Postoji mnogo gena koji su odgovorni za jedinstven izgled ljudi. Geni se mešaju pa je nekada teško odrediti na koga dete tačno liči. Za neke gene se, ipak, zna da li potiču od majke ili od oca.
Genetičari su se bacili na posao i ustanovili da kosu najčešće nasleđujemo po majčinoj liniji. Od majke ćete dobiti nožni palac, pa i "broj noge", odnosno veličinu stopala, ako ste žensko. Od oca ćete naslediti nos i uši - piše portal Biti roditelj.
Nije pravilo, ali je češći slučaj da dečaci liče na majke, a devojčice na očeve.
Boju kože određuje stotinak pomešanih gena. Ljudi svetle kose i očiju najčešće imaju plavooke ili zelenooke naslednike.
Ako jedan roditelj ima tamnu, a drugi svetlu kosu, dete će biti tamnije kose ili će dobiti srednju, pomešanu nijansu. Ako je jedan od roditelja kovrdžave kose, dete će takođe biti kovrdžavo.
Sve zavisi i od toga da li ima dominantni gen majke ili oca. Dominantni geni su: tamna koža, tamne oči, kovrdžava i tamna kosa, veliki nos, debele usne, široka brada. S druge strane, slabi geni su: svetla i crvena kosa, ravna kosa, plave ili sive oči, svetla koža, levorukost.
Način na koji će geni delovati na dete koje tek poprima fizički izgled ne može uvek sa sigurnošću da se predvidi. Fizičke karakteristike osobe rezultat su interakcije više roditeljskih gena, pa se ne može znati krajnji ishod.
U Somboru je na svečan i tradicionalan način obeležen Badnji dan – paljenjem Badnjaka na Trgu Svetog Đorđa. Ovaj događaj okupio je veliki broj vernika koji su se sabrali kako bi zajedno, u molitvi i miru, obeležili početak najradosnijeg hrišćanskog praznika – Božića.
Кao i prethodnih godina, Badnjak je najpre nošen u svečanoj litiji ulicama grada, nakon čega je stigao na plato ispred Svetođurđevske crkve. Tamo je, uz molitve, prazničnu atmosferu i želje za sreću i napredak, Badnjak svečano upaljen, čime je simbolično označen ulazak u najradosnije dane hrišćanskog kalendara.
Paljenjem osveštanog mladog hrastovog drveta, vernici su, zajedno sa sveštenstvom Srpske pravoslavne crkve, uputili molitve za zdravlje, slogu, ljubav i blagostanje.
| Datum | Vreme | Pokojnik | Groblje |
|---|---|---|---|
| 08.01.2026 | 12:00 | MARIJA ZLOVARIĆ (1942) | Mesno pravoslavno groblje Stapar somborsko |
| 08.01.2026 | 13:00 | RADMILA TERZIĆ (1941) | Veliko pravoslavno groblje Sombor |
| 08.01.2026 | 12:00 | VERA BULOVIĆ (1949) | Veliko pravoslavno groblje Sombor |
| 08.01.2026 | 12:00 | MILAN VORKAPIĆ (1952) | Zajedničko groblje Čonoplja |
| 08.01.2026 | 14:00 | MARIA VRAŽIĆ (1943) | Mesno groblje Svetozar Miletić 1 |
| 08.01.2026 | 14:00 | DUŠKO DMITRAŠINOVIĆ (1964) | Mesno groblje Kolut |
| 08.01.2026 | 14:00 | DUŠANKA GALKANOVIĆ (1950) | Veliko pravoslavno groblje Sombor |
Temperatura, bol u grlu, curenje nosa, glavobolja... Sve su to simptomi koji se često javljaju i kod majki dojilja ALI oni nisu znak za uzbunu i prestanak dojenja
Nikada ne uzimajte antibiotike ili druge lekove na svoju ruku.
Jako je malo bolesti zbog kojih treba obustaviti dojenje bilo privremeno ili stalno - piše Biti roditelj.
Da se za sada zadržimo oko simptoma gripa… Šta se dešava u organizmu majke koja se ne oseća najbolje i koja oseća da je nešto „hvata“?
Onog trenutka kada majka počne da oseća slabost u bilo kom vidu tada je i beba već pod uticajem istog virusa koji muči majku. Virus se nije pojavio tog trenutka već je duže vreme prisutan a onošto majka oseća je početak “invazije” koja je napada sve jače. U tim trenutcima najbolja stvar koju majka može da uradi je da nastavi da redovno doji svoje dete. Preko svog mleka majka ne može da prenese bebi viruse ali joj prenosi ono što je mnogo važnije, a to su antitela koja stvara njeno telo u borbi za ozdravljenje.
Ako prestanete da dojite dok ste pod udarom virusa ostavljate vašu bebu da se sama bori protiv njega bez imalo zaštite koju bi imala preko vašeg mleka.
Da li se smem dojiti pod temperaturom? Ili drugo pitanje na koje često odgovaram: Sa kolikom temperaturom moram da prestanem da dojim?
Temperatura nije smetnja dojenju. Ne postoji nikakvo ograničenje da se sme ili ne sme dojiti iznad određene visine ali je preporučljivo da se temperatura koja je iznad 38.5 stepeni skida antipireticima kako bi se majka osećala bolje. Najčešće se koriste preparati na bazi paracetamola ili ibuprofena. U slučajevima ako lekovi ne uspevaju da spuste temperaturu poželjno je da se majka javi doktoru radi pregleda. Dojenje se ni tada ne prekida. Doktoru je potrebno naglasiti da majka doji i da ne želi da prestaje. Na doktoru je da tada prilagodi terapiju tj da prošiše lekove za koje se zna da ih mogu dojilje uzimati.
Bez konsultacije sa doktorom ne možete uzimati ništa od lekova osim lekova za temperaturu i to u dozi za odrasle osobe. Ako se simptomi ne smiruju i ne osećate se bolje javite se doktoru.
Odmarajte. Koliko je god moguće odmarajte uz dete jer vam je odmor preko potreban kako bi telo imalo snage da se izbori sa virusima.
Pojačajte unos vitamina C bilo iz hrane bogate vitaminom C ili koristeći suplemente.
Ehinacea je poznata po dobrom uticaju kada su virusi u pitanju.
Beli luk, u sirovom obliku, kuvan ili kao suplement.. mada je najbolje uzimati sirov.
Homeopatski lekovi se obično smatraju sigurnim uz dojenje.
Propolis, ako niste alergični na pčelinje proizvode slobodno ga koristite, odlična je pomoć.
Za zapušen nos koristite fiziološki rastvor. Možete se inhalirati iznad vruće vode kojoj ste dodali par kapi esencijalnog ulja od eukaliptusa ili žalfije.
Čajevi: uglavnom se preporučuju: voćni čajevi, hibiskus, kamilica, anis, komorač, matičnjak, šipurak, kopriva, brusnica… izbegavati zeleni, mentu (nana), žalfiju (kadulja), peršun, uvin…
Spremite sebi jak crni čaj.
Topla limunada sa medom.
Ispirajte grlo čajem od žalfije (kadulje) ili kamilice. Kamilicu možete i da pijete ali žalfiju ne jer smanjuje laktaciju.
Umesto fabrički spremanih sirupa preporučuje se upotreba čaja od korena belog sleza.
Prikuvati i ohladiti 2dcl vode, u ohlađenu vodu sipajte jednu supenu kašiku korena i poklopite. Neka odstoji 2 sata. Procedite i u to dodajte sok od pola limuna i med prema svom ukusu (1 kašika najčešće). Ovaj čaj se pije hladan ali ne sve odjednom već u toku dana uzimajte po gutljaj dva uvek kada se setite. Narednog dana spremite novu dozu. Odlično pomaže sazrevanju kašlja i lakšem iskašljavanju, a ide uz dojenje tj ne smeta bebi preko mleka.
Ne i ne. Kao što je već rečeno beba je bila u kontaktu sa istim virusom i pre pojave simptoma kod vas. Potpuno je nepotrebno sada se razdvajati. Slobodno boravite sa bebom u istoj prostoriji ma u istom krevetu.
Kada “pokvarite stomak” ili se suočite sa stomačnim virusom i tada važe ista pravila, ne uzimajte lekove na svoju ruku, odmarajte, unosite vodu malo po malo kako bi se zadržavala u telu i iskoristila, ishranu prilagodite ličnim potrebama, a beba neka je uz vas i neka sisa nesmetano. Ukoliko se simptomi pogoršavaju javite se doktoru radi pregleda i eventualnog uključenja terapije koja ide uz dojenje.
Nikada ne uzimajte antibiotike ili druge lekove na svoju ruku.
Autor: Tereza Miljković, savetnica za dojenje
Izvor: Super Beba
LJUBAVNA priča Tita i Jovanke Broz prepuna je zanimljivih detalja o kojima je malo ko znao.
Jedan od najmoćnijih i najboljih parova bivše Jugoslavije bili su Jovanka i Josip Broz Tito. O načinu na koji se par upoznao postoje razne teorije, a ono što je sigurno jeste da su se na prvu zavoleli. Međutim, malo ko je znao za njihovu ljubav.
Jovanka je navodno Tita upoznala u Daruvaru nakon što je zamenila Davorjanku Paunović Zdenku na mestu sekretarice u njegovoj kancelariji, a poslovni odnos uskoro je prerastao u nešto više i par se tajno venčao u aprilu 1952. godine. Jovanka je imala 28, a Tito 60 godina.
Dok je Jovanki prvo smetala njihova velika razlika u godinama, Tita je brinuo njen nedostatak obrazovanja, ali su brzo nadoknadili. Naime, odmah nakon venčanja, Tito je osigurao Jovanki časove o protokolnim susretima, primerenom odevanju i sate stranih jezika. Jovanka se od neuke žene uskoro pretvorila u otmenu i obrazovanu damu.
Naime, mogu se izbrojati na prste oni koji su znali da je tog 15. aprila 1952. godine sklopljen brak između Tita i Jovanke. Prema rečima meštana Iloka, venčanje je bilo tajno i održano je u Titovoj vili na Pajzošu (Dunavka) koja se nalazi između Šarengrada, Bapske i Iloka.
- Znali smo da je tamo bilo to venčanje, ali ga se ne sećamo. Ipak smo mi tamo počeli kasnije da radimo. Radili smo svoj posao i nismo nikad nikoga ništa pitali o njemu. Znam samo da nigde u kući nisu bile postavljene bilo kakve fotografije koje bi podsećale na to venčanje, rekla je Rozalija DŽalto koja je u Dunavki sa suprugom Mijom bila domar.
Titova vila bila je pod jakim obezbjeđenjem kada god bi je predsednik Jugoslavije posećivao, a DŽalto kaže da je u podrumu bila prostorija sa više od 2.000 boca vina i bačava rakije. Ona priča da su se supružnici veoma dobro ophodili prema njima.Nisu imali često prilike za razgovor, ali Tito bi ih uvek kada bi ih vidio, pozdravio, pitao kako su, šta se radi i slično. Seća ih se i da su se često šalili i smejali.
Tokom braka, bili su nerazdvojni, a priča se da je Jovanka svaki put probala hranu pre Tita. Nije tajna da je Jovanka svoj život podredila prvom čoveku Jugoslavije, što je potvrdila i njena sestra.
- NJena žrtva je bila kompletna za njega. Ona se od samog početka stavila u službu njemu kao neko ko je posvećen, kao opatica koja se posveti svojoj religiji. Ona je amortizovala svaki udarac koji je bio namenjen njemu. I onda je glumila da je mnogo jača nego što je bila. Delovala je kao kremen-kamen, kao žena stena. I to se kasnije zloupotrebljavalo.
U knjizi objavljenoj 2015. godine, pod naslovom "Nada Budisavljević: Moja sestra Jovanka Broz", ona je otkrila neke veoma važne činjenice iz života Maršala i njegove supruge.
- Mi smo znale da Jovanka radi kod Tita i to nam je bila velika čast. Ali mi nismo znale da između njih bilo šta postoji. Niti nam je ikada pričala o tome. Nije nam pričala da li je imala nekog drugog momka. Ona je to čuvala za sebe. Bila je lepotica, ali nikad se nije razmetala ni sobom niti svojom lepotom. Ni na kraj pameti joj nije bilo da priča da joj se neko udvara ili tome slično.
Uprkos velikoj ljubavi i zajednštvu, par nikada nije imao dece.
(Stil)
Iako genetika može igrati određenu ulogu u dugovečnosti, postoje i faktori načina života koje treba uzeti u obzir ako želite da produžite svoj životni vek.
Pojam "super-ager", odnosno "superstarci", odnosi se na starije osobe koje imaju izuzetne kognitivne i fizičke sposobnosti, kao i karakteristike ponašanja, u poređenju sa svojim vršnjacima iste starosne dobi.
Doktorka Ejmi Šah tokom svoje karijere susrela se sa brojnim "superstarcima", uključujući i sopstvene roditelje. Zbog toga je odlučila da podeli svoja saznanja sa svima koji žele da žive dug i zdrav život.
Učešće u razgovorima i društvenim okupljanjima pozitivno utiče na pamćenje, fokus, komunikaciju i sposobnost rešavanja problema. Mozak tako ostaje aktivan i prilagodljiv.
Društveno okruženje nam pruža nove ideje, stavove i znanja, što dodatno poboljšava kognitivne sposobnosti.
Dokazano je da fizička aktivnost, naročito kardio vežbe, povećava hipokampus – ključni deo mozga za pamćenje – i usporava starenje mozga.
Vežbanje poboljšava protok krvi u mozak, podstiče stvaranje novih moždanih ćelija, doprinosi psihičkom blagostanju i pomaže u održavanju rutine.
Lekarka preporučuje tri jednostavne vežbe koje se mogu raditi svakodnevno: spuštanje na pod i ponovno ustajanje, balansiranje na jednoj nozi i izvođenje dubokog čučnja.
Mentalni trening poboljšava kognitivne sposobnosti, odlaže njihov pad, podstiče stalno učenje i doprinosi emocionalnom blagostanju.
Kako biste održali mozak aktivnim, važno je da se bavite različitim mentalnim aktivnostima i izazovima, piše B92.
Čekaonice Domova zdravlja i dalje su pune, posebno nakon novogodišnjih proslava i velikog broja kontakata poslednjih dana, što pogoduje širenju virusa.
Iako novi podaci Instituta za javno zdravlje "Dr Milan Jovanović Batut" još nije objavio podatke za sam kraj 2025. odnosno početak 2026. godine, sve ukazuje da i se i dalje grip i oboljenja slična gripu šire među ljudima u Srbiji.
Prema poslednjem izveštaju, 22. do 28. decembra, zabeleženo 21.255 slučajeva oboljenja sličnih gripu.
U pomenutoj nedelji rеgistrоvаnо је ukupnо 19.569 slučајеvа оbоlеvаnjа оd аkutnih rеspirаtоrnih infеkciја, sа stоpоm incidеnciје оd 1604/100.000 stаnоvnika - piše B92.
Priјаvljеni su lаbоrаtоriјski pоtvrđеni slučајеvi infеkciје virusоm gripа tip АH3, А nеtipizirаni i A(H1)pdm09 sа tеritоriја grаdа Bеоgrаdа, Brаničеvskоg, Јužnоbаčkоg, Јužnоbаnаtskоg, Kolubаrskоg, Mаčvаnskоg, Mоrаvičkоg, Nišаvskоg, Pčinjskоg, Pоmоrаvskоg, Rаškоg, Sеvеrnоbаnаtskоg, Srеdnjеbаnаtskоg, Srеmskog, Šumаdiјskоg, Rаsinskоg, Pirоtskоg, Zlаtibоrskоg окrugа i sа tеritоriје nаdlеžnоsti Zаvоdа zа јаvnо zdrаvljе Kоsоvskа Mitrоvicа.
Ono što je naglašeno je da epidеmiоlоški pоkаzаtеlji ukаzuјu dа sе rеgistruје širоkа gеоgrаfskа rаširеnоst i da je kliničkа аktivnоst gripа iznаd еpidеmiјskоg prаgа, dоk је trеnd incidеnciје rаstući.
Na teritoriji Beograda u periodu 22.12.-28.12.2025. godine od akutnih respiratornih infekcija (ARI) obolelo je 19.269 osoba sa brojem novoobolelih od 1.146,0 na 100.000 stanovnika, a od oboljenja sličnih gripu (OSG) 1.276 (75,9 novoobolelih na 100.000 stanovnika).
Virusi se šire među ljudima zbog velikog broja kontakata i ne prestaju da se žale na visoku temperaturu i druge simptome. U toku je zimski raspust pa je smanjena cirkulacija virusa među decom, pa se očekuje da se dodatno pogorša situacija nakon povratka đaka u klupe.
Zbog potencijalnog širenja zaraze mnoge zdravstvene usranove u Srbiji zabranile su posete. Prva je to učinila Vojnomedicinska akademija.
Potom je zabrana stupila i u Zdravstvenom centru u Loznici, te Univerzitetski klinički centar u Kragujevcu.
Poslednji u nizu zabranu poseta zbog gripa uveo je UKC Niš.
Simptomi gripa javljaju se u roku od nekoliko sati i glavni savet je da ukoliko ih primetite, ne čekate mnogo da se javite lekaru i proverite o čemu se radi, kako biste brzo dobili adekvatnu terapiju.
Najčešći simptomi gripa su:
visoka temperatura
malaksalost i bolovi u mišićima
glavobolja
gubitak apetita
bol u grlu
suv kašalj
Ako ste prešli četrdesetu, velike su šanse da se u vašem kupatilu nalazi bar nekoliko preparata za negu kože koji obećavaju manje bora i zdrav, sjajan izgled. Ipak, iako se na kreme i serume troši mnogo novca, dermatolozi upozoravaju da jedna česta navika pred spavanje može neprimetno poništiti sav taj trud i dodatno ubrzati proces starenja kože, navodi Parada.
Ako imate naviku da dodajete mnogo soli u svoju večeru, možda nesvesno ubrzavate proces starenja vaše kože. Prema rečima dermatologa, obroci sa visokim sadržajem soli mogu imati kratkoročni uticaj na izgled vaše kože, a dugoročni ako postanu redovna praksa, prenosi Danas.
„Ishrana bogata natrijumom može apsolutno učiniti da vaša koža izgleda suvo, natečeno ili oboje“, kaže dermatolog dr Aleksandra Bouls. Ona objašnjava da, kako bi održalo ravnotežu, telo uvlači vodu u krvotok nakon konzumiranja soli.
Ovo, prema rečima dr Bouls, može dovesti do zadržavanja tečnosti i otoka, posebno oko očiju i lica, gde je koža tanja i osetljivija.
„Istovremeno, previše natrijuma zapravo može dehidrirati kožu tako što izvlači vlagu sa površine, ostavljajući je zategnutom, ljuskavom ili beživotnom. Ova kombinacija unutrašnjeg zadržavanja vode i površinske dehidracije je razlog zašto se neko može probuditi sa natečenim očima, ali i dalje osećati da mu koža izgleda suvo“, objašnjava dr Bouls.
Pored toga što izaziva otok sledećeg jutra, redovno konzumiranje slane hrane može dugoročno ostariti kožu, upozorava dermatolog dr Viktorija Kazlouskaja. „Nekoliko studija sugeriše da se funkcija ćelija menja u uslovima ishrane sa visokim sadržajem soli i da to takođe može uticati na vaskularnu reaktivnost, potencijalno povećavajući upalu“, objašnjava ona.
Iako je potrebno više naučnih istraživanja kako bi se potvrdila direktna veza između soli i prevremenog starenja, dr Kazluskaja ističe da ako so zaista izaziva blagu upalu, kao što istraživanja sugerišu, ona bi mogla doprineti starijem izgledu kože.
Dr Bouls dodaje da višak natrijuma takođe može poremetiti kožnu barijeru i ometati proizvodnju kolagena. „Višak natrijuma takođe može poremetiti kožnu barijeru, koja je ključna za zadržavanje vlage unutra i iritanata napolju, što može učiniti kožu osetljivijom, suvijom ili reaktivnijom“, kaže ona.
Dok slani obroci mogu da ostare vašu kožu, druge prehrambene navike mogu imati suprotan efekat i doprineti mladalačkom izgledu kože.
„Često govorim svojim pacijentima da, iako ne možemo da kontrolišemo svaki izvor upale, ograničavanje viška natrijuma i davanje prednosti celovitim, svežim namirnicama može podržati i opšte blagostanje i čistiju, mirniju kožu. Male promene u ishrani zaista mogu napraviti primetnu razliku“, kaže dr Bouls.
Dr Bouls ističe dobru hidrataciju i ishranu zasnovanu na integralnim namirnicama kao temelje zdrave kože. „Ono što jedemo, kako se hidriramo, kako spavamo i kako se brinemo o našoj koži, sve to zajedno funkcioniše. So nije ‘loša’, ali svesnost o tome koliko je konzumiramo i kako naša tela reaguju može napraviti primetnu razliku u oteklinama, suvoći i upalama“, naglašava ona.
Ako se ipak odlučite da se prepustite slanom obroku, dr Kazluskaja preporučuje da ga izbegavate neposredno pre spavanja, jer je otečenost najprimetnija ujutru. Takođe predlaže šetnju posle večere kako biste povećali protok krvi, što dovodi kiseonik i hranljive materije do vaše kože, neophodne za obnavljanje ćelija.
Dr Bouls preporučuje kombinovanje slane hrane sa hranom bogatom kalijumom, poput avokada, banana ili lisnatog zelenog povrća, što može pomoći u smanjenju zadržavanja vode. „Često preporučujem izbegavanje alkohola uz obrok sa visokim sadržajem natrijuma, jer ta kombinacija može biti posebno dehidrirajuća za vašu kožu“, dodaje ona.
Na kraju, ako primećujete stalne promene na vašoj koži, važno je obratiti pažnju na vašu ishranu i način života. „I kao i uvek, ako vam se nešto čini neobičnim, poseta dermatologu može pružiti jasnoću i duševni mir“, zaključuje dr Bouls.
Skoro polovina odraslih osoba ima povišen krvni pritisak, stanje koje znatno povećava rizik od srčanih bolesti, kao i srčanog i moždanog udara.
Problem je u tome što visoki pritisak često nema nikakve simptome, zbog čega ga lekari s razlogom nazivaju „tihim ubicom“, upozorava kardiolog dr Brajan Kejs.
Iako su lekovi važan deo terapije, svakodnevne navike takođe imaju veliki uticaj, a popodne se pokazuje kao ključno vreme za male promene koje mogu doneti veliku korist, prenosi Index.hr.
„Popodne je period kada se stres, umor i lošiji izbori u ishrani najčešće nagomilavaju, zbog čega tada raste i rizik od skokova krvnog pritiska“, objašnjava dr Kejs za "Eating Well".
Dodaje da upravo dosledne, jednostavne navike mogu dugoročno napraviti veliku razliku.
„Pacijenti koji aktivno učestvuju u brizi o svom zdravlju, prate pritisak i na vreme reaguju, značajno poboljšavaju zdravlje srca“, ističe.
U nastavku je pet popodnevnih navika koje kardiolozi posebno preporučuju.
Bilo da je reč o brzoj šetnji oko zgrade, laganom istezanju ili penjanju uz stepenice, svako kretanje koristi vašem krvnom pritisku. Popodne je za to idealno jer je tada stres često na vrhuncu.
Kardiolog dr Tarak Rambhatla objašnjava da lagana aerobna aktivnost pomaže opuštanju krvnih sudova i poboljšava cirkulaciju. „Osim fizičke koristi, kretanje pruža i mentalni predah od radnih obaveza, što dodatno pomaže u snižavanju pritiska“, kaže.
Preventivni kardiolog dr Stiven Fenton dodaje da kratka, strukturisana aktivnost može sniziti sistolni pritisak za 5 do 8 mm Hg i zadržati taj efekat nekoliko sati.
Ishrana zdrava za srce, poput DASH dijete, jedan je od temelja kontrole krvnog pritiska. Ona se zasniva na namirnicama bogatim vlaknima i kalijumom, kao i zdravim mastima, uz ograničen unos soli.
„Popodnevni obrok je savršena prilika da birate pametno“, kaže dr Rambhatla. Voće, jogurt, orašasti plodovi ili povrće pomažu u stabilizaciji pritiska i sprečavaju nagle skokove natrijuma. Takvi izbori, dodaje, smanjuju zadržavanje tečnosti i ukočenost krvnih sudova, što je čest problem kod prerađene hrane.
Stres je jedan od najčešćih okidača povišenog pritiska, ali dobra vest je da se može ublažiti vrlo jednostavno.
„Duboko disanje, kratka pauza ili svesno usporavanje mogu smiriti nervni sistem i sniziti krvni pritisak“, objašnjava dr Kejs.
Dr Rambhatla dodaje da već pet minuta sporog, kontrolisanog disanja aktivira parasimpatički nervni sistem, usporava rad srca i smanjuje stresne skokove pritiska.
Istraživanja pokazuju da ovakve vežbe mogu sniziti sistolni pritisak za oko sedam, a dijastolni za tri mm Hg.
Dehidratacija može nepovoljno uticati i na krvni pritisak. Istraživanja pokazuju da osobe sa povišenim pritiskom često imaju manji udeo vode u telu.
Dr Fenton preporučuje jednostavno rešenje: čašu vode ili nezaslađenog biljnog čaja. „Dobra hidratacija podržava zdravlje krvnih sudova i pomaže da se spreči porast pritiska kasnije tokom dana“, ističe.
Popodnevna kafa može delovati primamljivo, ali kod osoba sa povišenim pritiskom često donosi više štete nego koristi. Kofein može privremeno povisiti i sistolni i dijastolni pritisak i otežati večernje opuštanje.
„Izbegavanje kofeina popodne pomaže da pritisak ostane stabilniji i poboljšava kvalitet sna“, kaže dr Kejs.
Ako ne možete bez toplog napitka, bolja opcija su bezkofeinska kafa ili biljni čajevi.
Popodne je za mnoge najstresniji deo dana, naročito uz poslovne obaveze i porodične zadatke. Ako već imate problema sa krvnim pritiskom, upravo tada vredi stati i uvesti male promene. Kratka šetnja, zdrav obrok, nekoliko minuta disanja ili zamena kafe vodom mogu imati veliki efekat.
„Ove navike su jednostavne i lako se uklapaju u svakodnevni život, zbog čega su i efikasne“, zaključuje dr Kejs i dodaje da kontrola krvnog pritiska nije samo pitanje današnjih vrednosti, već ulaganje u zdravlje srca i sprečavanje budućih komplikacija.
Istraživanja pokazuju da je C-reaktivni protein bolji prediktivni marker za srčane i moždane udare od „lošeg“, odnosno LDL holesterola
Otkako su istraživači pedesetih godina prošlog veka prvi put utvrdili povezanost između ishrane, holesterola i srčanih bolesti, rizik od srčanih oboljenja delimično se procenjuje na osnovu nivoa holesterola kod pacijenata, koji se rutinski meri krvnim analizama u lekarskoj ordinaciji, prenosi Slobodna Dalmacija.
Međutim, sve veći broj dokaza tokom poslednje dve decenije pokazuje da je biomarker poznat kao C-reaktivni protein – koji signalizira prisustvo niskog stepena upale – bolji prediktor rizika od srčanih bolesti nego holesterol.
Kao rezultat toga, u septembru 2025. godine Američki kardiološki koledž objavio je nove preporuke za univerzalni skrining nivoa C-reaktivnog proteina kod svih pacijenata, uz merenje nivoa holesterola.
C-reaktivni protein proizvodi jetra kao odgovor na infekcije, oštećenja tkiva, hronična zapaljenska stanja izazvana bolestima poput autoimunih poremećaja, kao i metaboličke poremećaje poput gojaznosti i dijabetesa. U suštini, reč je o pokazatelju upale, odnosno aktivacije imunološkog sistema u telu.
Ovaj protein može se lako izmeriti krvnim analizama u lekarskoj ordinaciji. Nizak nivo C-reaktivnog proteina – ispod 1 miligrama po decilitru – ukazuje na minimalnu upalu u organizmu, što štiti od srčanih bolesti.
Povišen nivo C-reaktivnog proteina, veći od 3 miligrama po decilitru, ukazuje na povećan stepen upale i samim tim na veći rizik od srčanih oboljenja. Oko 52 odsto Amerikanaca ima povišen nivo C-reaktivnog proteina u krvi, piše ScienceAlert.
Istraživanja pokazuju da je C-reaktivni protein bolji prediktivni marker za srčane i moždane udare od „lošeg“, odnosno LDL holesterola (lipoproteina niske gustine), kao i od još jednog često merenog genetski naslednog biomarkera – lipoproteina(a).
Jedno istraživanje pokazalo je da C-reaktivni protein može predvideti srčane bolesti jednako dobro kao i krvni pritisak.
Upala ima ključnu ulogu u svakoj fazi razvoja i nakupljanja masnih plakova u arterijama, što dovodi do stanja poznatog kao ateroskleroza, koje može izazvati srčani ili moždani udar.
Od trenutka kada se krvni sud ošteti, bilo zbog povišenog nivoa šećera u krvi ili dima cigareta, imunološke ćelije odmah prodiru u to područje. Te ćelije zatim obuhvataju čestice holesterola koje se nalaze u krvotoku, stvarajući masni plak koji se zadržava u zidu krvnog suda.
Ovaj proces traje decenijama, sve dok jednog dana imunološki medijatori ne razore zaštitni sloj koji okružuje plak. To pokreće stvaranje krvnog ugruška koji blokira protok krvi, uskraćuje kiseonik okolnim tkivima i na kraju dovodi do srčanog ili moždanog udara.
Zbog toga je holesterol samo deo priče; zapravo je imunološki sistem taj koji omogućava svaki korak u procesima koji vode ka srčanim bolestima.
Način života može značajno uticati na količinu C-reaktivnog proteina koju proizvodi jetra.
Brojne namirnice i hranljive materije pokazale su sposobnost snižavanja nivoa C-reaktivnog proteina, uključujući prehrambena vlakna iz pasulja, povrća, orašastih plodova i semenki, kao i bobičasto voće, maslinovo ulje, zeleni čaj, čija semenke i laneno seme.
Gubitak telesne mase i fizička aktivnost takođe mogu smanjiti nivo C-reaktivnog proteina.
Iako holesterol možda nije najvažniji prediktor rizika od srčanih oboljenja, on i dalje ostaje veoma relevantan.
Međutim, nije presudna samo količina holesterola, odnosno LDL holesterola. Dve osobe sa istim nivoom holesterola ne moraju imati isti rizik od srčanih bolesti. Razlog je to što je rizik više određen brojem čestica u kojima je loši holesterol „upakovan“, a ne ukupnom masom holesterola u krvi. Veći broj čestica znači veći rizik.
Zbog toga je krvni test poznat kao apolipoprotein B, koji meri broj čestica holesterola, bolji prediktor rizika od srčanih bolesti nego merenje ukupne količine LDL holesterola.
Kao i holesterol i C-reaktivni protein, apolipoprotein B je pod uticajem životnih navika poput fizičke aktivnosti, gubitka telesne mase i ishrane. Hranljive materije poput vlakana, orašastih plodova i omega-3 masnih kiselina povezane su sa smanjenim brojem čestica holesterola, dok je povećan unos šećera povezan s većim brojem ovih čestica.
Pored toga, lipoprotein(a), protein koji se nalazi u omotaču koji okružuje čestice holesterola, još je jedan marker koji može preciznije predvideti srčane bolesti od same koncentracije holesterola. Prisustvo lipoproteina(a) čini čestice holesterola „lepljivijim“ i sklonijim zadržavanju u aterosklerotskom plaku.
Za razliku od drugih faktora rizika, nivoi lipoproteina(a) u potpunosti su genetski određeni, ne zavise od načina života i potrebno ih je izmeriti samo jednom u životu.
Na kraju, srčane bolesti su rezultat brojnih faktora rizika i njihove međusobne interakcije tokom celog života.
Zbog toga je prevencija srčanih oboljenja mnogo složenija od prostog pridržavanja dijete bez holesterola, kako se nekada smatralo.
Poznavanje nivoa LDL holesterola zajedno s nivoima C-reaktivnog proteina, apolipoproteina B i lipoproteina(a) pruža potpuniju sliku rizika, koja bi, kako se nadaju stručnjaci, mogla podstaći dugoročnu posvećenost osnovama prevencije srčanih bolesti.
One uključuju pravilnu ishranu, redovnu fizičku aktivnost, dovoljno sna, efikasno upravljanje stresom, održavanje zdrave telesne mase i, ako je primenljivo, prestanak pušenja, navodi The Conversation.
Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.
Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.
Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.