Pitanje zašto su Japanci toliko uspešni često se povezuje sa obrazovanjem, radnom etikom i kulturom.
Međutim, lekar i preduzetnik dr Driteš Malik nudi jednostavnije objašnjenje: deo odgovora krije se u navikama koje deca stiču kod kuće, kroz kućne poslove i male svakodnevne odgovornosti, prenosi Index.
Od najranijeg uzrasta učestvuju u porodičnom životu
U Japanu se deca od najranijeg uzrasta podstiču da učestvuju u porodičnom životu. Uče da čiste, sređuju, pomažu u kuhinji i brinu o sopstvenom neredu. Takve navike možda deluju beznačajno, ali snažno oblikuju karakter. Dete koje pere sudove, sređuje sobu ili pomaže u održavanju doma uči da nijedan posao nije sramotan i da je doprinos zajednici važan.
Prema Maliku, deca koja redovno obavljaju kućne poslove razvijaju samostalnost, organizovanost, strpljenje i osećaj odgovornosti. Uče da se život ne sastoji samo od uživanja, već i od truda, rutine i poštovanja prema zajedničkom prostoru. Te male lekcije kasnije postaju temelj odraslog života.
Prezaštićena deca očekuju da drugi rešavaju njihove probleme
Iako se Japan često navodi kao primer, ovaj princip nije ograničen na jednu zemlju. Društva koja cene disciplinu i poštovanje prema radu često od malih nogu uključuju decu u kućne obaveze. Suprotno tome, prezaštićena deca mogu odrasti očekujući da će drugi rešavati njihove probleme. Kada se deca postepeno uče samostalnosti, razvijaju veće samopouzdanje i otpornost.
Poruka roditeljima je jednostavna: dozvolite deci da učestvuju u poslovima koji održavaju dom. Neka čiste, sređuju, nose i pomažu na male, ali dosledne načine. Ne kao kaznu, već kao prirodan deo odrastanja.
Cilj nije odgajiti decu koja samo slede uputstva, već osobe koje mogu da razmišljaju, deluju i stoje na sopstvenim nogama. U svetu koji često naglašava lakoću i komfor, davanje odgovornosti deci može delovati kao teret. Dugoročno, to je jedan od važnijih oblika roditeljske brige.
