Prema terapeutu, postoje dva straha koja oblikuju gotovo svaku ljubavnu vezu, a evo i objašnjenja.
Romantične veze često u sebi nose obrasce iz detinjstva. Dva osnovna straha koja unosimo u odrasle odnose prisutna su još pre nego što napustimo dom. Jedan od njih postaje primaran, dok drugi ostaje u pozadini, a upravo izbor partnera često odražava taj sekundarni strah.
Prema terapeutu, savetniku i psihologu Paulu Dunionu, dva straha koja oblikuju gotovo svaku ljubavnu vezu uključuju:
- Strah od napuštanja - gubitka voljene osobe.
- Strah od gubitka sebe - osećaj da nestaje sopstveni identitet.
"Ti strahovi se razvijaju u porodicama koje naginju ka prevelikoj povezanosti ili udaljenosti. U porodicama s preteranom povezanošću granice su tanke, naglasak je na zajedništvu i ugađanju drugima, pa deca kasnije u vezama često nose strah od gubitka sebe ili od napuštanja.
U udaljenim porodicama vrednosti se zasnivaju na samostalnosti i slobodi, a odrasla deca iz takvih okruženja u vezama mogu da nose bilo koji od ova dva straha - ili čežnju za povezanošću, ili strah od gubitka identiteta", objašnjava Dunion za Psychology Today.
Dodaje da u partnerskim odnosima ti strahovi mogu da se pojave u različitim kombinacijama - piše B92.
"Ponekad jedan partner teži stalnoj bliskosti, dok drugi naglašava granice. U drugim slučajevima oba partnera mogu deliti isti strah - bilo od napuštanja, što dovodi do spajanja i nedostatka individualnosti, ili od gubitka sebe, što rezultira velikom međusobnom udaljenošću", ističe terapeut.
Proces isceljenja uključuje učenje zdravih granica koje nisu ni preterano slabe ni rigidne.
"Oni koji nose strah od napuštanja treba da razviju odgovornost za sopstvenu sreću i stvore dodatne izvore podrške. Oni koji nose strah od gubitka sebe treba da uče kako da održe emocionalne granice bez udaljavanja i prihvate partnerovu potrebu za povezanošću. Ravnoteža se postiže kroz granice koje istovremeno pružaju sigurnost i dozvoljavaju iskrenu komunikaciju i ljubav", zaključuje Dunion.
