U apatinskoj galeriji Meander za petak, 4. februar, sa početkom u 19 sati, zakazano je otvaranje izložbe crteža PORTRET U DIJAGRAMU “NOVOG KLASICIZMA” Aleksandra Bajunovića. Ova postavka trajaće do 17. februara.
O izložbi
“Kompleksnost umjetničkog stvaralaštva nečesto provocira ustaljena očekivanja da djelo koje nastaje u određenom vremenu, epohi ili trenutku mora da bude i vijerna slika aktuelnog prostora i temporalnosti okvira u kojem je nastalo.
Ako u tom svjetlu sagledamo ciklus slika kojim se predstavio Aleksandar Bajunović, sasvim sigurno će prethodna teza da bude neprihvaćena, a da se otvore nove mogućnosti sagledavanja „modernosti i savremenosti“ u jednom posebnom maniru kojim se umjetnik pozabavio, stvarajući neoklasični portret, baziran na likovno-umjetničkim izrazima prošlosti.
U vremenu u kojem se dešavaju turbulentni i kompleksni kontekstualni i svaki drugi istupi umjetnika (i onih koji se smatraju da to i jesu), umjetnost prepoznatljive i čitljive forme se nerijetko postavlja na trendovsku marginu, gdje se apsolutno zanemaruju likovno-umjetnički elementi kojima se ostvaruje izraz samog djela, njegova struktura i koncepcija.
Aleksandar Bajunović je svjesno „uplovio“ u magični svijet facijalnih uprizorenja, aktivirajući analitički diskurs sa svakim pojedinačnim likom koji postaje njegov protivnik u dvoboju, i gdje se otvara jedna mentalna borba između umjetnika i modela.
Bilo da je u pitanju autoportret ili portreti ljudi koji su bliski samom umjetniku, a čiji je on psiholog u bilježenju esencijalnih i karakternih „tačaka“ koji pogledom vežu posmatrača za platno, umjetnik jednostavno živi živote svojih modela kao posrednik između ljudskih energija.
Svaka rasprava o „novom“ ili „savremenom“ potpuno je bespredmetna u pokušaju valorizovanja i kritičkog ocjenjivanja ovakvih radova.
Bilo bi sasvim uputno krenuti sa jednog sasvim suprotnog pola, i umjetnost jedne od najstarijih tema – portret, na način kojim se njome bavi Bajunović, posmatrati kao jedno od umjetnikovih mogućih viđenja mijena u umjetnosti, koje uz pomoć vlastite mladanačke snage, optimizma i elana oblikuje u svijet autentičnih dnevničkih likovnih zapisa.
Dobar crtač, kolorista i psiholog, ujedinio je u svakom od odabranih portreta mnoge osobine „stare“ umjetnosti, i jedan rafinirani modus i način vlastitog promišljanja, koji izlaskom iz formi savršenog i uljepšanog portreta suprostavlja očekivanom, ponudio kao „okvir“ u kojem žive njegovi akteri.
Sve na slici Aleksandra Bajunovića je u isto vrijeme i poznato i magično. Ukupnost je jasna i uzbuđujuća, a istovremeno traži preispitivanje pojedinačnih sudbina i razloge zbog kojih je umjetnik odabrao ulogu posrednika i tumača ovjekovječenog lika, onog koji vas gleda i povlači u meta-svijet.
izvor:apatinskenovine.rs
