Web Analytics Made Easy - Statcounter

 Kako god to danas izgledalo, sa vremenske distance od 30, 40 i više godina, u bivšoj Jugoslaviji vozili su se različiti automobili.

Naravno, ni izbliza kao danas, ali je vozni park Jugoslovena svakako bio mnogo šareniji i bogatiji od onih njihovih najbližih suseda sa istočnih granica, u Rumuniji i Bugarskoj.

Najbrojniji deo voznog parka bili su, naravno, neprikosnoveni modeli kragujevačke Crvene zastave, koji su delom bili popularni i u susednoj Mađarskoj, ali je bilo dosta različitih marki i modela kako sa istoka tako i sa „istoka“. Zapada, kao i sa „pravog“ Zapada.

Lada 1300 i druge Škode i Vartburgi

Sovjetska Lada 1300, derivat italijanskog fijata 124 modifikovana, ojačana i prilagođena za ruske puteve i zime, bila je najrasprostranjeniji automobil iz istočnog bloka na jugoslovenskim putevima. Jednostavan i robustan, pokretan motorom od 1294 kubika sa 68 konjskih snaga, bio je relativno prostran i dovoljan da preveze porodicu gde god je potrebno.

Zbog velikog prtljažnika, karavan verzija je bila veoma popularna kod onih koji su svoje domaće proizvode sa sela prevozili do gradskih pijaca.

Po domaćim putevima su se vozili i drugi modeli istočnoevropskih proizvođača, ali ni približno kao Lade. Bili su istočnonemački trabanati i vartburgi, poznati po karakterističnom zvuku svojih dvotaktnih motora, Moskvić – omiljeni automobil „balkanskog špijuna” Ilije Čvorovića, ali su među najboljima bile čehoslovačke Škode 100 i 120.

Reno 4 – „cipela malog diva“

Automobil koji i danas ima ogroman broj obožavatelja širom sveta i mnogo prisutniji na putevima od većine na ovoj listi je legendarni Reno 4.

Ukupno ih je u svetu proizvedeno više od osam miliona, 575.960 „četvorki” stvoreno je u Jugoslaviji, u fabrici IMV u Novom Mestu.

Sa dužinom od samo 3663 milimetra, reklamiran je kao „Mali džin“, a zbog karakterističnog dizajna poznat je i kao „cipela“. Pokretan, prema današnjim uslovima, malim motorima od 750 do 1100 cc, sa rasponom snage (otprilike) između 25 i 45 KS, ovaj upečatljiv automobil bio je prilično prostran i izdržljiv, sposoban za nošenje i vuču. Svako ko ga je bar jednom vozio pamtiće ga po jednom veoma upečatljivom detalju – čuvenoj „ručici kišobrana” sa ručice menjača.

Zastava 101 - "Stojadin Kec", prvi moderni "hečbek"

Odbačeni projekat fijata 128 sa petoro vrata, za koji su u Torinu mislili da neće privući pažnju kupca pored već izuzetno uspešnog osnovnog modela, postaće legendarni automobil koji je, od svih proizvedenih Zastavinih modela, napustio kragujevačku fabriku godine. najveći broj – 1.045.458 primeraka (uz još 230.000 domaćih 128).

Zastava 101, popularni „stojadin” ili „kec”, kao derivat najaktuelnijeg modela Fijata svog vremena, bila je najsavremeniji domaći automobil i jedan od prvih „hečbek” automobila u istoriji, čija je proizvodnja počela 1971. godine. tri godine pre prvog VV Golfa, a završio se 2008. Tehnički moderan, živahan i prostran, brzo je prihvaćen širom Jugoslavije, a kupce je našao u Mađarskoj, Poljskoj, Grčkoj, pa čak i Nemačkoj.

Zastava 101, popularni "Stojadin"

Pogonjen motorima od 1116 i 1300 kubika sa 55 i 65 „konja“, osim što je za kratko vreme postao najpopularniji porodični automobil u Jugoslaviji, ostaće upamćen i po tome što se 1975. godine „popeo“ na najviši vrh u Africi i četvrti najviši vrh sveta u legendarnoj ekspediciji „Kragujevac – Kilimandžaro”.

Golf – kultni jugoslovenski dizel motor

Dvije godine nakon što je počeo da se proizvodi u Njemačkoj, Volksvagen Golf je 1976. godine stigao u Jugoslaviju, na proizvodne trake sarajevske Fabrike automobila – TAS, u Vogošći, gdje se proizvodio do 1992. godine. U prvih osam godina TAS je proizveo Golfa „keca“, a 1985. godine stigla je legendarna „dvoka“ – automobil posle kojeg više ništa nije bilo isto.

Najjeftiniji golf u Jugoslaviji bio je bar 30 odsto skuplji od najjeftinijeg "stojadina", zato je u početku bio auto za "guzonjine sinove", ali je polako "sišao u narod". Golf je jugoslovenskim vozačima predstavio moderne 1.6 dizel motore, moćne, izdržljive i veoma ekonomične. To se posebno odnosi na „dvojku”, automobil dizajniran tako da se bukvalno može popraviti samo „sa 3 ključa”.

Činjenica da su Golfovi u Jugoslaviji, za 15-ak godina proizvodnje, stekli kultni status najboljih "domaćih" automobila ikada, vidljivo je i danas, posebno širom Bosne i Hercegovine. Tamo je „dvojka” jedan od retkih tridesetogodišnjaka na četiri točka koji se i danas u velikom broju voze. U TAS-u za 16 godina ukupno

Proizvedeno je oko 150.000 Golfova.

Fića Nacional - nema dalje!

Automobil koji je motorizovao Jugoslaviju, uz koji su generacije stasale i u njemu sticale prve vozačke veštine i iskustva, definitivno najpopularniji automobil bivše Jugoslavije – Zastava 750, legendarni Fićo.

I pored toga što su ga pokretali mali motori zapremine 633, 767 i 843 kubika, sa sitnih 21, 25, 29,5 ili 31,5 konjskih snaga, Fića je bio auto koji je mogao sve!

I za prevoz na posao ili na vikend putovanje, ali kada je potrebno i za prevoz sofe ili garderobe. A leti je vozio celu porodicu preko pola zemlje na letovanje.

I to bez klime!

A kada je 70-ih došao „Stojadin” i kada su na tržištu počeli da se pojavljuju noviji i bolji automobili, Fićo se prilično dobro prodavao. Pre svega, zahvaljujući činjenici da je godinama postao veoma popularan, ali i zato što je pred kraj svoje „karijere“ bio najpristupačniji automobil na tržištu, za koji je početkom 80-ih bilo potrebno izdvojiti „ samo“ između 15 i 20 prosečnih plata.

Ukupno 923.487 primeraka Zastave 750 u različitim verzijama sišlo je sa proizvodnih traka u kragujevačkom pogonu Crvene Zastave, tokom 30 godina proizvodnje, od 1955. do 1985. godine. Danas se kao polovno vozilo, zavisno od stanja, prodaje za svega 200-300 i do 15 hiljada evra.

Izvor: bjelovar.live

Danas je Đurđevdan, praznik koji nosi uspomenu na Svetog Đorđa i označava granicu između zime i leta. Međutim, dok budete pevušili melodiju pesme „Đurđevdan“, setite se i ove priče.

Čuli ste za „voz smrti“? U njemu je navodno nastala pesma uz koju danas pijemo i slavimo.

„Ederlezi“ je popularna tradicionalna romska folk pesma nastala na Balkanu, a naslov je ponela po romskom prazniku Ederlezi – proslavi proleća. Međutim, „Đurđevdan“, verzija koju je pevalo Bijelo dugme, pominje se u mnogo drugačijem kontekstu – priči iz 1942. kad je policija NDH naredila da se Srbima pripremi „đurđevdanski uranak“ u Sarajevu.

„Šestog maja, na Đurđevdan, otvaraju se vrata ćelije u zatvoru Beledija i ustaša još sa vrata kaže: ‘Ajte Srbi, Đurđevdanski uranak'“, pričao je profesor doktor Žarko Vidović, preživeli svedok koji je sa još 3.000 Srba i muslimana koji su podržavali Srbe bio zatočen u sarajevskim kazamatima.

Pridružili su im se sapatnici iz logora Beledije, Ćemaluše i Centralnog i Gradskog zatvora kao i kasarne Vojvode Stepe. Kolone su se susrele na Obali Kulina bana gde su dočekali voz smrti – koji je putovao za Jasenovac.

„Na vagonima je pisalo: 7 konja ili 40 vojnika, a nas su smeštali po 200 ljudi u jedan vagon, tako da u njima nije bilo mesta ni za stajanje, a kamoli za sedenje. Nije bilo ni dovoljno vazduha, a o vodi i hrani i da ne govorimo“ – svedoči Žarko Vidović, a prenosi RTS.

Na putu prema kazamatu zatočenici u vagonima bez hrane i vode počeli su da padaju u krize zbog straha i neizvesnosti. Legenda kaže da je u opštem haosu, jedan od njih, za koga se tvrdi da je bio član sarajevske „Sloge“, u sopstvenoj nemoći, iz ponosa i prkosa, prvi put zapevao „Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, svima osim meni – Đurđevdan je!“.

Po dostupnim svedočenjima, ustaše su zbog pesme „Đurđevdan“ zatvorile sve prozore na vagonima, a zatvorenici su ostali bez vazduha na malom prostoru, zbijeni jedni do drugih. Od 3.000 zarobljenika koliko je krenulo iz Sarajeva, do logora je stiglo oko 2.000. Svaki treći zarobljenik je umro od gladi, iscrpljenosti, bolesti… A novi pakao – Jasenovac, tek ih je čekao…

Đurđevdan – tekst

Proljeće na moje rame slijeće

Đurđevak zeleni

Đurđevak zeleni

Svima osim meni

Drumovi odoše, a ja osta

Nema zvijezde Danice

Nema zvijezde Danice

Moje saputnice

‘Ej, kome sada moja draga

Na đurđevak miriše?

Na đurđevak miriše

Meni nikad više

‘Ej, evo zore, evo zore

Bogu da se pomolim

Evo zore, evo zore

‘Ej, Đurđevdan je

A ja nisam s onom koju volim

Ej, evo zore, evo zore

Bogu da se pomolim

Evo zore, evo zore

Ej, Đurđevdan je

A ja nisam s onom koju volim

Hej, kome sada, moja draga

Na đurđevak miriše

Na đurđevak miriše

Meni nikad više

Njeno ime neka se spominje

Svakog drugog dana

Svakog drugog dana

Osim Đurđevdana

Ej, evo zore, evo zore

Bogu da se pomolim

Evo zore, evo zore

Ej, Đurđevdan je

A ja nisam s onom koju volim

‘Ej, evo zore, evo zore

Bogu da se pomolim

Evo zore, evo zore

Ej, Đurđevdan je

A ja nisam s onom koju volim

A ja nisam s onom koju volim

A ja nisam s onom koju volim

Izvor: nova.rs

Amerikanka Lora Minton (53) otkrila je kako je prošla s kupovinom jeftinih nekretnina u Italiji koje su zaintrigirale ceo svet.

Lora Minton (53) kaže da je inače dosta putovala, ali da se u Italiji osetila „kao kod kuće“. Priseća se kako je jednom prilikom, pre pandemije, prvi put počela da razmišlja o tome kako bi tamo zapravo mogla da živi i načinima da to ostvari.

„Razmišljali smo kako bismo to mogli da uradimo, izbacujući ideje poput: „Dobro, ovde nemaju kukuruz, hajde da napravimo prodavnicu kukuruza za sve turiste i možemo da živimo ovde““, ispričala je.

Ipak, uskoro joj se ukazala bolja ideja – u Musomeliju u Italiji, gradu sa 10.000 stanovnika na Siciliji.

„Pre par godina sam počela da čitam o programu kuća za 1 evro, gde su neki gradovi prodavali kuće kojima je bilo potrebno veliko renoviranje za 1 evro. Čitala sam mnogo o Musomeliju. Imaju kuće od 1 evro, ali imaju mnogo premijum kuća koje nisu 1 evro. Moja kuća u Musomeliju bila je na listi za 60.000 evra, ili oko 65,5 hiljada dolara. Cenkali smo se i dobila sam je za 57.000 evra. Kuća koju sam kupila ima skoro 3.000 kvadratnih metara“, ističe Lora, koja se ubrzo odlučila za kupovinu još jedne nekretnine.

„Pošto sam bila ovde i upoznala dosta doseljenika, otkrila sam da mnogi ljudi žele da se presele ovde i traže smeštaj. Moj brat i ja smo mislili: „Hajde da kupimo nekoliko kuća i onda ih iznajmimo“. Moja sestra i ja trenutno gledamo treću kuću. To je prvenstveno za ono što nazivaju kratkoročnim iznajmljivanjem, ali to nije Airbnb. To je više kao iznajmljivanje na 18 meseci“, objasnila je.

Cena druge kuće bila je još niža.

„Kupili smo je za 25.000 evra, ali je nakon honorara i drugih dodatnih troškova na kraju bilo 31.000 evra. Trosobna je i ima dvorište, što je neverovatno.“

Bilo je mnogo dodatnih troškova koji su me uhvatili nespremnu

Lora je otvoreno govorila i o tome koliko je para potrošila na renoviranje.

„Često me pitaju koliko trošim na renoviranje, ali mi je teško reći jer postoje želje, a onda i potrebe. Treba mi kuhinja. Trebaju mi zidovi da ne otpadaju us*ane tapete. Da li mi treba druga kuhinja? Ne. Ali kuhinje su ovde mnogo pristupačnije — izgradnja moje dve kuhinje koštala je 5.500 evra.“

Ipak, neki troškovi su je iznenadili.

„Prilikom kupovine prve kuće uplatila sam depozit od 10% i agencijsku proviziju, koja je uglavnom 4% od kupoprodajne cene. Jedna stvar koja me je iznenadila je da je to deponovali na njihov bankovni račun, a ne na escrow račun, što mi je bilo čudno, ali je ovde vrlo uobičajeno. Još jedan iznenađujući deo bio je da sam kupila svoju kuću za 57.000 evra, ali je neki momak u kancelariji odlučio da moja kuća vredi 80.000 evra, pa su porezi iznosili 9% od toga. Ako imate prebivalište, onda plaćate 2% od procenjene vrednosti vašeg primarnog doma… Pretpostavila sam da porezi koje sam platila uključuju poreze na imovinu, ali to je bio samo porez na prodaju. Generalno, porezi na imovinu su između 300 i 600 evra godišnje, ali pošto je moja kuća ogromna, to je 946 evra. Posle svih taksi, ukupan trošak je bio 69.182 evra. Ali, ako bi neko rekao da možete dobiti prelepu kuću od 3.000 kvadratnih metara, šest spavaćih soba, dve kuhinje za 70.000 evra, rekla bih: Dogovoreno“, objašnjava Lora.

Njena kuća u Kaliforniji je trosobna, od 1.500 kvadratnih metara i procenjena je na 504.000 dolara.

„Da imam načina, provodila bih svo vreme ovde, ali zbog vize ne mogu. Moram da idem tamo i nazad… Verovatno imam još dve godine pre nego što se penzionišem, ali ću većinu vremena biti u Italiji, a zatim se na kraju vratiti u Sjedinjene Američke Države. Izdaću svoju kuću u Kaliforniji na narednih 15 do 20 godina. A kad poželim da se vratim, onda ću još imati svoju kuću, koja će biti i otplaćena jer sam je izdavala“, kaže Lora.

Izvor: nova.rs

Čarobne reči kao što su molim, izvolite i hvala otvaraju sva vrata, međutim, postoji jedna reč još moćnija od prethodno navedenih, a ipak često zanemarena.

Istraživanje sprovedeno u jednoj prodavnici nameštaja pokazalo je da čak i najljubazniji prodavci nisu uspeli da uvere kupce da kupuju. Zašto? Zato što nisu upotrebljavali reč koja zvuči najuvjerljivije – jer.

Naime, korišćenjem ovog veznika nudi se objašnjenje, što automatski privlači ljude i više vam veruju. U slučaju prodavaca to zvuči ovako:

Korišćenjem veznika ‘jer’ u govoru nudi se objašnjenje što automatski privlači ljude i više vam veruju.

„Mogu li vam ponuditi ovu brošuru JER želimo da se informirate o našoj novoj prodavnici?“

Jedno istraživanje je pak pokazalo pod kojim bi uslovom ljudi koji u dugom redu čekaju na korišćenje fotokopir mašine pustili nekoga pre reda.

Kada je osoba koja je želela da koristi kopirku pre reda pitala ‘Oprostite, imam pet stranica. Mogu li da iskopiram pre vas jer mi se žuri?’.

94 posto ljudi odgovorilo je da bi je pustili pre reda. Naravno, u zavisnosti od rečenice mogu se koristiti varijante veznika i predloga (ne mora uvek da bude samo jer, nego i zato što, zbog toga), ali poenta je da osobi kojoj se obraćamo ponudimo objašnjenje zašto nešto želimo, zašto nam je potrebno, molimo…

Čak i kada sumnjamo u istinitost razloga, odnosno objašnjenja, čarobna reč ‘jer’ izaziva prirodnu reakciju u korist onoga ko je postavio pitanje. To znači da i najsmešniji razlog može dobiti pozitivan odgovor, objašnjavaju stručnjaci, a prenosi prva.rs.

U slučaju prodavaca jednostavne rečenice poput ‘Dopao bi vam se ovaj kauč jer je izrađen od italijanske kože’ ili ‘Ovaj stakleni sto odlično bi išao uz vaš dom jer njegov dizajn ide uz svaki stil uređenja’ i može da učini čuda zato što je nakon što su prodavci svakodnevno počeli da koriste reč jer, prodaja porasla za 39 posto.

Reč mangup koristite stalno i često, a da ne znate odakle je ta reč potekla. Verovatno ovim terminom oslovljavate frajere, šmekere i koga god već ne, koji se mangupiraju.

Ako pogledate u rečnik, to je reč kojom se opisuje nevaljao čovek, skitnica, besposličar, vragolan, šaljivdžija.

Ipak, osnova ove reči ne dolazi iz tog šmekerskog sveta.

A i postojao je zakon koji se ticao tog mangupskog sveta. I uopšte nije bio laskav.

Zakon, koji već duže vreme kruži društvenim mrežama, mangupe definiše kao stoku koja „tumara kojekuda“ a gazde nigde nema.

„Mangup stoka deli se na krupnu, sitnu i odojčad. a) pod krupnom mangup-stokom razume se: vo, krava, june, konj, kobila, omica, magarac, mazga itd. b) pod sitnom mangup-stokom razume se: vepar, krmača, ovan, jarac, koza, samsov, ker, rt, čobanski pas itd“, stoji u zakonu koji je donet petog aprila 1886. godine.

Ovom odredbom predviđena je i kazna za nesavesnog gazdu mangupa o kom je računa vodila opštinska vlast.

„Gazda mangupa, ako se pronađe, dužan je platiti ne samo štetu i troškove na ranu i čuvanje mangupa, no i troškove za obznanu u novinama i druge, ako bi ih bilo“, navedeno je u oglasu.

Pa tako kad sledeći put želite nekog da nazovete beogradskim mangupom, pomislite da li ga volite i cenite ili biste da ga uvredite.

Pored mangupa, kroz istoriju definiciju je imala i reč bitanga – a njeno značenje, kao i reči mangupa, bila je potpuno drugačija od njenog današnjeg značenja.

“Bitanga – kljuse koje se nađe u selju ili u polju, a ne zna se čije je”, definisano je u Vukovom rečniku.

Izvor: danas.rs

Sreten Š. (55) je u četvrtak, 25. aprila, pod jakim policijskim obezbeđenjem doveden u sud u Dizeldorfu.

Posebne bezbednosne mere primenjene su jer ga smatraju pripadnikom srpske mafije i članom ozloglašene bande Pink Panter. Državno tužilaštvo Nemačke tvrdi da je Srbin sa još trojicom saučesnika izvršio spektakularnu provalu u luksuznu prodavnicu satova "Brege" u Dizeldorfu i odneli plen vredan 3,3 miliona evra!

Automobilom uleteli u izlog

Optužnica tereti Sretena Š. za teško razbojništvo počinjeno 14. decembra 2020. godine. On se sa saučesnicima automobilom "opel vektra" zaleteo u izlog poslovnice “Brege” na Dizeldorf keju i za samo nekoliko minuta ukrali nakit i 41 sat, i to sve najkvalitetnije modele švajcarskog proizvođača satova.

Sreten se na sudu branio ćutanjem, a sve vreme tokom suđenja noge su mu bile vezane lisicama, što je sudija objasnila time da je u pitanju visokorizični zatvorenik sa posebnim merama obezbeđenja.

Posle pljačke četvorica razbojnika koji se dovode u vezu sa kriminalnom grupom "Pink Panter" koja je opljačkala mnoge juvelirnice širom sveta, pobegli su u Srbiju, i kasnije uhapšeni u Beogradu, ali ih Srbija nije izručila Nemačkoj.

Niko ne zna zašto se vratio u Nemačku

Međutim, dve i po godine posle pljačke Sreten Š. je napravio kobnu grešku i otišao u Berlin, gde ga je uhapsila saobraćajna policija 22. avgusta 2023. godine zbog od strane saobraćajne policije. Niko ne zna zašto se vratio u Nemačku.

Posle provere ustanovljeno je da se radi o osobi koja je na poternici, nejasno je zašto se vratio u Nemačku. Suđenje Sretenu Š, je nastavljeno dana.

Trojici saučesnika još uvek nema traga, kao ni plenu. Srpska policija je navodno zaplenila nakit i satove, ali oni još nisu vraćeni u Nemačku.

Izvor: blic.rs

Mirisna tečnost koju komarci mrze.

Napravite ovu tečnost, sipajte u činiju, stavite manju sveću koja može da pluta i komarci će odmah pobeći.

Potrebno je:

  • 2 limuna
  • 2 limete
  • nekoliko grančica ruzmarina
  • 8 do 10 kapi eteričnog ulja eukaliptusa
  • malo vode
  • plutajuće sveća

Postupak:

U manju staklenu čašu stavite vodu, limun, limetu i ruzmarin. Dodajte eukaliptus i na vrh stavite plutajuću sveću.

Prepolovite nekoliko limuna ili limeta pa u središte pobodite 10-ak karanfilića. Rasporedite limun po stanu, tamo gde provodite najviše vremena, i to je to.

Tečnost protiv osa i stršljenova

Za ovaj recept, potrebno je da izbušite rupe na poklopcu tegle. Stavite med na dno tegle i razblažite s malo vode ili dodajte kašiku džema. Insekti će biti privučeni slatkim mirisom, ući će kroz rupe, ali neće moći da se odlepe od smese sa medom. Po potrebi menjajte teglu.

Protiv različitih buba

Želite li da se u isto vreme rešite nekoliko vrsta buba, ovaj recept je idealan.

Sastojci:

  • 30 ml maslinovog ulja
  • po jedna kap esencijalnog ulja citronele
  • eukaliptusa
  • nane
  • čajevca
  • mirte
  • čempresa

U tegli pomešajte sve sastojke, dodajte malo vode i pomešajte – samo strogo vodite računa da mešavinu nipošto ne držite blizu očiju, ni dok je pravite.

Pored toga možete uneti u kuću i neku od sledećih biljaka, dokazano je da one teraju insekte iz kuće:

Bosiljak

Ruzmarin

Lavanda

Matičnjak

Nana

Izvor: sd.rs

Nastavnicima i drugom osoblju državnih škola u američkoj državi Tenesi dozvoljeno je da u školama nose skriveno oružje po zakonu koji je u petak potpisao guverner Bil Li.

„Važno je da damo školskim vlastima alat i mogućnost da ga koriste da bi zaštitili decu“, rekao je Li novinarima.

Kako je ideja o naoružavanju nastavnika počela da dobija podršku, zagovornici kontrole oružja i porodice počeli su da se okupljaju na Kapitolu Tenesija da pokažu protivljenje. Tokom konačnog glasanja ove nedelje, demonstranti su uzvikivali „Krv je na vašim rukama!“, a mnogi su poveli hajku na republikanske poslanike odmah posle glasanja, što je navelo predsednika Predstavničkog doma Kamerona Sekstona da naredi da publiku izbace s galerije Skupštine.

Po zakonu koji odmah stupa na snagu, roditeljima i drugim nastavnicima biće zabranjeno da znaju ko je naoružan u školama.

Direktor, školski okrug i policija bi morali da se slože kome od osoblja da dozvole da nosi oružje, a onda bi oni koji to žele morali da dobiju dozvolu za nošenje pištolja i pismeno ovlašćenje direktora škole i policije. Takođe bi trebalo da prođu proveru prošlosti i 40 sati obuke za korišćenje pištolja. Ne bi mogli da nose oružje na školskim skupovima na stadionima, u fiskulturnim salama i na sličnim mestima.

Taj zakon je najveće proširenje pristupa oružju u Tenesiju od prošlogodišnje smrtonosne pucnjave u privatnoj osnovnoj školi u Nešvilu, gde je napadč neselektivno otvorio vatru i ubio troje dece i troje odraslih pre no što ga je ubila policija.

Guverner Li je prvobitno kao odgovor na taj napad tražio od poslanika da propisom zadrže oružje podalje od ljudi za koje se smatra da su opasni za sebe ili druge, ali republikanska većina je ignorisala taj zahtev.

Mnoge porodice su se ssastale s Lijem i poslanicima u nadi da će ih ubediti da odustanu od ideje o naoružavanju nastavnika, ali uzalud.

Nejasno je da li će školski okruzi primeniti zakon. Portparol Okruga državnih škola Nešvila Šon Brajsted je rekao da je stav tog okruga da je „najbolje i najbezbednije da samo aktivna policija nosi oružje“, ne i nastavnici.

Izvor: danas.rs

Otkako su naučnici 2013. prvi put u italijanskoj regiji Apulija pronašli ksilelu fastidiosu, bakteriju koja raste u tkivima biljaka, nestala je trećina od ukupno 60 miliona stabala u tom regionu. Mnoga stabla bila su vekovima stara.

Ta drveća polako venu i suše se, lišće im opada i kora postaje siva. Nekada su proizvodila skoro polovinu italijanskog maslinovog ulja. Prekinuta je proizvodnja, turisti su počeli da izbegavaju da dolaze tamo, prenosi Gardijan.

Deset godina kasnije, nije se mnogo odmaklo od početnog stanja, a pretnja samo postaje još veća. U februaru 2024. naučnici su pronašli još jednu vrstu ove bakterije, koja je uništavala američke vinograde i nikada ranije nije bila otkrivena u Italiji.

Za mnoge poljoprivrednike, naučnike i donosioce odluka, ova bolest je indikator daleko šireg problema – poteškoće EU da ograniči uvođenje razornih novih biljnih bolesti, uprkos regulatornim naporima u protekloj deceniji. Novi podaci, prenosi Gardijan, pokazuju da se u EU svake godine otkriju desetine epidemija bolesti, čak i dok se farmeri i naučnici bore da obuzdaju ranije poznate bolesti. Kako se klima menja, naučnici upozoravaju da će se problem pogoršavati.

Mane otvorenog sistema uvoza u EU

Jednog užarenog junskog jutra 2023. godine, Paolo Solmi, sanitarni inspektor u luci Ravena u severnoj Italiji, rekao je svom timu da otvori prvi od 28 kontejnera sa egipatskim krompirom koji će proveriti tog dana. Oni pune vreće i onda ih odnose u laboratorije na standardizovane testove EU.

„Kada prođu ove provere, roba je slobodna da se kreće unutar Evropske unije“, kaže Solmi.
EU ima otvoren sistem uvoza – može ući sve što nije poznato da je štetno. Neke zemlje, poput Novog Zelanda i Čilea, odlučile su se za zatvoreni sistem – sve se smatra krivim dok se ne dokaže suprotno.

Prema rezultatima, bakterije ksilela potiču iz Latinske Amerike, i najverovatnije dolaze od ukrasnih biljaka kafe koje su došle u Holandiju.

Prema Albertu Santiniju, šumskom patologu, otvoreni sistem propušta alarmantan broj biljnih štetočina i bolesti iz drugih zemalja. Dodao je da su mnogi patogeni bezopasni u tim zemljama jer su ekosistemi evoluirali zajedno sa njima. Iako ksilela možda nije uticala na biljke kafe u Kostariki, uspela je da utiče na bespomoćna stabla maslina u južnoj Italiji.

EU je uvela nove propise 2016. kako bi bolje upravljala uvozom iz drugih zemalja, te kako bi se brzo rešila epidemija. Ipak, sa toliko ulaznih mesta, naučnici i donosioci odluka ne mogu ispratiti sve. Za neke zemlje kao što je Holandija otvorena trgovina biljkama je ključni deo njihove istorije i ekonomije – i otporne su na pooštrenu regulativu.

Kristijan Linden, osnivač i izvršni direktor IBH Eksporta u Holandiji, uvozi cveće i saksijske biljke uglavnom iz Turske i istočne Afrike, te ih redistribuira po Europi. On kaže da ne zna mnogo o patogenima ili bubama koji ulaze u promet, ali nije zabrinut jer su fitosanitarne vlasti “veoma stroge”. On smatra da je uredba o zdravlju bilja iz 2016. stvorila veću zaštitu za EU, te te napominje i koliko je važno uvođenje biljnih pasoša, koji nisu postojali kada je bakterija ksilela stigla u Italiju. Danas, dodaje, ako jedan kupac pronađe bolest ili bubu na uvezenoj biljci, cela pošiljka se prati i uništava.
„Kada je potrebno zaštititi životnu sredinu, to morate učiniti“, kaže on.

U luci u Raveni sanitarni inspektor Solmi prepoznaje ovaj izazov.

„Evropa je rođena pomoću kretanja roba, kapitala i ljudi. Naša misija je da damo sve od sebe u okviru otvorenog fitosanitarnog sistema jer alternativa trenutno ne postoji”, rekao je on.

Izvor: nin.rs

Danas je dostupna dostava ne samo gotovih jela, već i namirnica iz supermarketa. A ako je u pitanju voće ili povrće, dostavljač možda neće imati vremena da bira, te će zgrabiti prvo nadohvat ruke. Ako ne vidi da je voćka trula ili oštećena, takvu ćete je i dobiti. Druga stvar je da se vaša omiljena hrana može pokvariti (tokom vrućine) ili oštetiti tokom transporta. Zato je dobra ideja izbegavati naručivanje određenih proizvoda, piše Real Simple.

Meko voće

Bilo koja vrsta voća sa mekim središtem se veoma lako uništava tokom transporta. Zbog toga možda nije najbolja opcija naručiti voće kao što su breskve, nektarine, šljive i kajsije putem dostave.

 

Jaja i mlečni proizvodi

Jaja i mlečni proizvodi su poznati po tome što se brzo kvare na visokim temperaturama. Takođe, naručivanje sladoleda je još jedno veliko ne- u suprotnom, doći će vam u izmenjenom obliku.

Avokado

Svako bira avokado po svojoj želji, neko voli da bude zreo i mek za namaz, a drugi da se napravi nešto tvrđe za salate. Postoji mogućnost da dostavljač neće obratiti pažnju na ovo i uzeti onaj koji vam se neće dopasti.

Riba

Bez obzira da li kupujete prerađenu ili svežu ribu, uvek je najbolje da je kupite sami u prodavnici ili lokalnoj ribari kako biste bili sigurni da je sveža. Kada se riba ne drži na odgovarajućoj temperaturi, može razviti bakterije.

Meso

Kao i riba, sirovo i prerađeno meso je pod većim rizikom od kontaminacije tokom transporta ako se ne drži na adekvatnoj temperaturi, na primer u frižideru.

Izvor: danas.rs

Slobodno vreme

Lifestyle

Za nadimanje i nelagodnost u stomaku postoji rešenje - češće jedite ovu hranu
Za nadimanje i nelagodnost u stomaku postoji rešenje - češće jedite ovu hranu

Pažljiv izbor namirnica može pružiti brzo olakšanje. Nadutost može nastati zbog prejedanja, brzog jedenja ili netoleran...

Kućni ljubimci

Somborski sport i sportisti kroz istoriju

Disclaimer I

Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.

Disclaimer II

Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.

Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.