Nemački ovčar je veliki, okretan, mišićav pas plemenitog karaktera i visoke inteligencije. Prvobitno uzgajan kao pastirski pas, za čuvanje ovaca, danas važi za najboljeg radnog psa, koristi se kao pomoć invalidima, za traganje i spasavanje, policijski rad i ratovanje.
Odan, samouveren, hrabar i postojan, sposoban da nauči komande za mnoge zadatke i spreman da stavi svoj život na kocku u odbranu najmilijih, nemački ovčar je s razlogom miljenik ljubitelja pasa. Biće nežan porodični kućni ljubimac i nepokolebljiv čuvar, ali, kako kaže standard rase, postoji „izvesna povučenost koja nije pogodna za trenutna i neselektivna prijateljstva.“
Maks fon Štefanic, bivši kapetan konjice i bivši student Berlinskog veterinarskog koledža, bio je i bivši član Filaks društva koji je čvrsto verovao da pse treba uzgajati za rad. Divio se inteligenciji, snazi i sposobnosti nemačkih domaćih ovčarskih pasa, ali nije mogao pronaći nijednu rasu koju bi smatrao savršenom – dok 1899. godine nije prisustvovao izložbi pasa na kojoj mu je prikazan pas po imenu Hektor Linksrhajn.
Hektor je bio proizvod nekoliko generacija selektivnog uzgoja ovčarskih pasa i potpuno je ispunio ono što je Fon Štefanic verovao da radni pas treba da bude. Bio je zadovoljan snagom psa i toliko oduševljen njegovom inteligencijom, odanošću i lepotom, da ga je odmah kupio.
Promenio mu je ime u Horand fon Grafrat i osnovao Društvo za nemačke ovčare. Horand je proglašen za prvog nemačkog ovčara i bio je prvi pas dodat u registar rasa društva. Samo nekoliko decenija kasnije, rasa je postala jedna od najpopularnijih u svetu, što je i danas.
Najvažnije što vlasnici treba da znaju o nemačkim ovčarima je da bi trebalo da prođu obuku za socijalizaciju i poslušnost u ranom dobu, kako bi se sprečilo preterano zaštitničko i agresivno ponašanje. Naravno, i sve druge karakteristike se moraju uzeti u obzir – i one koje se tiču izgleda, i one koje se tiču karaktera.
Mužjaci nemačkog ovčara, prema standardima rase, dostižu maksimalnu visinu od 60 do 65 cm, a težinu od 30 do 40 kg. Ženke su nešto sitnije, s maksimalnom visinom od 55 do 60 cm, a teinom od 22 do 32 kilograma.
Imaju dobre proporcije. Glava je široka i lepo se sužava do oštre njuške, uši su srednje veličine, visoko postavljene i stoje uspravno. Oči su srednje veličine, malo kose i tamne. Leđa su ravna i mišićava, a rep je čupav i zakrivljen nadole.
Dlaka je gusta i oštra, uglavnom srednje dužine, međutim, postoje i primerci s dugom dlakom. Pas se jako linja oko dva puta godišnje, a i ostatak vremena se pomalo linja – da bi se dlaka održavala lepom, treba ga četkati najmanje nekoliko puta nedeljno.
Životni vek mu je obično 9 do 13 godina.
Nemački ovčari posebno se ističu po svojoj inteligenciji. Zajedno sa njihovom snagom, ova osobina čini ih čini poželjnim policijskim psima, čuvarima, psima tragačima i spasiocima, jer brzo uče različite zadatke i tumače uputstva bolje od drugih rasa. S druge strane, iz istog razloga mogu biti i sjajan izbor za porodicu.
Nežni su i odani svojim porodicama i mogu biti odlični s decom. Uglavnom su prijateljski raspoloženi prema drugim psima, ali su oprezni sa životinjama koje ne poznaju i sa strancima. Ali sa svojim vlasnicima, oni su razigrani, zaštitnički i veoma prilagodljivi. Nemački ovčari su veoma energični, aktivni i potrebno im je mnogo vežbanja i mentalne stimulacije.
Srećom, rasa se smatra pametnom i vrlo lakom za obuku, međutim loše odgojeni nemački ovčari mogu biti napeti, nervozni, pa i agresivni. Važna je dobra socijalizacija od malih nogu i treniranje poslušnosti. Trebalo bi da budu sa porodicom, stalno pod nadzorom i da se navikavaju na druge kućne ljubimce i komšiluk. Ne bi trebalo da budu zatvoreni u odgajivačnici ili u dvorištu, ni sami ni sa drugim psima.
Nemački ovčar je jedinstvena rasa, ali u okviru nje postoje varijacije koje se odnose na boju i dužinu dlake, kao i poreklo. Tako su se u međuvremenu pojavili istočnoevropski ovčar, koji je uzgajan u bivšem Sovjetskom Savezu, kao veća vezija nemačkog ovčara otpornija na hladnoću; kraljevski ovčar u Sjedinjenim Američkim Državama kod kojeg uzgajivači pokušavaju da isprave određene fizičke deformitete originalne rase; beli švajcarski ovčar…
Neki prave glavnu razliku između kratkodlakog (standardnog) i dugodlakog nemačkog ovčara, koji ima nešto dužu i gušću dlaku. Što se boje tiče, najčešće ih viđamo u kombinaciji crne i smeđe, ali Spirit Dog navodi da se nemački ovčari javljaju u čak 15 boja, od kojih je većina registrovana – s tim što neke retke boje doprinose vrednosti psa, dok se druge prema kinološkim standardima smatraju ozbiljnim nedostacima.
Crni nemački ovčari imaju istu građu, veličinu, i ostale fizičke karakteristike kao drugi nemački ovčari, s tim što su potpuno crne boje (koja, pritom, nije rezultat ukrštanja).
Pre tri godine mediji su izvestili da je u Severnoj Karolini na svet došlo štene nemačkog ovčara u svetlo zelenoj boji zbog koje je nazvano Halk, što je javnost dočekala kao čudo, ali veterinari su objasnili da je štene zapravo samo bilo obojeno mekonijumom. Inače se pod “zelenom” bojom dlake podrazumeva takozvana “gvozdeno siva”, koja je prilično uobičajena za nemačke ovčare.
Beli nemački ovčari imaju potpuno belo krzno, zbog kojeg su ih još u Nemačkoj nepravedno odbacivali kao albino primerke, koji nose genetske slabosti, nasledne probleme i ispiraju bogate boje rase. Američki kinolozi ponovo su ih “otkrili” i popularizovali, a u Evropu su se vratili preko Švajcarske.
Dugodlaki nemački ovčari izgledaju baš kao klasični nemački ovčari, s tim što imaju primetno dužu i svilenkastiju dlaku. Kratka dlaka je oko njuške i na nogama, ali oko vrata je porede s lavljom grivom, uši imaju dodatne “čuperke”, repovi su im raskošniji… Njihovo krzno ne zahteva profesionalnu negu, ali mora da se četka skoro svakodnevno.
Štenci nemačkog ovčara prolaze kroz nekoliko važnih razvojnih faza. Prva je neonatalna, počinje od rođenja i traje oko 2 nedelje, dok su potpuno zavisni od majke – ne čuju, ne vide i provode većinu vremena spavajući i sisajući. U drugoj, tranzicionoj fazi, koja traje od druge do četvrte nedelje, otvaraju oči i uši, počinju da istražuju svoje okruženje i da komuniciraju.
Ključna je treća faza socijalizacije koja traje do 12. nedelje, kad počinju da uče socijalne veštine i interakciju s drugim psima i ljudima, a paralelno se odvikavaju od majčinog mleka i prelaze na čvrstu hranu. Sledi period adolescencije koji se proteže od trećeg do šestog meseca – štene je tad aktivno, radoznalo i to je idealan period za početak treninga i učenja osnovnih komandi.
Dobra hrana za nemačkog ovčara su granule za pse koje koriste mišićno meso kao jedan od osnovnih sastojaka – ono je navedeno na etiketi jednostavno kao govedina, piletina, riba…
Ukoliko sami pripremate jelovnik za svog psa, prema savetima stručnjaka, on treba da ispuni njegove potrebe u energetskim materijama, proteinima, vitaminima i mineralima. Energetska hrana (kuvan pirinač, kukuruzno brašno) treba da čini do 80 odsto ukupne količine grane, proteini (meso – sirovo ili kratko kuvano) od 15 do 20 odsto, potrebni vitamini se mogu obezbediti dodavanjem sirove jetre i žumanca, a minerali svežim butnim kostima dva puta nedeljno.
Mnogi će povući znak jednakosti između nemačkog ovčara i vučjaka. Ipak, neki odgajivači protive se tome navodeći da je vučjak zapravo nastao iz eksperimentalnog ukrštanja nemačkog ovčarskog psa i vuka, te dobili novu verifikovanu rasu.
Prema Vikipediji, na kraju Prvog svetskog rata verovalo se da bi uključivanje reči „nemački“ naškodilo popularnosti rase nemačkog ovčara, pa je zbog antinemačkog raspoloženja tog doba Kinološki savez Velike Britanije rasu preimenovao u „alzaški vuk pas“, po francuskom regionu Alzasa koji se graniči sa Nemačkom. Na kraju, taj naziv je odbačen, nakon brojnih kampanja odgajivača koji su bili zabrinuti da će postati poznat kao hibrid vuka i psa, te uticati na popularnost i legalnost ove rase.
Nemački ovčar nalazi se na listi agresivnih rasa pasa, zbog čega mu je neophodna rana socijalizacija i obuka. Gajen je kao čuvar, odan je vlasniku i porodici, čak bi mogao da bude preterano zaštitnički postavljen, ali ako oseti pretnju sa strane, od neke osobe ili druge životinje, može da bude vrlo opasan.
Nemački ovčari su poznati po tome što vole i štite decu. Međutim, da biste bili sigurni da će vaš nemački ovčar biti dobar sa vašom decom, potrebna je odgovarajuća socijalizacija i obuka od samog početka.
Cene štenaca nemačkog ovčara kod nas se kreću od oko 200 evra, a značajno rastu s pedigreom. Važi pravilo da su mužjaci skuplji od ženki, a retka boja dlake takođe može da pojača cenu za koju nulu. Tako kinološki sajtovi izveštavaju da u 2023. godini plavi nemački ovčar može koštati 1.500 do 2.000 dolara. Crni i crveni nemački ovčar mogu koštati oko 1.800 do 2.000 dolara. Najređa boja je “panda” i ti primerci mogu koštati oko 3.500 dolara.
Najskuplji nemački ovčari su obično štenci sa šampionskim krvnim linijama koji koštaju oko 6.000 dolara.
Izvor: nova.rs
Ove nedelje na repertoaru Narodnog pozorišta Sombor biće sledeće predstave:
petak, 17. novembar u 18.00
Koncert PESNICI S MUZIKOM – Nemanja Nešić i Miloš Zubac
Studio 99
petak, 17. novembar u 20.00
Dušan Kovačević
RADOVAN TREĆI
Režija: Vito Taufer
Narodno pozorište Sombor u koprodukciji sa „Grad teatrom“ Budva
Velika scena
subota, 18. novembar u 10.00 i u 12.00
Vjekoslav Janković po motivima bajke Jakoba Grima TRI PRAŠČIĆA režija: Vjekoslav Janković
predstava za decu
Gradsko kazalište „Joza Ivakić“ Vinkovci, Hrvatska ● gostovanje
Studio 99
subota, 18. novembar u 20.00
Dušan Kovačević
RADOVAN TREĆI
Režija: Vito Taufer
Narodno pozorište Sombor u koprodukciji sa „Grad teatrom“ Budva
Velika scena
U Svečanoj sali Mađarske građanske kasine (Venac Petra Bojovića 13 u Somboru), 21. novembra održaće se koncert na kom će natupiti Garden Quartet iz Subotice i Kvartet Somborske filharmonije.
Ulza je slobodan.
Ujedno najavljujemo i sledeći koncert Filharmonije koji će se održati 29. decembra na kom će nastupiti Bečka Magija u Pozorištu.
Tokom prethodne nedelje, na području Policijske uprave u Somboru, evidentirano je 15 saobraćajnih nezgoda u kojima su dve osobe zadobile teške, a pet lake telesne povrede. Zbog vožnje pod dejstvom alkohola zadržano je devet vozača, zbog vožnje pod dejstvom psihoaktivnih supstanci tri, a zbog nasilničke vožnje jedan vozač.
Na teritoriji grada Sombora evidentirano je devet saobraćajnih nezgoda u kojima je jedna osoba zadobile teške i jedna lake telesne povrede. Zbog vožnje pod dejstvom alkohola zadržano je šest vozača, a dva zbog vožnje pod dejstvom psihoaktivnih supstanci.
Na području opštine Apatin evidentirana je jedna saobraćajna nezgoda u kojoj je jedna osoba zadobila teške telesne povrede.
Na području opštine Odžaci evidentirane su dve saobraćajne nezgode u kojima je jedna osoba zadobila lake telesne povrede. Zbog vožnje pod dejstvom alkohola zadržan je jedan vozač.
Na području opštine Кula evidentirane su tri saobraćajne nezgode u kojima su tri osobe zadobile lake telesne povrede. Zbog vožnje pod dejstvom alkohola zadržana su dva vozača, zbog vožnje pod dejstvom psihoaktivnih supstanci jedan i zbog nasilničke vožnje jedan vozač.
Napisano je 119 zahteva za pokretanje prekršajnog postupka i izdata 482 prekršajna naloga.
Autorsko vođenje kroz izložbu "Kolekcija Pavla Beljanskog (ponovo) u Somboru" biće održano u subotu, 18. novembra u 12 časova u Gradskom muzeju Sombor.
Posetioce će kroz ovu jedinstvenu izložbu, priređenu u saradnji Spomen-zbirke Pavla Beljanskog i Gradskog muzeja Sombor kao deo programa obeležavanja 140 godina muzeološke delatnosti u Somboru, a otvorenu na dan osnivanja Gradskog muzeja Sombor, 27. oktobra 1945. godine, voditi autori izložbe mr Milana Kvas, istoričarka umetnosti, upravnica Spomen-zbirke Pavla Beljanskog i Čedomir Janičić, muzejski savetnik istoričar umetnosti Gradskog muzeja Sombor.
Izložba "Kolekcija Pavla Beljanskog (ponovo) u Somboru" dostupna je za javnost do 26. novembra. Radno vreme Gradskog muzeja Sombor je od utorka do petka od 8 do 19 časova i vikendom od 9 do 13 časova.
Izvor: RTV
Broj ugovora o prometu nekretnina u Srbiji, pao je još jedan kvartal za redom, odnosno manje ih je za 15,9 odsto u odnosu na prošlu godinu. Dakle, kupaca za nekretnine u Srbiji nema, i sve ih je manje. Kako kažu stručnjaci, samim tim pad cena kvadrata u 2024. godini je gotovo siguran, a prve njegove naznake mogli bismo da vidimo već za 3 do 6 meseci.
Dok je u prvom polugodištu 2023. godine RGZ zabeležio 13 odsto manje kupoprodajnih ugovora na tržištu nekretnina u Srbiji, u trećem kvartalu se ta brojka povećala na 15,9 odsto. Dok je ta brojka od 2020. do kraja 2022. godine bila preko 33.000 kvartalno, od početka ove godine samo smo u drugom kvartalu preskočili 30.000 transakcija na tržištu.
Vladimir Đukanović, ekonomista i konsultant, kaže za "Blic Biznis" da je sasvim izvesno da će nakon ovakvog izveštaja cene kvadrata u narednom periodu morati da padaju.
- Smanjenje cena kvadrata sasvim je očekivano u narednom periodu jer je pao je promet, a čim padne promet znači da nema potražnje i cene moraju da padaju. U tom slučaju, potrebno je vreme od tri do šest meseci da se ove brojke koje pokazuju zvanični podaci odraze i cenu. U ovom trenutku ponuda je nikada veća ali kupovina je stala. Prodavci i dalje drže cene i to se vidi po cenama kvadrata koje su i dalje nepromenljive, i biće potrebno da prođe neki vremenski period do pola godine gde će oni shvatiti da moraju da spuste cene. Videćemo koliko će pasti, ali očekujem od 5 do 20 odsto - kaže Đukanović.
Sagovornik objašnjava da je tokom korone štampanje velike količine novca doprinelo da ljudi masovno ulažu u nekretnine, što je doprinelo "napumpavanju" cena. Međutim, ističe da u narednom periodu sledi obrt trenda i zaokret cena u drugom pravcu.
Izveštaj portala Nekretnine.rs za oktobar, pokazuje da su cene kvadrata u svim većim gradovima u Srbiji skoro nepromenljive u odnosu na novembar mesec ove godine. Neke opštine zabeležile su i pad ali u minimalnom skoro neprimetnom procentu. Cene kvadrata i dalje su najviše u Beogradu dok ih sustižu cene stanova u Novom Sadu.
Prema tom izveštaju od svih većih beogradskih opština pad cena zabeležen je jedino na opštini Palilula, i to blizu 4 odsto, dok je na Vračaru, inače najtraženijoj lokaciji u Beogradu, kvadrat pao za manje od pola procenta.
U Novom sadu je samo jedna opština, Podbara, zabeležila pad cena za 0,44 odsto, dok je u Nišu kvadrat pao za 0,27 odsto na opštini Pantelej i Palilula. Gradska lokacija Pančevo je u istom periodu zabeležila pad kvadrata od 2,43 odsto.
Inflatorni pritisci u Srbiji i u EU nastavili su da slabe što se odražava i na tržište nepokretnosti u našoj zemlji. Udeo delimično regulisanog tržišta (promet nekretnina koje nisu upisane u katastar nepokretnosti) u ukupnoj vrednosti, nastavlja da raste u poređenju sa istim periodom prošle godine i iznosi 32 odsto od ukupnog prometa u trećem kvartalu.
Poslednji izveštaj RGZ pokazuje da pored stabilizacije i smirivanja aktivnosti na tržištu nepokretnosti, u trećem kvartalu dolazi do još umerenijeg rasta cena stanova na nivou cele Srbije, a sudeći prema mišljenju struke, to je trend koji će se nastaviti u narednoj godini.
Izvor: blic.rs
Danas obeležavamo Svetski dan borbe protiv dijabetesa, koji je prvi put osmišljen 1991. godine. Glavni cilj ovog dana je promovisati otvoreni dijalog o dijabetesu i naglasiti neophodnost zajedničkih i usklađenih napora u suočavanju sa ozbiljnom globalnom pretnjom po zdravlje.
Današnji dan predstavlja najveću svetsku kampanju posvećenu podizanju svesti o dijabetesu, a to je odgovor na brzo rastuću pretnju po zdravlje širom sveta koju ova bolest predstavlja.
Tim povodom smo razgovarali sa internistom-endokrinologom mr. sci. med. dr Tijana Dangubić iz Acibadem Bel Medic-a o tome šta je dijabetes, koje su njegove komplikacije, koje vrste dijabetesa postoje i kako se ova podmukla bolest leči.
Dijabetes je hronična bolest kod koje organizam ili ne proizvodi ili neadekvatno koristi insulin, hormon pankreasa koji kontroliše koncentraciju šećera (glukoze) u krvi i količinu šećera koji se apsorbuje u ćelijama.
Sobzirom na to da mozak koristi isključivo glukozu, u slučaju da je nivo šećera nedovoljan, odnosno nizak, osoba nije u stanju da postupa rezonski, a ukoliko je previsok, osoba ima dijabetes. Kako dijabetes oštećuje male krvne sudove bubrega, srca, očiju, nervnog sistema i kapilarne mreže na periferiji, kasno otkrivanje i nelečenje može da dovede do niza komplikacije, od kojih na godišnjem nivou premine 4,6 miliona ljudi.
Šećerna bolest je takođe i među prvih deset uzroka invaliditeta jer dovodi do kardiovaskularnih bolesti, infarkta, šloga, slepila, amputacije nogu i oštećenja bubrega koje pacijenta može dovesti do hemodijalize.
Kao hronično oboljenje koje odlikuje stalno povišena vrednost šećera u krvi, dijabetes zahvata više organa i sistema organa. On daje mnoge komplikacije koje se, nažalost, kasno otkriju, naročito kod onih pacijenata koji neredovno idu na kontrole kod endokrinologa, oftalmologa, kardiologa, vaskularnog hirurga i neurologa.
Osobe sa dijabetom skoro uvek imaju i druge metaboličke poremećaje kao sto su povišen nivo triglicerida i holesterola u krvi, neretko i povišene vrednosti mokraćnih kiselina i C-reaktivnog proteina koji ukazuje da je u organizmu prisutna stalna inflamacija.
Tokom ove bolesti se veoma rano javljaju mikro i makrovaskularne komplikacije zbog ubrzane ateroskleroze. Zbog toga, dijabetes zahteva jedan multidosciplinarni pristup u lečenju i samo tako se može držati pod kontrolom.
Mikrovaskularne komplikacije zahvataju najmanje krvne sudove, što dovodi do oštećenje oka (dijabetesna retinopatija i dijabetesna makulopatija), koje mogu dovesti do slepila, do oštećenja bubrega koje veoma često dovodi do dijalize. Dolazi do razvoja polineuropatije na krvnim sudovima nervnih vlakana, koji opet dovode do oštećenja svih perifernih nerava, ali i nerava unitrašnjih organa.
Makrovaskularne komplikacije su posledica ubrzane arterioskleroze, koja dovodi do promena na krvnim sudovima srca i pojave infarkta. Tu su i promene na krvnim sudovima donjih ekstremiteta, te dolazi do pojave ishemije i gangrene. A zbog promena na krvnim sudovima mozga dolazi do pojave šloga.
Normalne vrednosti šećera u krvi su između 3.6 i 6.1 mmol/l, ali ukoliko je nivo šećera veći od 5.6 mmol/l, trebalo bi da razmišljamo o postojanju insulinske rezistencije, stanju kada je normalna vrednost šećera u krvi, ali osoba luči veće količine insulina. Tu je već bitno da se pacijent javi lekaru kako bi se sprečio nastanak dijabetesa.
Dijabetes se dijagnostikuje ukoliko je glikemija veća od 7 mmol/l.
Vrednost glikemije od 6.1 do 7 mmol/l naziva se predijabetes i tada predlažemo pacijentu da uradi test intolerancije na glukozu koji se radi tako što damo pacijentu 75 grama šećera razblaženog u vodi i merimo vrednosti šećera u krvi nakon dva sata. Ukoliko je ona veća od 11.1 mmol/l onda govorimo o dijabetesu.
Postoje dve vrste dijabetesa. Dijabetes tipa 1, koji se najčešće javlja kod mladih osoba i koji je autoimuna bolest. Ovakvi pacijenti su zavisni od inuslina od samog početka svoje bolesti. I postoji dijabetes tipa 2, koji se najčešće javlja kasnije u životu, između 40. i 60. godine. Nažalost, ta granica je sve niža, tako da ga sve češće dijagnostikujemo u mladoj populaciji.
Faktori rizika za nastanak ovog tipa dijabetesa su slaba fizička aktivnost, nezdrava ishrana, stres, uzimanje nekih lekova kao što su kortikosteroidi, pojedine endokrinološke bolesti i nasledni faktor.
U početku dijabetes ne daje nikakve simptome i zato ga je teško otkriti. Obično, kada se kod tipa 2 dijabetesa pojave simptomi, pacijent ima već neke od komplikacija bolesti. Simptomi dijabetesa su osećaj umora, osećaj žeđi i uzimanje veće količine vode nego inače, učestalo mokrenje, preznojavanje, gubitak na telesnoj težini, zamućen vid, teže zarastanje rana, pojava promena na koži u vidu čireva, svraba ili perutanja.
Dijabetes se leči promenom stila života. On zahteva jednu ozbiljnu disciplinu i samokontrolu osobe koja ga ima. Neophodno je potpuno promeniti način ishrane koji podrazumeva da se iz ishrane izbace šećer i belo brašno i da se uvede što više svežeg povrća, zdravih masnoća poput onih iz maslinovog ulja, ribe, koštunjavog voća, proteina i voća koje nije mnogo slatko – i to u manjim količinama.
Prema novim preporukama, fizička aktivnost u trajanju od 150 minuta nedeljno u vidu bržih šetnji, plivanja, vožnje biciklom koja se kombinuje sa jogom, gde su prisutne vežbe za balans i elastičnost su najbolja opcija za osobe sa dijabetesom.
Na kraju dolazimo do terapije lekovima ili insulinom u zavisnosti koliko je očuvan pankreas.
Dijabetes na žalost nije izlečiva bolest u svojoj odmakloj fazi, ali je reverzibilna u samom početku i može se držati pod kontrolom ukoliko se promeniti životni stil.
Izvor: danas.rs
Skandinavcima se divi svet zbog njihovog pristupa roditeljstvu – pa često od njih možemo da čujemo zanimljive stvari koje su u drugim krajevima planete nezamislive. Ovo su neke lekcije koje možemo da usvojimo od Danaca.
Knjiga „Danski način roditeljstva: Šta najsrećniji roditelji znaju o odgajanju samouverene, sposobne dece?“ autorke Džesike Hohmen može biti izuzetno korisna, pogotovo mladim roditeljima.
Ova knjiga zapravo daje odgovor na pitanje šta Dansku čini najsrećnijom zemljom na svetu i kako danski roditelji odgajaju srećnu, samouverenu, uspešnu decu.
Naše ustaljene aktivnosti su one radnje i reakcije koje imamo kada smo preumorni da bismo razmišljali i tražili bolji način ili opciju. Jednostavno reagujemo instinktivno, pomalo lenjo, da bismo brzo došli do rešenja. Ustaljene aktivnosti i pravila takođe mogu biti proizvod vašeg sopstvenog odgoja.
Rešenje: Sastavite listu svojih ponašanja i reakcija prema deci kada ste najlošije raspoloženi i pokušajte da shvatite koja među njima vam se najmanje dopadaju pa da ih u svakoj sledećoj prilici kontrolišete. To je mnogo lakše kada ste ih svesni.
Majke često osećaju krivicu jer se ne igraju dovoljno s decom, već umesto toga pokušavaju da, poput hobotnice, obave i kućne poslove i budu dostupne šefu na poslu, ako nešto zatreba. Čini se da Danci mnogo više cene spontanu, samostalnu igru. Vide je kao način za izgradnju detetovog samopouzdanja. Dopuštajući deci da se slobodno igraju sama ili sa drugima, uče ih veštinama snalaženja – kako se nositi sa situacijom, a da mama ne priskače u pomoć?
Osećaj da mogu, da su sposobni samostalno da upravljaju situacijama, poboljšava osećaj kontrole. Tako deca postaju svesna da, zapravo, mnogo toga mogu sama, da im nije potrebna pomoć roditelja. Onda postaju hrabriji da pokušaju više i bolje, a samopouzdanje raste. Dete koje veruje da kontroliše svoj život je manje verovatno da će se osećati anksiozno, jer zna da za neke stvari određuje samo šta će se dogoditi.
Dakle, ne osećajte krivicu što decu puštate da se sami igraju.
Roditelji u Danskoj fokusiraju se na rad i napor koji je uložen u izvršavanje zadatka, a ne stvarni krajnji rezultat toga. Umesto da razglabaju o tome koliko je pametno njihovo dete kada odlično uradi test, oni će verovatno istaći fokus koji je dete pokazalo da bi dobilo najbolje ocene, a ne same ocene.
Ohrabrivanje rada podstiče kod deteta ispravan način razmišljanja o rastu i razvoju – ne rastem zato što sam dobio peticu, već rastem jer razvijam veštine i mnogo se trudim. S druge strane, deca koja veruju da je jedini dokaz uspešnosti rezultat, smatraće da je inteligencija nešto što ili ima ili nema.
Dakle, prihvatite da će dete možda biti frustrirano teškim zadacima koji zahtevaju mnogo truda. Ali kad savlada zadatak, vi pohvalite istrajnost.
Džesika Hohmen, autorka knjige, kaže da je njen sin imao naviku da se sakriva od ljudi, a ona je svima govorila kako je stidljiv, kako bi ga opravdala. Ponavljajući da je stidljiv iznova i iznova, ona ga je poistovetila sa tim što je radio. A u stvari, on je samo prolazio kroz određenu fazu razvoja.
Da je ustuknula tada, mogla je da problem definiše u pozitivnom kontekstu, rečenicom: „Trenutno uživa u društvu poznatih ljudi“. Roditelji u Danskoj se retko fokusiraju na negativne situacije, već na to da pomognu detetu da pronađu pozitivno rešenje. Ne etiketirajte dete govoreći mu da je stidljivo, smotano, netalentovano. Ne govorite im ni da su loši kad se loše ponašaju, već recite da su oni dobri, ali da njihovo ponašanje nije.
U društvu izgrađenom na sebičnosti teško je naučiti empatiju. Razgovarajte s detetom o tome kako se oseća lik u crtanom filmu kada se nešto dogodi. Pitajte da li su se ikada tako osećali. Kad jednom razumeju različite emocije, podstaknite ih da to znanje često koriste.
Kako deca postaju starija, moći ćete da objasnite kako svojim postupcima mogu činiti da se drugi osećaju na određene načine. I oni sami. Na primer, davanje cveća mami tokom šetnje je čini srećnom. Jednom kada iskuse te emocije, ređe će dozvoliti da ih spoljni uticaji vode ka donošenju velikih odluka – droga, alkohol, uticaj lošeg društva itd. Znaće da su oni gospodari [svog] emocionalnog odgovora.
Savet: Kad ste srećni ili tužni, dozvolite svojoj deci da vide tu vašu ljudsku stranu. Ako možete, objasnite kako se osećate rečima koje oni razumeju. Onda neka vide kako prevazilazite negativne emocije.
Ume da bude izuzetno teško ostati smiren kada vaše dete nastavlja da radi nešto o čemu ste već pričali da nije u redu. Međutim, ova knjiga nudi rešenje – izbegavanje problema umesto kažnjavanja.
Džesika Hohmen navodi svoj primer gde se njen četvorogodišnjak stalno svađao sa svojim ocem oko toga gde može da se igra određenom igračkom. Otac mu je rekao da mora biti u svojoj sobi, a sin je hteo da luta po kući. Čula je kako muž ponovo objašnjava uslove koje je postavio, a njihov sin samo odgovara: „Ne“. U tom trenutku je njen suprug razigrano zgrabio igračku i počeo da golica sina, rekavši da se bolje igra njom u svojoj sobi. I sukob je rešen.
Ovakve situacije se lako moglo pretvoriti u ultimatum („Igraj se tom igračkom u svojoj sobi ili se uopšte nećeš igrati njom“). Umesto toga, problem je preusmeren humorom. Poruka je i dalje bila ista, ali nije bilo dreke ili suza. Ovaj savet je najteže primeniti.
Savet: Predložite izlaz iz uzavrele situacije umesto ultimatuma. Pokušajte prvo da budete smiren učitelj i sačuvajte ozbiljnost i strogost za situacije u kojima vam zaista treba.
Izvor: bitiroditelj.com
U utorak, 21.11.2023. godine, u Maloj galeriji Kulturnog centra “Laza Kostić” Sombor, biće upriličeno svečano otvaranje izložbe “Ilustracije”, umetnika Đorđa Aranđelovića, s početkom u 19.00 časova.
Postavka izložbe trajaće do 15.12.2023. godine.
Niz ilustracija sa istorijskom tematikom, nastalih u periodu između 2020. i 2022. godine, prikazuje najznačajnije ličnosti srpskog srednjeg veka, od uspostavljanja Srpskog carstva u XIV veku, sve do i nakon propasti elemenata srpske srednjovekovne državnosti krajem XV i u prvoj polovini XVI veka. Svaka ilustracija prikazuje po jednu istorijsku ličnost i značajan događaj koji se vezuje za nju i njeno vreme, sa posebnim osvrtom na njihovu kulturnu, religijsku, državničku i vojnu dimenziju, takođe ne zanemarivši njihov epski značaj.Ideja vodilja u stvaralačkom procesu bila je da se, na osnovu dostupnih istorijskih izvora, na faktografski utemeljen način prikažu ambijenti, arhitektura, događaji i ličnosti značajne za srpski pozni srednji vek, u cilju afirmisanja ovog perioda i njegovog oživljavanja kroz jedan savremeni vizuelni medij.
Stvaralačkom procesu prethodilo je temeljno istraživanje onovremenih pisanih izvora, zatim, materijalnih izvora u vidu ostataka srednjovekovne sakralne i profane arhitekture, slikarstva, skulpture, sačuvanih odevnih predmeta, novca, oklopa i oružja, kako bi predmetne istorijske ličnosti, njihove vladarske insignije, odore i oprema, kao i izgled ostalih likova koji čine svaku kompoziciju, bili prikazani na adekvatan način.
Đorđe Aranđelović (1995, Beograd) Master studije arhitekture završio je 2019. godine na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Od tada je stručno angažovan, samostalno ili u svojstvu koautora, na projektima sakralne, profane arhitekture i projektima parkovskog uređenja.Održao je tri samostalne izložbe ilustracija: u Kulturnom centru Novog Sada (2023), Galeriji ,,Atelier DivArt” u Beogradu (2022) i Umetničkoj galeriji ,,Stara kapetanija” u Zemunu (2021), i učestvovao u više kolektivnih umetničkih i arhitektonskih izložbi. Pored arhitekture, kontinuirano se bavi crtežom, stripom, ilustracijom i muralom. Živi i radi u Beogradu.
Posle prvobitnog otkazivanja, treća “Kobasicijada” u Kupusini će biti održana u subotu, 18. novembra 2023. godine, a celodnevni program koji će se odvijati na fudbalskom terenu u ovom selu počinje od devet časova.
Dolazak takmičara se očekuje između devet i deset časova, a podela mesa koje je za prijavlјene ekipe obezbedio organizator će početi u deset sati. Nakon toga kreće pripremanje kobasica, a kao i prošle godine, učesnici sami donose začine, creva u koja će puniti kobasice i aparaturu za pripremanje. Žiri će ocenjivati ukus i miris, kao i aranžiranje posluženog jela. Proglašenje pobednika će biti organizovano između 16 i 17 časova, a za tri prvoplasirane ekipe su obezbeđene nagrade u vidu pehara i medalјa.
Kupusinska kobasicijada će ove godine pored takmičarskog imati i edukativni karakter. Biće održana izložba radova iz domaće radinosti i starih zanata, a posetioci će biti u prilici da nauče više o starim zanatima. Obezbeđeni su i šatori sa grejanjem, gde će gosti moći da konzumiraju kuplјenu hranu i piće, a zabavlјaće ih živa muzika.
Kobasicijadu u Kupusini i ove godine su finansijski podržali Ministarstvo za brigu o selu, Mesna zajednica Kupusina i Opština Apatin.
Izvor: Radio Dunav
Ako ste ljubitelj napetih krimi priča, velika je verovatnoća da ste već čuli za najnoviju Netfliksovu senzaciju "Dept Q"...
Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.
Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.
Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.