Letnja sezona je uveliko završena, sezonski radnici su se vratili svojim kućama, neki od njih podelili su svoja iskustva. Među njima je i priča jedne čistačice koja je otvoreno ispričala koliko joj plaćaju.
Kako je objasnio vlasnik apartmana u Hrvatskoj, čistačice su ove sezone mogle same da određuju cenu svog rada. Zbog velikog nedostatka radne snage na tržištu, njihova satnica je značajno porasla, pa su mogle da traže onoliko koliko smatraju da njihov posao vredi. Pre dve godine novinari hrvatskog portala Dnevno razgovarali su sa jednom čistačicom i pitali je koliko ima istine u pričama da čistačice na moru zarađuju i do 20 evra na sat, kako se tada pisalo u brojim medijima, prenosi „Aktivni.si“
„Prošle godine satnica je bila oko 70 kuna (oko 9 evra). Danas najbolje dobiju nešto malo više od 13 evra, dok se većina mora zadovoljiti sa 11 ili možda 12 evra. I to je maksimum koji iko može dobiti. Te priče o 20 evra su potpuno preterivanje“, rekla je ona i objasnila da to nije čist prihod, jer treba odbiti i troškove prevoza koje svaka čistačica plaća iz sopstvene zarade.
Više novca, a isti uslovi rada
Novinari pomenutog portala kontaktirali su je ponovo ove godine, a ona im je rekla da je situacija potpuno drugačija nego pre dve godine. „Za jedan apartman od oko 80 kvadrata, za koji mi treba oko tri sata, dobijam oko 60–70 evra, što je zaista, ako ne i više, od onoga što se pričalo da nam je bila zarada pre dve godine“, ispričala je.
Što se uslova rada tiče, sve je ostalo isto. Na posao se dolazi u 10 ujutru, kada gosti napuste apartman, a i u najvećim vilama sve mora da bude čisto do 14 ili 15 časova, kada stiže nova grupa gostiju. „U zavisnosti od veličine objekta, može nas biti i više kako bi sve bilo spremno. Jednom je čak i vlasnik apartmana prao đakuzi dok sam ja radila sve ostalo“, kaže ona.
Iako mnogi misle da se čišćenjem lako može zaraditi dobar novac, ova žena tvrdi da je za taj posao potreban „jak stomak“, jer su gosti vrlo različiti. „Oni za koje misliš da će ostaviti nered, ostave sve uredno, a oni za koje misliš da će biti odlični, naprave potpuni haos“, ispričala je i dodala da je najgore iskustvo imala sa gostima iz Azije.
„Kinezi i gosti iz Južne Koreje su sigurno najgori. Trebalo bi da vidite kakav nered naprave. Imali smo i jedno loše iskustvo sa dvojicom Rusa koji su došli sa troje male dece. Neverovatno je koliko boca alkohola smo našli posle njihovog odlaska. I komšije su se jako žalile na njih“, dodaje.
A šta kažu vlasnici?
Za vlasnike kaže da uvek plate, ali imaju velika očekivanja, pa svaki put mora da radi mini generalno čišćenje. „Ribanje fugni, pranje spoljnog roštilja, spoljne saune, ogromna staklena vrata koja se peru pod najjačim suncem, ormari koji moraju da se operu iznutra i spolja, ne sme da ostane ni malo prašine. Spisak poslova je ogroman. Reč je o vilama koje se u sezoni izdaju za 500–600 evra po noći i sve mora biti apsolutno savršeno“, kaže ona.
Kada je reč o vlasnicima apartmana, kaže da su različiti, ali imaju jednu zajedničku osobinu, iz tebe izvuku svaki atom snage. „Ima vlasnika koji su veoma škrt i očekuju da uradiš nemoguće stvari. Jedna gazdarica je očekivala da operemo i osušimo svu posteljinu i veš u ogromnoj vili sa četiri sobe, od kojih svaka ima svoje kupatilo. To je nemoguće sa jednim veš-mašinom i jednim sušilicom. Zahtevala je i da za tih pet sati koliko smo tamo očistimo bazen – a to je posao za koji ti treba pet sati ako ne radiš ništa drugo. Rekla je: samo uključite robota u bazen i pokupite prljavštinu mrežicom. Ali robot se pet puta zaglavi, pa moraš da ulaziš u bazen da ga izvučeš. Ima vlasnika koji sami čiste bazen dok mi čistimo kuću, i to traje oko pet sati“, zaključuje ona.
