Nekada smo bez problema umeli da provedemo vreme ne radeći ništa – gledajući kroz prozor, šetajući, čekajući autobus ili jednostavno sedeći u tišini. Danas mnogima već nekoliko minuta bez telefona deluje kao večnost. Zašto smo izgubili sposobnost da nam bude prijatno kada nema stalne zabave?
Ako vam se desilo da posegnete za telefonom čim čekate nekoliko minuta, sednete sami u kafić ili legnete u krevet, niste jedini. Telefon je postao mnogo više od uređaja za komunikaciju – za mnoge ljude on je prvi izbor kada žele da popune i najmanji trenutak praznog vremena.
Društvene mreže, kratki video-snimci, poruke, vesti i obaveštenja nude gotovo neprekidan niz novih informacija. Problem je u tome što se naš mozak na takvu količinu stimulacije može naviknuti - piše Direktno.
Zašto nam tišina odjednom smeta?
Kada smo navikli da svakih nekoliko sekundi ili minuta dobijamo novi sadržaj, obična svakodnevica može početi da deluje sporo.
Čekanje u redu više nije samo čekanje – tu je telefon. Vožnja autobusom nije vreme za razmišljanje – tu su društvene mreže. Čak i nekoliko minuta pre spavanja često popunjavamo skrolovanjem.
Tako se stvara navika da svaki trenutak bez aktivnosti odmah treba „popuniti“. Kada telefon nije pri ruci, možemo da osetimo nemir ili dosadu, iako se objektivno ništa loše ne dešava.
Psiholozi dosadu ne posmatraju samo kao neprijatan osećaj koji treba što pre ukloniti. Ona može biti signal da nam je potrebna promena aktivnosti, ali i prostor u kojem se javljaju spontana razmišljanja i ideje.
Telefon nam ne dozvoljava ni da nam bude dosadno
Jedna od najvećih promena koju je doneo pametni telefon jeste dostupnost zabave gotovo u svakom trenutku.
Ranije je za gledanje filma trebalo sačekati određeno vreme, za razgovor sa prijateljem pozvati ga ili se videti sa njim, a fotografije i uspomene nisu bile dostupne jednim pokretom prsta.
Danas je dovoljno otključati ekran.
Još jedan video je udaljen samo nekoliko sekundi. Ako nam se jedan sadržaj ne dopadne, sledeći je odmah tu. Upravo ta jednostavnost može da učini da nam svakodnevni trenuci bez stimulacije deluju neobično prazno.
Zašto stalno proveravamo telefon?
Nije potrebno da dobijemo važnu poruku da bismo pogledali ekran. Mnogi ljudi telefon proveravaju gotovo automatski – dok čekaju lift, tokom reklama, na semaforu, za stolom ili čak usred razgovora.
Jedan od razloga je neizvesnost. Ne znamo da li nas čeka nova poruka, reakcija, vest ili zanimljiv sadržaj. Upravo zbog toga proveravanje telefona može postati navika koju obavljamo gotovo bez razmišljanja.
Vremenom telefon prestaje da bude nešto što svesno biramo i postaje automatski odgovor na dosadu, nelagodu ili prazninu.
A šta se dešava kada ostanemo sami sa mislima?
Telefon ne služi samo za zabavu. On može da bude i način da izbegnemo neprijatne misli.
Kada smo zauzeti sadržajem, ne moramo da razmišljamo o poslu, odnosima, problemima ili obavezama koje nas čekaju. Zbog toga trenutak bez telefona nekome može biti neprijatan ne zato što je dosadan, već zato što tada ostaje sam sa svojim mislima.
To ne znači da je svako korišćenje telefona beg od problema. Međutim, ako primetimo da ne možemo da izdržimo ni nekoliko minuta bez ekrana, možda vredi razmisliti o tome šta pokušavamo da izbegnemo ili čime stalno pokušavamo da se zabavimo.
Dosada zapravo može da bude korisna
Iako je često doživljavamo kao nešto negativno, dosada nije nužno naš neprijatelj.
Kada nema unapred pripremljenog sadržaja koji nam privlači pažnju, um može da luta. Upravo tada mogu da se pojave nove ideje, asocijacije, planovi i kreativna rešenja.
Zato trenutak kada gledamo kroz prozor, šetamo bez slušalica ili sedimo na klupi bez telefona nije nužno „izgubljeno vreme“.
Naprotiv, to može biti vreme u kojem mozak dobija priliku da obradi ono što se tokom dana dogodilo.
Kako da ponovo naučimo da budemo sami sa sobom?
Ne morate odmah da uvedete višesatnu digitalnu detoksikaciju. Dovoljno je da počnete malim koracima.
Pokušajte da telefon ne uzimate automatski svaki put kada čekate nekoliko minuta. Prošetajte bez gledanja u ekran. Popijte kafu bez skrolovanja. Dok putujete autobusom, ostavite telefon u torbi i posmatrajte šta se događa oko vas.
Možete i da odredite deo dana kada ćete isključiti nepotrebna obaveštenja i ostaviti telefon van domašaja.
U početku će vam možda biti neobično, a čak i neprijatno. Ali upravo taj osećaj može biti znak da ste navikli na stalnu stimulaciju.
Ne moramo da se odreknemo telefona
Cilj nije da telefon postane neprijatelj niti da se vratimo u vreme pre društvenih mreža. Pametni telefoni nam olakšavaju komunikaciju, posao, informisanje i organizaciju svakodnevnog života.
Problem nastaje kada više ne možemo da izaberemo da budemo bez njih.
Ako možemo da provedemo vreme na telefonu kada to želimo, ali možemo i da ga odložimo bez osećaja nemira čim nastupi tišina, tada tehnologija verovatnije ostaje alat koji koristimo – umesto navike koja koristi nas.
Možda zato sledeći put kada vam bude dosadno, ne morate odmah da otključate ekran. Ostavite tih nekoliko minuta praznim. Možda ćete se iznenaditi koliko se toga pojavi u glavi kada nema ničega na ekranu.
