umu da takve metode nisu zamena za medicinski savet, ali mnogi ljudi na društvenim mrežama podelili su da im je trik barem kratkoročno pomogao ako imaju zapušeni nos.
Dobrovoljno vatrogasno društvo „Bački Breg“ nabavilo je novo vozilo za potrebe rada ovog društva. Reč je o kombiju marke „Renault Trafic“, koji će služiti dobrovoljnim vatrogascima za odlazak na intervencije, obuke, takmičenja, kao i druge aktivnosti u kojima ovo dobrovoljno vatrogasno društvo učestvuje.
Vozilo je obezbeđeno od sredstava koja su dodeljena na osnovu javnog konkursa za finansiranje i sufinansiranje programa i projekata dobrovoljnih vatrogasnih društava na teritoriji Grada Sombora. Pored kombija, ovim sredstvima finansirana je i nabavka nove pvc stolarije za zgradu vatrogasnog doma u Bačkom Bregu.
Grad Sombor godinama u nazad pomaže rad dobrovoljnih vatrogasnih društava na svojoj teritoriji putem godišnjeg javnog konkursa za finasiranje programa/projekata dobrovoljnih vatrogasnih društava, odnosno vatrogasnog saveza na osnovu kojeg se dodeljuju finansijska sredstva iz budžeta Grada Sombora. U skladu sa potrebama dobrovoljno – vatrogasnh društava od dodeljenih finansijskih sredstava fimnasira se redovno funkcionisanje i održavanje objekata doborovoljno vatrogasnih društava, nabavke opreme i goriva za intervenicije, registracije i održavanja vatrogasnih vozila, troškovi lekarski pregleda, osiguranja i obuke dovorovoljno vatrogasih jedinica.
| Datum | Vreme | Pokojnik | Groblje |
|---|---|---|---|
| 22.12.2025 | 13:00 | MARKO DRČA (1941) | Veliko pravoslavno groblje Sombor |
| 22.12.2025 | 14:00 | NIKOLA LAKIĆ (1955) | Veliko pravoslavno groblje Sombor |
| 22.12.2025 | 12:00 | SAVKA KOVČIN (1947) | Veliko pravoslavno groblje Sombor |
Kako se godina bliži kraju, mnogi od nas prirodno odvajaju vreme za razmišljanje o proteklim mesecima.
Međutim, nakon što praznično uzbuđenje splasne, neki ljudi mogu početi da se suočavaju s novogodišnjom tugom i da se fokusiraju na sve neispunjene ciljeve. O tome kako se ova tuga može ispoljiti, kako utiče na svakodnevni život i kako je držati pod kontrolom, govorio je psiholog Ravi Gil, prenosi Index.
„Uobičajen način da se prepozna tuga jeste posmatranje misli koje se javljaju i njihove učestalosti“, kaže Gil.
„Razmislite o tome koliko često razmišljate o stvarima koje niste uradili.“
On objašnjava da povremena negativna misao nije problem, ali da problem nastaje kada osoba zapadne u negativnu petlju.
„Ako se stalno vraćamo na mesto gde se negativne misli aktiviraju i zaglavimo u toj petlji, to je verovatno tuga.“
Tuga često može da zamagli rasuđivanje.
„Ako patite od tuge, možda nećete biti u stanju da sagledate da su ciljevi bili nerealni ili da je godina jednostavno bila zaista teška“, navodi Gil.
„Možda ćete imati poteškoća da uočite bilo šta pozitivno, jer postoji snažan fokus na negativno.“
To može dovesti do nagomilanog stresa.
„Kratkoročno, stres može biti prilično koristan jer nam pomaže da se osećamo motivisano i da obavljamo stvari“, kaže Gil.
„Međutim, ako dozvolite da se stres gomila tokom dužeg perioda, to može imati veoma negativan uticaj na vaše zdravlje.“
„U ovo doba godine, kada se družite s prijateljima ili kolegama, mnogi ljudi počinju da razgovaraju o novogodišnjim odlukama, što vas prirodno može odvesti u prostor preispitivanja“, kaže Gil. „Možda ste početkom godine sebi rekli da ćete nešto uraditi drugačije ili da nećete upasti u iste obrasce ponašanja kao ranije, a sada imate osećaj da to niste ostvarili. To može izazvati mnogo tuge i ostaviti vas prilično obeshrabrenima.“
Pritisak i nerealna očekivanja vezana za samopoboljšanje mogu ljude gurnuti u negativnu spiralu poređenja.
„Ljudi stalno dele slike svojih uspeha na internetu i lako je upoređivati se s tim“, kaže Gil.
„Mnogi se uhvate u taj negativni krug i ideju da im ponestaje vremena.“
Zatišje između Božića i Nove godine, kao i poremećene rutine koje dolaze s praznicima, takođe mogu pojačati ova osećanja.
„Tokom tog perioda, kada nemate mnogo obaveza, možete pogledati po kući i pomisliti: ‘Evo onog projekta koji nisam uspeo da završim’, i upasti u negativno raspoloženje“, kaže Gil.
Pored toga, spoljašnji sezonski faktori mogu dodatno doprineti sumornom tonu.
„Tokom zime dani postaju kraći i mračniji, a manjak izloženosti prirodnom dnevnom svetlu značajno utiče na nivo serotonina“, objašnjava Gil.
„Serotonin je povezan sa ciklusom spavanja i budnosti, pa se prirodno osećamo usporeno i tromo, a motivacija za obavljanje stvari može da nestane.“
Dr Gil nudi nekoliko praktičnih saveta za suočavanje s ovim osećanjima. Prvi korak je promena načina razmišljanja.
„Iskoristite priliku da preoblikujete neke od negativnih misli i da odvojite sopstvenu vrednost od ishoda“, savetuje.
„Navedite nešto što je ove godine bilo vaše postignuće, a što možda niste prepoznali.“
Uspostavljanje dobre rutine takođe je veoma važno.
„Tuga često proističe iz straha od nepoznatog. Kada uvedemo strukturu i rutinu, stvaramo prostor psihološke sigurnosti jer znamo šta sledi“, objašnjava Gil.
„Tada se naš nervni sistem može opustiti i ne dolazi do nagomilavanja tuge.“
San bi takođe trebalo da bude prioritet.
„San je jedno od zaista pozitivnih uporišta koje nam je svima potrebno za opšte resetovanje blagostanja“, kaže Gil.
„Ako uspemo da uspostavimo dobru rutinu spavanja, dobijamo najbolju moguću osnovu za upravljanje tugom.“
Važno je i da prestanemo da se upoređujemo s drugima.
„Imajte na umu da ljudi na društvenim mrežama uglavnom dele samo dobre stvari i mnogo toga izostavljaju“, kaže Gil.
„Ne prihvatajte sve što vidite zdravo za gotovo.“
U trenucima pojačane nelagode pokušajte s dubokim disanjem.
„Kada doživimo nalet tuge, negativne misli često preuzmu kontrolu i to može uticati na pravilno disanje“, objašnjava Gil.
„Pokušajte da usporite i regulišete dah sporim, dubokim udisajima.“
Na kraju, umesto velikih novogodišnjih odluka, postavite manje, mesečne ciljeve.
„Umesto da donosimo odluku za celu godinu, mislim da bi trebalo da ih podelimo po mesecima“, preporučuje Gil.
„Ako veliki cilj razložimo na male, ostvarive korake, to može doneti najveću promenu.“
Planiranje godišnjeg odmora je uzbudljivo, ali izbor pravog saputnika ključan je za uspeh putovanja.
Kaže se da tek na putu zaista upoznate nekoga, a astrologija nam otkriva da određeni horoskopski znaci, sa svojim specifičnim karakteristikama, mogu i najlepši odmor pretvoriti u test živaca, prenosi Index.hr.
Iako svako može imati loš dan, ova tri znaka poznata su po tome što su posebno zahtevni saputnici.
Device su majstori organizacije, ali na putovanju ta njihova vrlina može postati naporna. Njihov plan puta isplaniran je u minut i ne ostavlja nimalo prostora za spontanost.
Svako odstupanje od rasporeda za njih je izvor stresa, a njihovo kritičko oko primetiće svaku mrlju na posteljini ili presporu uslugu u restoranu. Iako sve to rade sa najboljom namerom – da sve bude savršeno – njihova stalna potreba za kontrolom i sklonost prigovaranju mogu iscrpeti i najstrpljivije saputnike.
Putovanje sa Devicom može se pretvoriti u niz zadataka koje treba obaviti, umesto u opuštajuće iskustvo. Njihova briga o detaljima, od higijene do budžeta, često zaseni svu zabavu. Ako niste spremni da sledite stroga pravila i slušate detaljne analize svakog propusta, odmor sa Devicom mogao bi vam ličiti na napornu radnu nedelju.
Odmor sa Blizancem je nepredvidiva avantura, ali ne uvek na dobar način. Njihova radoznalost je bezgranična, ali isto važi i za njihovu neodlučnost i nemir. U jednom trenutku žele da istražuju istorijske znamenitosti, u drugom da leže na plaži, a pet minuta kasnije već im je sve dosadno.
Ta stalna promena planova može biti izuzetno frustrirajuća i često rezultira time da se na kraju ne uradi ništa konkretno.
Njihova lepršavost može dovesti i do praktičnih problema – zaboravljenih karata, izgubljenih rezervacija ili kašnjenja na dogovore. Blizancima je potrebna stalna mentalna stimulacija i interakcija, što može biti naporno za saputnike koji žele mir i tišinu. Njihova energija je zarazna, ali ako niste spremni na haos, putovanje sa njima može vas potpuno iscrpeti.
Rakovi su u duši kućni tipovi i putovanja ih često izbacuju iz zone komfora. Oni žude za sigurnošću i poznatim okruženjem, pa se u novoj sredini mogu osećati anksiozno i povučeno. Nije retkost da Rak na odmoru više vremena provede žaleći se da mu nedostaje sopstveni krevet nego uživajući u novim iskustvima.
Njihova preosetljivost znači da i najmanji problem, poput lošeg vremena ili neljubaznog konobara, može da pokvari ceo dan.
Njihove česte promene raspoloženja mogu stvoriti napetu atmosferu. U jednom trenutku su srećni i zadovoljni, a već u sledećem tužni ili uvređeni zbog neke sitnice. Saputnici se često osećaju kao da moraju da hodaju po jajima kako ne bi povredili njihova osećanja, što opuštajući odmor pretvara u emocionalni napor.
Naravno, ovo su astrološke generalizacije i ne znači da će svaki pripadnik ovih znakova biti loš saputnik. Ključ svakog uspešnog putovanja leži u dobroj komunikaciji, strpljenju i kompromisu. Na kraju, najvažnije je mudro izabrati sa kim delite uspomene sa putovanja, bez obzira na horoskop.
Parfem je jedan od najintimnijih oblika ličnog izraza. Ne vidi se, ali ostaje u sećanju. Pravilno korišćenje parfema ne zavisi samo od cene bočice ili zvučnog imena, već od razumevanja načina na koji miris reaguje sa kožom, vazduhom i okruženjem.
Način na koji nosite parfem nije pitanje strogih pravila, već osećaja. Parfem nije stvoren da „uguši“ prostor, već da se sa njim uskladi. Francuskinje koriste se trikovima zbog kojih miris parfema ostaje duže na koži.
Način nanošenja parfema ima veći uticaj nego što se na prvi pogled čini. Česta navika da se zglobovi trljaju jedan o drugi nakon nanošenja menja razvoj mirisa parfema. Trenje zagreva kožu i remeti ravnotežu mirisnih nota, zbog čega parfem gubi jasnoću i dubinu - piše Nova.rs.
U svetu parfema važi nepisano pravilo da strpljenje čuva karakter. Parfem se nanosi sa male distance i ostavlja da se sam razvije, bez dodatnih intervencija. Tako zadržava strukturu i karakter kakav je parfimer zamislio.
Parfem ne postoji odvojeno od kože, već sa njom stalno komunicira. Tačke pulsa, gde je toplota prirodno prisutna, omogućavaju da se miris širi postepeno i diskretno. Zglobovi, vrat, unutrašnja strana laktova, kao i područje iza kolena i oko članaka, stvaraju suptilan mirisni trag.
Manje je preporučljivo nanošenje iza ušiju, jer se miris tu često zadržava u prirodnim uljima kože i gubi svežinu. Pravilno odabrano mesto čini da parfem postane deo pokreta, a ne statičan miris.
Kao i garderoba, parfemi se prilagođavaju godišnjem dobu. Lagane i sveže kompozicije sa citrusnim ili prozračnim cvetnim notama deluju čisto i energično tokom dana i u toplijim mesecima.
U večernjim satima i zimi u prvi plan dolaze dublji i topliji akordi, sa drvenastim, ćilibarskim ili blago slatkim tonovima. Menjanje parfema u skladu sa sezonom nije luksuz, već razumevanje konteksta. Dva ili tri pažljivo odabrana mirisa često su dovoljna za osećaj stalne, ali nikada monotone elegancije.
U savremenom načinu života, diskrecija je postala znak sofisticiranosti. Parfem nije tu da ispuni prostor, već da se otkrije tek u blizini. Idealan miris deluje kao mala tajna koju mogu otkriti samo oni koji priđu bliže.
Preterano nanošenje stvara zamor i umanjuje efekat. U većini slučajeva, dva precizna prskanja sasvim su dovoljna da parfem bude prisutan, ali ne i napadan.
U kancelarijama, javnom prevozu i restoranima, miris postaje deo zajedničkog iskustva. Lagani i čisti parfemi ponašaju se prijatnije i manje opterećuju okolinu u zatvorenim prostorima. Intenzivni mirisi, iako često prelepi, primereniji su večernjim događajima ili boravku na otvorenom. Parfem treba da dopuni prisustvo, a ne da ga zameni.
Koža ima ključnu ulogu u trajnosti parfema. Hidrirana koža bolje zadržava mirisne molekule, pa se parfem često lepše razvija nakon tuširanja i nanošenja neutralne kreme.
Kod suve kože miris brže isparava. Male promene u svakodnevnoj rutini mogu značajno poboljšati krajnji efekat, bez potrebe za jačim ili skupljim parfemima.
Nega parfema kao deo životnog stila
Bočica parfema nije samo estetski detalj. Svetlost, toplota i vlaga postepeno razgrađuju miris. Najbolje ga je čuvati na tamnom i suvom mestu, daleko od pare iz kupatila i direktnog sunca. Na taj način čuva se celovitost mirisa i njegova originalna ideja.
Prskanje sa previše male udaljenosti dovodi do toga da se parfem ne rasporedi ravnomerno, već ostane koncentrisan na jednom mestu, što pojačava alkoholnu notu u prvom trenutku.
Zabluda je i da više nanošenja produžava trajnost. Ponovno prskanje u zatvorenim prostorima, poput bioskopa ili javnog prevoza, ne doprinosi eleganciji, već često stvara nelagodnost kod drugih.
Parfem nikada ne treba da služi za prikrivanje neprijatnih mirisa. Bez osnovne higijene, miris se meša sa neželjenim notama i stvara efekat koji je daleko od profinjenog.
Isto važi i za nanošenje na odeću u nadi da će miris duže trajati. Tkanine zadržavaju alkohol i mogu promeniti i miris i izgled garderobe.
Nanošenje parfema na kosu takođe nije preporučljivo, jer alkohol isušuje vlas. Za tu namenu postoje posebne mirisne maglice prilagođene strukturi kose.
Neke greške ne utiču samo na utisak, već dugoročno oštećuju i sam parfem. Nošenje bočice u torbi tokom celog dana izlaže je toploti, svetlosti i stalnom pomeranju, što postepeno narušava sastav mirisa.
Isprobavanje velikog broja parfema zaredom u parfimeriji dovodi do zamora čula, jer nos nakon nekoliko mirisa gubi sposobnost da jasno razlikuje nijanse.
Kada bismo mogli da biramo, želeli bismo da naši psi žive zauvek. Nažalost, to nije moguće – koliko god da su voljeni i negovani, njihovi životi su znatno kraći od naših.
Iako ne postoji precizan način da se predvidi životni vek psa, poznato je da pojedine rase u proseku žive duže od drugih. Ipak, genetika je samo jedan deo slagalice: na dugovečnost utiču i stil života, kvalitet ishrane, redovna veterinarska briga, ali i sama veličina psa.
Faktor veličine je posebno istaknut u studiji koja je otkrila da veći psi imaju veću verovatnoću da umru mlađi. Istraživači veruju da su decenije selektivnog uzgoja radi proizvodnje većih pasa možda nenamerno učinile velike rase podložnijim raku.
Drugim rečima, tela pasa nisu imala dovoljno vremena da se prilagode brzim promenama u veličini koje su ljudi izazvali, stvarajući ono što autori nazivaju „evolucionim zaostajanjem“ u njihovoj prirodnoj odbrani od raka, piše Index.hr.
Njuzvik je razgovarao sa veterinarkom dr Betani Hsija o ovoj temi, koja je otkrila koje rase pasa imaju tendenciju da najduže žive i šta vlasnici mogu da urade kako bi svojim ljubimcima pružili što više godina zajedno.
„Nekoliko rasa stalno se nalazi na vrhu liste pasa sa najduže živećim godinama zbog svojih genetskih predispozicija i generalno dobrog zdravlja“, objasnila je Hsija, dodajući da manji psi često imaju prednost.
„Ovi sićušni psi su poznati po svom dugom životnom veku“, rekao je Hsija. Mnogi žive od 14 do 16 godina, a neki žive i duže. Njihova mala veličina je snažno povezana sa dugovečnošću.
Jazavičari, posebno minijaturna varijanta, često žive od 12 do 16 godina, a ponekad i duže. Zbog dugih leđa i sklonosti ka razvoju problema sa kičmom, održavanje zdrave težine je ključni faktor za zdravlje ove rase.
Patuljaste i minijaturne pudle su poznate po svojoj inteligenciji i izdržljivosti i obično žive od 12 do 16 godina. „Oni su generalno izdržljivi psi kada se dobro brinete o njima“, rekla je Hsija.
Ljubazni i orijentisani na ljude, ši cui često žive između 10 i 16 godina. Njihov životni vek u velikoj meri zavisi od zdravlja respiratornih organa i redovne nege.
Iako su veći od ostalih rasa na ovoj listi, biglovi obično žive 12 do 15 godina. Njihova aktivna priroda doprinosi njihovoj dugovečnosti – sve dok im se apetit drži pod kontrolom kako bi se sprečilo da postanu gojazni.
Rasa je važna, ali nije jedina stvar koja je bitna. Dr Hsija naglašava da vlasnici mogu napraviti značajnu razliku u kvalitetu i dužini života svog ljubimca svakodnevnom negom. Evo njenih preporuka:
Hranite svog psa visokokvalitetnom, uravnoteženom ishranom koja je prikladna njegovom uzrastu, veličini i nivou aktivnosti.
Budite umereni sa poslasticama i ostacima hrane sa stola. Prekomerno hranjenje je najbrži put do gojaznosti, koja skraćuje život i pogoršava hronične bolesti.
Neka vaš pas bude aktivan. Redovna vežba podržava zdravu težinu, jake mišiće i zdravlje srca, a istovremeno sprečava probleme u ponašanju izazvane dosadom.
Ne preskačite preventivne veterinarske preglede. Rutinski pregledi, vakcinacije i zaštita od parazita pomažu u ranom otkrivanju zdravstvenih problema.
Vežbajte mozak vašeg psa, ne samo noge. Slagalice, dresura, šetnje sa mirisom i nova iskustva održavaju pse mentalno aktivnim i mogu usporiti kognitivno starenje.
Obezbedite bezbedan dom bez stresa. Udobno okruženje je neophodno za dobrobit. Pobrinite se da vaš pas uvek ima toplo mesto za spavanje, svežu vodu i zaštitu od vremenskih uslova.
„Sprovođenjem ovih sveobuhvatnih strategija nege, vlasnici mogu značajno poboljšati šanse svog psa da živi dug, zdrav i srećan život“, zaključila je Hsija.
Iako niko od nas ne može zaustaviti vreme, kombinacija pametnog izbora rase, redovne nege i zdravih navika može pomoći našim psećim prijateljima da ostanu sa nama što je duže moguće i da godine koje provedu sa nama budu ispunjene srećom.
Slobodan Mitrić, poznatiji kao Karate Bob, ostao je zapamćen kao jedna od najkontroverznijih figura iz senke bivše Jugoslavije.
Tajni agent, majstor borilačkih veština, pisac i čovek tragične sudbine, decenijama je izazivao polemike, kako svojim tvrdnjama o delovanju za državu, tako i nasilnim događajima koji su obeležili njegov život, prenosi Dnevno.hr.
Rođen u bivšoj Jugoslaviji, Mitrić je karijeru započeo radeći za državu. Prema sopstvenim rečima, obavljao je poverljive zadatke širom Evrope, delujući u interesu države i njenih sigurnosnih struktura.
Ipak, njegov se život, kako je tvrdio, nepovratno promenio kada je odbio da izvrši naredbu o likvidaciji jedne mete. Zbog toga je bio prisiljen da beži iz otadžbine.
Zato je 1973. godine stigao u Holandiju. Umesto sigurnosti, međutim, sačekao ga je događaj koji će zauvek obeležiti njegov život.
Na Božić iste godine, u Amsterdamu je ubio trojicu jugoslovenskih državljana, tvrdeći da su bili agenti poslati da ga likvidiraju. Policija je slučaj tretirala kao mafijaški obračun, dok je Mitrić uporno tvrdio da je reč o obrani i profesionalnom zadatku tajnog agenta koji je delovao pod pokrićem. Sud ga je osudio na 13 godina zatvora.
Boravak u zatvoru Mitrić je iskoristio za učenje jezika i pisanje. Dok je robijao nastala su njegova sećanja na tajni svet jugoslavenske obaveštajne službe, kasnije objavljena pod naslovom “Titov tajni agent” (Geheim agent van Tito).
U knjizi je prikazan kao svojevrsni “jugoslovenski Džejms Bond”, koji je po nalogu države izvršavao zadatke u Francuskoj, Švedskoj, Belgiji i zemljama Istočnog bloka. Tvrdio je da su njegove misije bile usmerene protiv neprijatelja države i kriminalnih struktura.
Nakon izdržane kazne, povratak u Jugoslaviju nije dolazio u obzir. Bio je uveren da bi ga tamo sačekala smrt. Holandske vlasti su ga, međutim, proglasile ”nepoželjnim strancem”, pa je ostao bez prava na posao, socijalnu pomoć, zdravstvenu zaštitu i stalni boravak.
Bez obzira, u Amsterdamu je proveo 43 godine, često na ivici egzistencije, ali, kako su svedočili njegovi retki poznanici, sa osećajem dostojanstva i upornosti.
Njegov privatni život obeležila je velika ljubav prema ženi koja mu je bila i najveća podrška. Nakon njene smrti 2006. godine, Mitrićev život je krenuo nizbrdo. Ostao je bez svake pomoći vlasti, te je preživljavao od pisanja knjiga, drama i eseja.
U delima koja je objavio izražavao je patriotizam i duboku bol zbog raspada Jugoslavije.
Tokom 1992. godine, u jeku ratova na Balkanu, razmišljao je o povratku i priključenju srpskim jedinicama, ali na kraju to nije učinio. Umesto toga, iz Amsterdama je slao pamflete i letke u kojima je pozivao na osvetu.
Poslednja godina njegova života bila je posebno teška. Bolestan, bez doma i ikakve pomoći, živeo je na tavanu napuštene školske zgrade u istočnom delu Amsterdama.
Kada su ga slučajno pronašli u novembru 2016, bio je u lošem stanju. Prebačen je u bolnicu, gde je preminuo u 68. godini.
Na pitanje o svojoj prošlosti, jednom je izjavio: “Nisam ubio nikoga. Samo sam likvidirao neprijatelje države i kriminalce”, prenosi Telegraf.
Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.
Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.
Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.